|
zašto je tako ćutljivo pjesmarenje o sreći? hajde reci bar nešto, jednu-dvje riječi. sretna sam. dvije. dovoljno? i kako sad to nazvati poezijom? sreća se ne treba zvati drugačije, ona ne propitkuje, ona je samodostatna. sreća. o njoj se ništa ne treba reći, ni stih. zato je tako ćutljivo pjesmarenje. |
|
ti ćeš ovdje doći, i to će sve odrediti, uključujući i - ovdje. šta da ti pričam? zar je stvarno došao taj dan? na nepcu mi ukljeve i vino. i onaj konobar, milan? što galebari u grčkoj. sviđa mi sd crnogorski ponos. no matter what. kako bih uopće mogla prepoznati potrebu za redom, na kojim osnovama? 2:20. jesu li vino i ukljeve učinile svoje? two montenegrian salsa-dancing babies. srećom brda nam barem ne nedostaje. navodno neki makadami nisu zasigurno to, ali valjda i ograničenost treba prihvatiti. surely there's enough to trip over on. |