Još je u meni mene na nepoznatim vijugavim putevima srećem u naslućenim oblicima moje oči zirkaju nad pravcima i sjenama. Još je u meni oblaka, i karnevalskih grimasa, i laži u majčinskom zagrljaju sebstva. I prekriženih putokaza. Još je u meni i Sunca među dlanovima, i nepomičnog vremena, mokrog pijeska, valova i lepeta krila u traku misli. Još je u meni i planina nezauzdanih rijeka neotvorenih kofera nepročitanih priča neispisanih pjesama. I sanja i smjehova i tuga. Još je u meni dijete raskomadanog oklopa, razgoračenih očiju upija. Ma još je u meni mene. Negdje. |