|
Napomenuo sam već, ako nisma i više puta, što jesam jer mi je to glavna tema ovdje, da muzika ne krene u trenutku kada poljubite ljubav svog života po prvi put. Znao sam to do maloprije kada mi je palo na pamet da kako bi ja to trebao znati? Ja nikad nisam poljubio ljubav svog života. Odkud meni ideja da muzika ne krene kada poljubiš ljubav svog života? Iz kojeg iskustva to govorim? Iz koje premise ja to krećem u argument? Iz pozicije čovjeka koji je ljubio ljubav svog života? Ali ja nikad nisam čuo muziku kada sam ljubio ikoga, osim iz kakvih obližnjih zvučnika. I siguran sam da ta muzika nije bila lagana akustična indie pjesmuljka sa ležernim vokalom romantičnih tonova, nego neko tehno smeće koje nikome nikad neće ponuditi baš previše smisla. Istovremeno, možda je TO bila ta muzika? Kako sam samo mogao otpisati muziku koja se itekako puštala u tome trenutku kao glupom tehno pizdarijom? Zašto nisam cijenio taj trenutak malo više? Također istovremeno, možda malo istovremenije, možda ne moram JA čuti tu muziku nego gledatelj, u kojem slučaju mi sigurno ne bi to rekao, kao ni nikome drugome u strahu da je pod utjecajem nekakvih audio halucinacija u kojem bi slučaju zaboravio na tu muziku i krenuo dalje. I što bi ja trebao? Pitat osobe kraj sebe svaki put kada poljubim nekoga po prvi put jesu li, ili čuju li upravo muziku? Kakve halucinacije bi oni pretpostavili da ja imam? I što ako nema nikoga oko mene? Što ako sam u sobi? Sam? Kako bi ja trebao znati sa svira muzika? Trebam li u takvim slučajevima sa sobom nositi diktafon i stisnut rec prije poljupca? Moram li na temelju kazete tihih zvukova poljubaca u kompletnom nedostatku muzike prihvatiti da ta osoba sa kojom sam snimao te zvukove nije ljubav mog života? Ako je to slučaj, što bi trebao napraviti? Tražiti dalje? Što ako JA želim da ta osoba bude ljubav mog života i pustim muziku sa istog diktafona u trenutku poljupca? Ili da naručim bend španjolskih soprana da sviraju u tom trenutku? Hoće li taj čin muzike učiniti da ja pronađem ljubav svog života upravo u osobi koju ljubim u tom trenutku? Ovo su sve komplicirana pitanja koja moram uputiti nekome tko je zaista poljubio ljubav svoga života i čuo muziku, ali neću pasti na "muziku u našim srcima" ili "pjevale su ptičice", ne ne, i sve dok ne dođem do nekakvog odgovora na to pitanje neću odustajat od teglenja mini linije sa sobom na svaki prvi dejt, jer, iskreno, kada niste ljubili na prvom dejtu? Tko još čeka drugi? Imam informaciju za sve vas koji strpljivo čekaju taj trenutak, muzika će jednako početi svirati na prvom kao i na drugom dejtu, ako već mora počet svirati uopće. Drugi dejt je neće nimalo uljepšati ili povećati mogućnost njenog dolaska. I hoće li muzika nastaviti svirati u trenutku kad je primim za vaginu? To nije vrlo romantičan trenutak. Više je seksualan i dramatičan, hvatam je za vaginu. Hoće li muzika u tom trenutku promjeniti tonalitet? Iz dura u mol? Što kada joj počnem lizati tu spomenutu vaginu? Ja ne mogu zamisliti hepi laganu pjesmicu dok joj ližem muf, čak štoviše ne bi se mogao koncentrirati. Imao bi osjećaj da se od mene očekuje nešto drugo, kao dat joj sladak poljubac u vrat, primit je za ruku i počet trčat sa njom po praznoj cesti, ili nešto drugo tako romantično. Seks, doduše, mogao bi prihvatiti takvu vrstu muzike u pozadini, ukoliko je seks spor i nespretan, šarmantan, neugodan ali sa ogromnim stupnjem tolerancije, koji prelazi u spretniji, žustriji i lijepi seks ali hoće li se muzika promjeniti kada promijenimo poziciju u nešto što nije misionarsku? Može li biti romantičan doggy style? Tko se još, sa puno ljubavi, seksa u toj poziciji? Ševite