|
cijeli se jedan svijet od dva dana napuhao između nas poput tvrdog balona oštrih rubova. usidreni u stranu nismo laktove uspjevali utopiti ni u jastucima. neprestano smo se vraćali u sjedeću poziciju - protegnuti se, zapaliti cigaretu, otpiti guc. tisuću đavala, tisuću... nismo se morali dugo rastajati, već smo došli svatko za sebe. ulica nas je brzopotezno razvela suprotnim krajevima, svatko na svoje malo mjesto ispod parkirnog sata. djeca 21. stoljeća. 'nije dobro, ali je najbolje', rekao je selimović. nagriza me simetrija brojeva i ponavljam se revnošću. treba pobrati kiwi i sačuvati nepca sljubljena. u zemljinoj utrobi već započinje proljeće, utješne li pomisli. mislim da sam zadržala neki dio tvog pogleda na obrazu. isprva mi se činilo kao nestašluk, sad vidim da je ozbiljno. onda zatvorenih očiju mislim na zmijonoše kako traže svoje mjesto pred suncem i mislim da možda još ima vremena za sve. |