|
pokloniti ti nešto materijalno podjeća me na poraz. znam koliko etera primam i ne mogu sprovesti u ruke. voljela bih te odvesti u šarenu halucinaciju, mjesec s osmjehom i zvijezde od cvijeća. da letimo držeći se za ruke i škakljamo zrakom. da plovimo ne dodirujući tlo i upijamo svježinu. draga, pokloniti ti padobrane čini se jedino prigodno. leti! |
|
fali mi podijeliti pizdarije s tobom, tko bi rekao da će mi baš to faliti dok se smijem red karpetu razmišljam koliko bi ti radi ispričala onu babu s punjenim ušima, i kako se za deset godina vidim na plaži, ne znam kako da uštimam 11 i 11 da se sretnu da pomislim da i ti misliš na mene, dal znaš da mi fališ? |
|
Ludilo je posve nova senzacija mojim prstima, nikad se još nisam tako sigurno osjetila kako se klatim, sjetiš li mi se ponekad osmjeha, kad te napadne moment učtivosti u pozitivnom kontekstu; sve cu zapetljati samo da prođe Oštrica kroz Čvor, Sve Će Biti Dobro. |
|
Da, najbolje smo kad Govorimo Interpunkcijom. Riječi imaju Svoju Istinu i Svoj Prostor. I ne pretvaraj Se da ih nismo ispustile iz Ruku, na neulaštenom podu Sad su Stakleni Prah. I Prekasno je za To, Krvarimo kroz Stopala iz Srca, i Ti i Ja. Previše slova kontra Gravitacije, premalo Stvarnih Značenja, Vidiš Li?! Samo Bijesa, Bijesa, Bijesa, Bijesa! Da se Praznimo! Da se Praznimo, kao boce Vina, kao Sve ili kao Ništa. Da nismo Pozitivne. Da nismo Negativne. Da Li Možemo Biti Ništa ako Ne Možemo Biti Sve? Da li Možemo Biti Sve ako Ne Možemo Biti Ništa? Otišla si Danas i ne mogu prestati Misliti koliko nam je Nesigurno Sutra. Polijeće Drugota Prepolovljenog Zagrljaja i traži Te. Jedino Ti želim reći da Sve nije samo Onaj Tren. Sve je Puno Prije. Sve je Puno Poslije. Sve je Ono zbog čega Te trebam Da Me Čuješ kad ovako ne Govorim nego samo Pišem. Kad si Me ono Rodila i dala mi Sve što Jesam. Sve je To. I za To ti Hvala, prečesto Zaboravljeno u teškim riječima Koje zauzimaju Svoju Istinu i Svoj Prostor, Onaj koji im ne Pripada. Zauzet Svim. U Njemu, možemo li se Vratiti do Zagrljaja, do onog Sigurnog Hvala Što smo Tu Jedna za Drugu bez Izbora? I bez Uvjeta. Zauvijek Samo za Tebe: Zauzeto Ti Hvala, Mama. |