|
leptir flap flap u solarnom pleksusu zaživio je kada je ugledao malog crnog pauka na stolu, flap zamahnuo je krilima nježno, čuvši o trajanju svemira zauvijek. i tada je ugledao cvijet. |
U daljini je ugledala oblake u paraleli s horizontom. Poželjela je uslikati kako se ogledaju u moru, množe u božanstveno jedinstvo materije i kozmosa na dva istosmjerna pravca. Sjela je u svoj čamac i veslala prema obzoru u daljini. Tisuću kapljica znoja bogatije more, no obzor je pažljivo čuvao svoje distance. Pronašla je kopno i kupila svijetlo plavu majicu oslikanu suncem Maja. Refleksije oblaka u horizontu nisu na prodaju. |
|
oluja kao mantra od nje mi se mantra tko bi gori, sad je doli pa opet u krug ringišpil i uspavanka zmajevi ali ja se bojim visina tvoja noga žudno klizi disperzija bez straha kapljica vode ore dinu nikad ista opet |
U jednom paralelnom svijetu, Vrhovni vođa upravo otvara oči. Vizija jaja sa špekom golica njegove usnule nosnice. Kiše, ap-ćihaaa. Kiše jedan Vrhovni vođa i uzima kleenex iz kutije kraj kreveta. Onaj fini, mekani. Providni, što se baci nakon jednog puhanja. Smrežura kao špek u sanjanom omletu. Vrhovnik obriše nadlanicom noć s čela i krmeljavim pogledom traži javu. "Slugo! - zvao bi ga poimenice, ali nikad nije ni imao pamćenje - dolazi ovamo!", Vrhovnik progovori u parlafon. Čudnovata je moć Vrhovnika. Vrhovnik ima mogućnosti. Vrhovnik sam ja, tra-la-la, pomisli on tad radosno. Osmjeh mu zabljesnu u ogledalu, odbije se o glatku površinu, lupne u bijeli prozor i poput blještave se iskre skrasi u Vrhovnikovo lijevo oko. Ošinuto pobjedničkim plamom, desno oko zatitra, trznu se. Opaža tragove sive u bijelom prozorskom oknu Vrhovnikova svemira. 'Tko je dirao moj svemir?", pomisli Vrhovnik plačno. "Zasuo ga pepelom? Prošarao čađi? Da nije opet onaj tip s bradom? Pomahnitala gejša? Da nije kibnuo onaj s opasnom teglom? Tko je diraoooo mo-oj svemir?" Butler ulazi u sobu, noseći telepatski pladanj sa jajima i špekom. Kleenexom, finim, najmekšim, providnim, Vrhovnik brzo obriše odbjeglu suzicu straha. Nervozno klimne i butler napusti sobu. Vrhovnik utukne salvetu za okovratnik i onjuši svoj pladanj. Oslonjene na čašu svježe iscjeđenog orange juicea, kao i uvijek stajale su Upute za Uporabu Ovog Dana. Nigdje se nisu spominjali ni tip s bradom, ni gejša, ni pronalazak odbjeglih tegli. "Tko je onda dirao moj svemir?" Sinoć su Indijanci na proplanku plesom zazivali kišu. I kiša pleše na mom prozoru. Dok Vrhovnik jede jaja sa špekom. |
Još je u meni mene na nepoznatim vijugavim putevima srećem u naslućenim oblicima moje oči zirkaju nad pravcima i sjenama. Još je u meni oblaka, i karnevalskih grimasa, i laži u majčinskom zagrljaju sebstva. I prekriženih putokaza. Još je u meni i Sunca među dlanovima, i nepomičnog vremena, mokrog pijeska, valova i lepeta krila u traku misli. Još je u meni i planina nezauzdanih rijeka neotvorenih kofera nepročitanih priča neispisanih pjesama. I sanja i smjehova i tuga. Još je u meni dijete raskomadanog oklopa, razgoračenih očiju upija. Ma još je u meni mene. Negdje. |
Meškolji se u ranojutarnjem svjetlu. Obrazi topli na jastuku. Tapka po madracu, traži. Tu je negdje. Koluta očima. Uzdah. "Alarm off".Naslanja noge na pod. Tepih škaklja tabane. Ugazi telefonski kabel, potom pertlu od cipele. Parket. Otvara vrata. Silazi u kuhinju. Hladnoća keramike struji snenim tijelom. Zeleni lončić za vodu. Dvije žličice nesa u šolju s medvjedićem. Bez šećera. Nekad je pila tursku. Usputno naginje mineralnu iz boce. Žedna je. Nekad se budila od žeđi. Voda ključa na šporetu. Prst mlijeka. Šalica na mali pladanj. Stubama natrag u sobu. Spušta pladanj kraj kreveta, kraj telefonskog kabla i pertle. Sjeda na pod. Uzima gutljaj kave. Naslanja šaljicu na krevet. Pali cigaretu. Dim putuje kroz prozor nošen kao oblaci vjetrom. Pogledom ih prati u prozorskom staklu. Naslanja lakat na krevet. Šalica zatetura. Nove mrlje kave na posteljini. Nekad bi se sigurno i uzrujala. Više ne. Moć navike. Iste one zbog koje uvijek prvo popije kavu, a tek se onda istušira. |
"Taj vlak se kreće određenom brzinom. Tebi, koja sjediš u drugom vlaku suprotnog smjera, drugi vlak prolazi sasvim drugom brzinom. Duplo brže ponekad." Vlak za Amsterdam, misli putuju dimom, iskre na tračnicama, prašina u oči nekog novog vremena. Tumačio je teoriju relativnosti kao raspored mrvica na stoliću. "Sve je relativno". tik tak tik tak tikt akti ktaktik taktiktak tiktaktiktak. Malo morgen. |
|
tup odjek koraka na stepenicama. kosi dječju graju iz susjedstva. bijeg ptica od zvuka u gomili. tisuću koraka do zatvorenih zidova. najljepši zalazak sunca u daljini. narančast. svet. tvoje odmorište prije praga. da sam ja. da li? nema cjenkanja mlada damo. nije ovo buvljak molitvi i snova. nije ovo. ne. |
Send/Receive. Klik. Ništa. Skenira prostoriju pogledom. Još uvijek ista. Send/Receive. Klik. No new messages. Pogleda kolegicu za susjednim stolom. Ni ona se nije promijenila u posljednjih 30 sekundi. Send/Receive. Ma hajde, bar jedan. Hajd, hajd, hajd. Klik, klik, klik... Hajd, hajd, hajd. Klik, klik, klik... Ne prestanete li maltretirati svoj kompjuter, pretvorit će se u frikušu. Prigovarat ničim izazvan. Kao žena u PMSu tijekom punog mjeseca. Ali... ali... klik? pliz? Send/Receive...Moderna verzija voli me-ne voli me. Čuvajmo tratinčice! |