prepričat ćeš mi dvjestočetrdesetdva stabla usput
a ja još uvijek neću biti sigurna tko si točno ti.
smijat ću ti se dvjestočetrdesettri puta usput
a ti još uvijek nećeš znati što ozbiljno mislim.
letit ćemo zajedno na rogatim konjima
a još uvijek ćemo se pitati koja je to naša istina.
otvorenih očiju, zatvorenih pogleda,
napravit ćemo se usred ekstatičnog privida.
a onda ćeš staviti ključeve u okidač a ja dugme usred rukava.
i pričat ćemo tako još dugo, dugo,
kako nas je spojila sudba i neke druge baljezgarije.
dok samo nemamo snage biti kao i svi ostali,
čiji svijet osuđujemo - i ne, dok u njemu živimo.
kada nam ponestane izbora, bejbe, ispast ćemo s ovoga svijeta,
onako kako su mislili da se pada, prije kopernika.
preko ruba i neslavno.
Post je objavljen 30.10.2009. u 02:04 sati.