li vašu ljubav vašeg života ko psa? Ne ne, nema tu muzike, ali taj tren kada izmoreni legnete natrag na jastuke i nasmješeno uzdišete zajedno, tada možete očekivati muzikicu, ako je ima. To je romantičan trenutak, sladak trenutak, ali moralo je doči do njega! Kako doči do njega a da i dalje atmosfera bude simpatična i slatka? Stane li muzika dok se prašite ili ide i dalje? Ovo su stvari o kojima razmišljam kada se pitam propuštam li što sa time što nisam u vezi. Ljubavi, ja bi te u guzu. To nisu riječi jednoga zaljubljenog tipa. Jebo me pas. I znam da će mi sada gomila zaljubljenih parova početi soliti pamet kako je analni seks sastavni dio ljubavnog života koji može itekako biti lijep i ugoran za oboje, ali nisam impresioniran. Ja ljubav svog života nikad ne bi mogao jebati u šupak. Ako vi možete, preispitajte svoje mogučnosti čujenja muzike u trenutku te radnje, negdje između agoniziranih usklika vaše drage koju u tome trenutku penetrirate penisom u guzu. Muzika, jebo vas. Ona definira planetu. |
|
On stoji uzastopce ne znajući što to zapravo znači. On gleda preko ograde na sunčanu stranu livade. On pakira stvari bez prtljage i sanja da je prozor otključan. On pada na te fore makar nije siguran. On gleda utakmice, stranputnice i padobran. On iznajmljuje pozamnice i traži okolo paravan. On otvara strunjaču i skače na njoj iznutra. On je padawan i pojas mu je otrgan. I sve što je napravio je nestalo u onoj pari koja skače kada voda pršti i kada se duge oko njih stvaraju. On je vidio djevojku koja pjeva i postao zaljubljen u ideju. Gledam ga odavdje i mislim si, momak, šaren si ko ona vrata koja ono tele promatra svaki put kada ga ta poslovica na to natjera. Misliš li da će itko razumjeti što ti piše na majici kada ju stalno mjenjaš? Ništa zato. Ja nikada nisam volio majice sa natpisima. Tjerale su me da i sam nosim takvu neku. Neku sa originalnim slovima. Možda da probaš riječima, onako suglasno, objasniti što si i tko si i zašto si tu i što hoćeš reći. Ponekad su teme negdje visoko pa moraš skakati po njih. U zraku lete kao one mucice bijele koje lete u vjetru po ljeti koje mala djeca hvataju da im ostvare želju. Što sve ne ostvaruje želje. Većina su neke zlatne životinje. Zamisli njihov život. Stvorene da ostvaruju želje. Možda nikad nisu ostvarivale želje ali su se rodile zlatne i stvorile turističku atrakciju, mit, floskulu da su ugrožena vrsta kako bi ih svi predatori ostavili na miru. Pusti me i ostvarit ću ti tri želje. Kud baš tri. Zašto ne šest? Reći ću vam zašto ne šest. Jer je jedna sasvim dovoljna, a tri su za nekreativne i pohlepne. Spiskao sam jednu želju da saznam to. Nekoć su vještice hodale po svijetu? Jeste li znali to? I vještaci, jašta. I vilenjaci i zmajevi. Mora da jesu. Nisu ih sve mogli izmisliti valjda, pobogu. Nešto od toga je moralo stvarno biti. Moralo je. Nitko nema takvu maštu. Ogromni leteći gušter koji riga vatru – to je moralo biti aktualno, tko bi to izmislio. A grifoni? Lavovi sa krilima. Mnogo kasnije smislili su pirane sa krilima. Nigdje niste sigurni. Leteće pirane će vas. Nakon nekog vremena, doduše, nitko više nije vjerovao u sve njih. Pričalo se kako to ne postoji, kako su to priče za malu djecu, pa su ih samo još djeca mogla vidjeti, ali kako su djeca sve brže odrastala svi ti zmajevi, vilenjaci, grifoni, meduse, minotauri su jedan dan jednostavno odustali. Imali su zadnji sastanak. Sve kreature veličanstvene i zaboravljene, sjeli su u krug kako bi se dogovorili hoće li sada, ipak, nakon toliko neprimjećenih pokušaja da ih netko primjeti, spakirati stvari i otići negdje gdje će netko vjerovati u njih. Zavrtjeli su bocu i krenuli