let u boji naopačke

Zauzeto Ti Hvala




Da, najbolje smo kad Govorimo Interpunkcijom.
Riječi imaju Svoju Istinu i Svoj Prostor.
I ne pretvaraj Se da ih nismo ispustile iz Ruku,
na neulaštenom podu Sad su Stakleni Prah.
I Prekasno je za To, Krvarimo kroz Stopala iz Srca,
i Ti i Ja. Previše slova kontra Gravitacije,
premalo Stvarnih Značenja, Vidiš Li?! Samo
Bijesa, Bijesa, Bijesa, Bijesa! Da se Praznimo!
Da se Praznimo, kao boce Vina, kao Sve ili kao Ništa.
Da nismo Pozitivne. Da nismo Negativne.
Da Li Možemo Biti Ništa ako Ne Možemo Biti Sve?
Da li Možemo Biti Sve ako Ne Možemo Biti Ništa?
Otišla si Danas i ne mogu prestati Misliti koliko nam je
Nesigurno Sutra.
Polijeće Drugota Prepolovljenog Zagrljaja i traži Te.
Jedino Ti želim reći da Sve nije samo Onaj Tren.
Sve je Puno Prije. Sve je Puno Poslije. Sve je Ono
zbog čega Te trebam Da Me Čuješ
kad ovako ne Govorim nego samo Pišem.
Kad si Me ono Rodila i dala mi Sve što Jesam.
Sve je To.
I za To ti Hvala,
prečesto Zaboravljeno u teškim riječima
Koje zauzimaju Svoju Istinu i Svoj Prostor,
Onaj koji im ne Pripada. Zauzet Svim. U Njemu,
možemo li se Vratiti do Zagrljaja, do onog Sigurnog Hvala
Što smo Tu Jedna za Drugu bez Izbora? I bez Uvjeta.
Zauvijek Samo za Tebe: Zauzeto Ti Hvala,
Mama.

08.11.2009. nedjelja

- Gukni golube (8) - Misli na drvo - #

<< Arhiva >>