Još je u meni
mene
na nepoznatim vijugavim
putevima
srećem u naslućenim oblicima
moje oči
zirkaju nad pravcima
i sjenama.
Još je u meni oblaka,
i karnevalskih grimasa,
i laži u majčinskom zagrljaju sebstva.
I prekriženih putokaza.
Još je u meni
i Sunca među dlanovima,
i nepomičnog vremena,
mokrog pijeska, valova
i lepeta krila u traku misli.
Još je u meni
i planina
nezauzdanih rijeka
neotvorenih kofera
nepročitanih priča
neispisanih pjesama.
I sanja i smjehova i tuga.
Još je u meni
dijete raskomadanog oklopa,
razgoračenih očiju upija.
Ma
još je u meni
mene.
Negdje.
Post je objavljen 22.09.2004. u 15:45 sati.