subota, 13.05.2006.
Derbi
Škola. Sutra je derbi. Dinamo-zvezda. Boban i Šuker protiv Europskih prvaka. Idemo sto posto, složili se svi jednoglasno. Osim mog starog. Išao sam taj dan na hakl. Vidi se igralište s prozora. Stari kobac sigurno gleda. Ipak ekipa se polako osipa i kreće na derbi. Ja papak bio i osto, ostajem pokunjeno. Mislim na kobca. Još nešto u meni gori da odem, pa taman ne mogao do ljeta van. Mislim se zatrčat prema maksimirskoj u neku grupicu i bok. Za karte lako, preprodaju se. Nije šteta novaca, nema gableca do kraja mjeseca. Već u glavi vrtim film kako ću i kamo otrčati. Ali ja stojim nepomičan i razmišljam. Niš, nas par kao haklamo s mislima na maksimir. Nismo otišli, stariji dečki jesu, kaj bi drugo, nisu papci ko mi.
Čujem u daljini neku dreku. Trnci me prolaze.
Nakon pola sata sata, odjednom protrčavaju neki dečki u spitkama razbarušeni, potgane obleke, malo pa neki milicijski auto.
Idem doma, veli stari da di sam bio, baš me mislio tražit, sav ljut.
Mislim si, joj da sam bar bio. Ovak nit sam bio nit je stari zadovoljan.
Kaže rista, lom je bio, policija je marisala sve po redu, naravno naše.
Na telki sam imao kaj vidjet.
L.O.M. Delije prskočile ogradu za kretene i na zapadu tukle mirne dečke. A policija im pomagala.
Naravno samo boyse i dinamovce, zvezdaše i delije nit slučajno, njih su čuvali. Svoji svoje.
Kad je Boban skočio legendarni mawaski-geri na milicajca nisam osjećao tlo pod nogama, lebdio sam od ponosa.
Drugi dan škole, gips, longete, šljive....dobar dio je bio u traumi, neki doma. Jedan mi je frend skočio sa 5,6 metara bježeć od delija ali su ga dolje dočekali mileki.
Prvi put mi je u životu bio žao što nisam popio batina.
I danas mi je žao. Bilo me sram, što sam bio papak tog povijesnog dana kada je počeo rat. Iako sam bio klinjo.
Neki stariji dečki koji su tada već shvatili što se zbiva i otišli bez razmišljanja u rat, danas su u Raju. S Bogom komentiraju repku za svjetsko. I zakaj Kranjčar nije zvao Vugrinca.
Vječna im slava i hvala !
- 23:43 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
" Dragi Bože,
nemam pojma kamo idem.
Ne vidim put ispred sebe.
Ne znam zasigurno gdje će to završiti.
Niti zaista poznajem sebe,
a činjenica da mislim da
slijedim tvoju volju
ne znači da zbilja tako i činim...
Ali ja vjerujem da želja da Ti ugodim,
Ti već ugađa....
I nadam se da imam tu želju...."
Thomas Merton OCSO
Ovi gore su sveci s kojima ponekad pričam. Naravno da su mi uzori, svatko na svoj način sa svojim jedinstvenim posebnostima. Sv. Josip ponizan i vrijedan zaručnik Isusove majke, potomak Davidov. Sv. Mala Terezija od Djeteta Isusa, svetica koja je zadnje godine života živjela u velikoj vjerskoj suhoći, primjer predanosti Bogu i kada nema nikavih osjećaja, nevjerojatno Božje djelo. Ovaj bradati je sv. Charbel Makhlouf, monah koji je većinu života proveo u samoći - legenda, baš kao i bl. Ozana Kotorska koja je oko pola stoljeća provela kao "zazidana djevica" u samoći svoje sobice, moleći se Bogu za spas mnogih duša.
Biti monah znači ne o Bogu propovijedati, već Boga živjeti i životom ga svjedočiti. Biti molitelj, onaj koji neprestano slavi i posreduje Božju milost nebrojenim ljudima koji u tmini hode..
Žetva je velika, a radnika malo. Molite, dakle, Gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju ! (Mt 9, 37-38)
Pati bez suze, živi bez psovke i budi mirno nesretan. Tašte su suze, a jadikovke neće ublažit gorki san. Podaj se pjanom vjetru života, pa nek te vije bilo kud; pusti ko listak nek te mota u ludi polet vihor lud. Leti ko vihor što vir ga vije, ZA LET SI, DUŠO STVORENA ! Za zemlju nije, za pokoj nije cvijet što nema korijena.
Tin Ujević
Plod tišine je molitva.
Plod molitve je vjera.
Plod vjere je ljubav.
Plod ljubavi je služenje.
Plod služenja je mir.
bl. Tereza iz Kalkute
I pustinjak ima svoje getsemaske casove, jedan više, drugi manje. Nitko tko se odlučio poći za Isusom, nije pošteđen od njih. Kršćanstvo je vjera križa, put prema uskrsnom jutru ide kroz mrak Golgote.
O kartuzijancima.
Jedno molim od Jahve,
Ovo tražim
Da stanujem u domu Jahvinu
Sve dane života svojega,
Da gledam draž Jahvinu
I razmišljam o hramu Njegovu.
Psalam 27, 10
Hermano Zacarias
