U jednom paralelnom svijetu, Vrhovni vođa upravo otvara oči. Vizija jaja sa špekom golica njegove usnule nosnice. Kiše, ap-ćihaaa. Kiše jedan Vrhovni vođa i uzima kleenex iz kutije kraj kreveta. Onaj fini, mekani. Providni, što se baci nakon jednog puhanja. Smrežura kao špek u sanjanom omletu.
Vrhovnik obriše nadlanicom noć s čela i krmeljavim pogledom traži javu. "Slugo! - zvao bi ga poimenice, ali nikad nije ni imao pamćenje - dolazi ovamo!", Vrhovnik progovori u parlafon. Čudnovata je moć Vrhovnika. Vrhovnik ima mogućnosti. Vrhovnik sam ja, tra-la-la, pomisli on tad radosno. Osmjeh mu zabljesnu u ogledalu, odbije se o glatku površinu, lupne u bijeli prozor i poput blještave se iskre skrasi u Vrhovnikovo lijevo oko.
Ošinuto pobjedničkim plamom, desno oko zatitra, trznu se. Opaža tragove sive u bijelom prozorskom oknu Vrhovnikova svemira. 'Tko je dirao moj svemir?", pomisli Vrhovnik plačno. "Zasuo ga pepelom? Prošarao čađi? Da nije opet onaj tip s bradom? Pomahnitala gejša? Da nije kibnuo onaj s opasnom teglom? Tko je diraoooo mo-oj svemir?" Butler ulazi u sobu, noseći telepatski pladanj sa jajima i špekom. Kleenexom, finim, najmekšim, providnim, Vrhovnik brzo obriše odbjeglu suzicu straha. Nervozno klimne i butler napusti sobu. Vrhovnik utukne salvetu za okovratnik i onjuši svoj pladanj. Oslonjene na čašu svježe iscjeđenog orange juicea, kao i uvijek stajale su Upute za Uporabu Ovog Dana. Nigdje se nisu spominjali ni tip s bradom, ni gejša, ni pronalazak odbjeglih tegli. "Tko je onda dirao moj svemir?"
Sinoć su Indijanci na proplanku plesom zazivali kišu. I kiša pleše na mom prozoru. Dok Vrhovnik jede jaja sa špekom.
Post je objavljen 24.09.2004. u 18:42 sati.