|
Razum i Srce nisu uvijek na istoj strani Mora. Oči su mi Otoci, i sanjam Sutra će doplivati do njih. možda donijeti Tupost, na splavi uz Vrtloge Kataklizme možda će donijeti Pobjedu Same Sebe. možda će donijeti Smiraj Vjetra u Oluji. možda će Vratiti Vjerovanje. ALI ne postoje Riječi jake kao Krici, da me čuješ. ne postoji Jezik velik kao Spoznaja, da me razumiješ. ne postoji most do Nemogućeg, kad odustaneš vjerovati. ne postojim ja Koja Nije od Razuma i Srca da se još jednom prevarim da mogu Voljeti. Istinu. Između Krajnosti ipak Bezdan, Amen |
|
prepričat ćeš mi dvjestočetrdesetdva stabla usput a ja još uvijek neću biti sigurna tko si točno ti. smijat ću ti se dvjestočetrdesettri puta usput a ti još uvijek nećeš znati što ozbiljno mislim. letit ćemo zajedno na rogatim konjima a još uvijek ćemo se pitati koja je to naša istina. otvorenih očiju, zatvorenih pogleda, napravit ćemo se usred ekstatičnog privida. a onda ćeš staviti ključeve u okidač a ja dugme usred rukava. i pričat ćemo tako još dugo, dugo, kako nas je spojila sudba i neke druge baljezgarije. dok samo nemamo snage biti kao i svi ostali, čiji svijet osuđujemo - i ne, dok u njemu živimo. kada nam ponestane izbora, bejbe, ispast ćemo s ovoga svijeta, onako kako su mislili da se pada, prije kopernika. preko ruba i neslavno. |
|
okreni me naopačke i istresi kao tepih. u praznini ima toliko prašine. pusti zrak, unutra pusti zrak. neka miriši svježina. u tisuću mjehurića rasplinuo se umor. ponekad im se na rubovima smjesti duga. daj, voda, vatra, zemlja, zrak. da dišem. do pepela. |
|
utjeha? da li je to samo riječ ili samo (po)misao? kad je između mogućeg i nemogućeg prostor da li je to spona u kojoj suza nije rijeka? utjeha? da li je to mjesto gdje prestaju pitanja ili samo trenutak u kojem ih zaboravljaš? utjeha, da li je ona mogućnost ili samo pauza između katastrofa? utjeha, da li je to ono što tražim ili se samo zavaravam, u nedostatku boljega? |
|
mora li adrenalin roka ipak opstati? moraš li se prodati za tako sitno kao što je prestupiiti preko roka? par nožnih prstiju u zraku u onom presudnom momentu? ma daj, poigraj se loptama. neka budu žiži-roza sa crnim paralelogramima. ne daj da ti jezik slomiju. ne daj, iz njega navire rijeka osmijeha. odabreri koje bi bore najradije prvo imao ili imala. to mi se čini važnije od svega. mora li dokolica biti put do ludila? mora li se putovati u ludilo, ili se tamo jednostavno može stići? da li je ovo vrijeme to zbog čega se pitam ili je ipak samo do mene, na prekidač sam luda, ili što? |
|
bez je jednako sjećanje na "sa" je jednako bol bez logike sa smislom, bez je jednako ovim slovima, iz srca i bez razuma samo vodopad odogzo prema dole bez smisla je jednako ovim slovima |
|
sreća su ruke koje dodiruju kožu - vlastitu ponajprije. sreća su zelene oči koje gledaju u more. sreća je pouzdano neravna poput horizonta. sreća je kratka i vječna. sreća je. dobra. |