gdje je pokazala. Tužni i nostalgični, napustili su ovaj svijet nevjernih i otišli dalje. Sjaje se njihove bitke na nebesima. Samo su leteće pirane ostale, usprkos tome što ih nitko više ne vidi. To su nadasve prijateljske ribe koje nitko nije volio kada su vjerovali u njih i mogli ih vidjeti, jer su bježali od njih u strahu. Sada, nevidljive, nitko ih ne mrzi, i slobodne su. Tu i tamo gricnu, ali sasvim neprimjetno, tek tolko, iz zabave. Snimili su film o njima. Svaki put kada ga pustite negjde u sobi, kinu, dvorani, stotine pirana se skupi i gledaju. Nikad nisu naučili puštati VHS, a na DVDu toga filma ni nema. I dok pišem ovo, par se skupilo oko moje glave i smješe se. One se uvijek smješe. Nose tajne, one. Jedna od njih je pouka o vjerovanju i postojanju, jer koliko god ne vjerovali u nešto, to nešto toliko god neće postojati. Tako nekako nestaje ljubav i solidarnost. Idu okolo po svijetu i guraju, štipaju, viču, skaću, lamaču rukama i pokušavaju, pokušavaju natjerati narod da ih ugleda. Tu i tamo uspiju. A onda negdje, tom pojedincu postane jasno. Ljubav će spasiti svijet. I zaljubljeno hoda u zadovoljstvu. Vidjevši to, sve ostale nestale pojave dobe nadu da će primjetiti i njih, pa krenu u svoje atentate na ljudsku nepažnju. Zaljubljeni, ipak, toliko su zaljubljeni da ne primjećuju ni one stvari koje su točno pred njima, a kamoli one koje nisu. Nestajući, neprimječene su opet nestale. Moj najbolji prijatelj je zmaj. Stao mi je na palac jedan dan i skužio sam ga.  |
|
Jesi zaljubljen? Zašto me to pita. Zna da mrzim to pitanje. Možda me zato to i pita. Šta nju kojeg vraga uopće briga jesam li zaljubljen ili ne? Zašto izigrava tolku brigu oko moga ljubavnog života, pretendirajući pritom da ću zaista nasjest na taj njen nenadan forsirani interes u mračne vode moje privatnosti na konto, ne znam, običnog nevinog small talka jerbo, evo, njoj je dosadno i pita. Što bi ja točno trebao odgovoriti na to? Mislim to nije pitanje, to je izazov na čitav sklop novih razgovora. Ako jesam, tko je ona, što radi, kako izgleda, kolko ima godina, kolko dugo to traje, žašto toliko dugo traje, koliko dugo očekujem da će trajati... Ako nisam, zašto, kojega vraga, nisam i, također kojega vraga, vraga koji se i sam dvoumi koji je, što čekam? Koji odgovor izbjegava daljnje razglabanje o zadanoj temi o kojoj, iskreno pička joj materina, me ona nema što pitati. Ja i ona imamo prošlost. Prošlost, pazi to. Kao da ostatak pučanstva planete ne posjeduje takvo što, prošlost. Ne, ne, ja i ona imamo "zajedničku prošlost". Kao, prošlost u kojoj smo oboje sudjelovali. Pa jebi ga, svi su sudjelovali u istoj prošlosti, ali znate što hoću reći. Što me ona, sa kojom sam imao nešto u prošlosti, nešto što nije završilo sretno i što je otvorilo neizmjerne epove budućih mogućnosti, ima pitati o mojoj zaljubljenosti? Što je to točno ima zanimati? Pizda jedna, kažem ja sebi, prisjećajući se pritom Vipove reklame, velikog billboarda na koji sam popizdio taj tren kada sam ugledao ta velika slova na njemu – "budite zaljubljeni". Bila je to jedna od onih simpatičnih porukica naznačujući i sugerirajući kako će Vip bit uz nas uz sve, pa čak i zaljubljenost. Oni će biti tu kada će biti potrebno, a to je zaista potrebno, slati slatke porukice i zvati je na dogovore i dogovarajući mjesečnice ili godišnjice ili svađati se nemilosrdno u noć ili što god taj mladi par ima za raditi u nadolazećoj im priči, i Vip je tu kako će im sve to omogućiti. "Budite zaljubljeni" kaže reklama. Nemoj srat. To mi zaista nije palo na pamet do sada. Evo. Sad ću. I kažem ja to njoj, vraćam se evo na priču, kažem joj na to njeno upravo bezobrazno pitanje "jesi li zaljubljen", kažem joj "rekla je vipova reklama da moram bit". I kaže ona na to, kaže "pametno ti je rekla". Da, kažem ja njoj misleći u sebi upravo suprotno no što ću sad ulazit u to sa njom kad već ne mogu ulazit u nju samu, ali ipak, tu negdje, tu negdje kad mi je sjelo da tu nešto smrdi. Što se ona ima zalagati za priglupu reklamu kojeg kurca? To sam nekako rekao u sebi kad je ona, neočekivano, rekla "treba biti zaljubljen" Čekaj, kaže mi um. Čekaj čas. I kaže to onako, kao da ima plan. I čekam ja. I gledam um. I šutimo. I pitam ja um što je bilo. I kaže mi on. I tada mi sine. "jel ti to meni pokušavaš nešto reći?" pitam ju, namigujući pritom Umu koji mi namigne natrag i stane u poziciju spremnosti na potencijalne intervencije kojih će, prosudio sam po njegovom pogledu, biti. "ja sam mislila da ti znaš." Kaže ona. Aha. Nije me um trebao ni pogledati. Jesi li zaljubljen pitala me. Nije me pitala jesam li zaljubljen, pitala me jesam li zaljubljena. "kako bi trebao znati ako mi nisi rekla?". "dugo se nismo sreli i razgovarali". I sad ja šutim. Moram priznat morao sam poslušat Um za tu ideju. Šutim ja i čekam. Neka mi ona kaže što god mi ima za reći, očito ima žarku potrebu. I kaže mi ona. Kaže mi da je upoznala momka za kojega misli da je THE ONE. Upoznala sam ONOG PRAVOG, rekla je. I sretna je. Okej, moje misli o konceptu "onog pravog" na stranu, odlučno joj kažem da sam sretan za nju. "briljatno" kažem ja. "baš mi je drago!" I tu negdje je krenulo. "znam da ti nije lako sjelo, ali okej". Kaže ona. Pa ne, baš mi je drago za tebe. "Znam da nije, ali okej." Ne, ozbiljno, sretan sam što si sretna. Nemam baš ništa protiv. "zašto to radiš?" Zašto što radim? "to?" Što radim? "zašto negiraš što osjećaš?" Ne negiram ništa, jebote, drago mi je što si našla nekog i da si sretna. "Znaš što, bolje ti to malo probavi pa ćemo razgovarati." Probavim što, jebote, o čemu imamo razgovarati? "Zašto si ljut?" Nisam ljut! Kažem drago mi je zbog tebe! "Zašto ne želiš razgovarati o tome?" O čemu? "O tome!" O čemu imamo razgovarati, jebote, imaš nekog, drago mi je, to je to! "Nemoj se pretvarati da ti je svejedno!" Ali je mi svejedno! "Svejedno ti je?!" Da, apsolutno mi je svejedno. "Svejedno ti je kako sam i jesam li sretna?" Ne, nije mi svejedno! "Sad si rekao da ti je svejedno!" Rekao sam da mi je svejedno jesi sa tim dečkom ili ne! "Sroz ti je svejedno?" Da! "Kako to možeš reći?" Kako što mogu reći?! "Kako mi možeš direktno lagati u lice?" Jako sam dobar u tome. "E pa prestani!" Što hoćeš da ti kažem? "Hoću da mi kažeš istinu" Govorim ti istinu, drago mi je da si sretna i da si našla tog the one'a i da je to to! "Zašto se dereš?" Jer si mi digla tlak! "Gle, moraš se pomiriti sa time!" Sa čime? "Sa Mladenom!" Tko je Mladen?! "Moj dečko!" Da se pomirim a Mladenom?! "Da!" Ja nisam posvađan sa Mladenom, ja Mladena ni ne znam! "Upoznat ćeš ga." I što, odmah ćemo bit u svađi? "Hoćemo ako ćeš se tako nastavit ponašati!" Kako se ponašam? "Ne ponašaš se u skladu sa svojim godinama." Kako bi se ponašao netko u skladu sa mojim godinama? "Prihvatio bi to i nastavio sa životom." Prihvatio što?! "Mladena." Kako da prihvatim nekoga koga ne poznajem?! Kolko ja znam Mladen je kompletan idiot! "Mladen nije idiot! I stariji je od tebe." Oooo, uuuu, i sigurno se ponaša u skladu sa svojim godinama. "Stvarno si dijete" A nisam Mladen, jebi ga. "Jebem ga." Koga jebeš? "Mladena." Što sad ćeš mi pričati o vašem seksualnom životu? "Ne pada mi na pamet!" Hvala. "Al je dobar." Što, Mladen? "Naš seksualni život". Dobro, savršeno, idi i jebi se! "Znaš što, smiri se malo pa ćemo razgovarati. Znala sam da ćeš ovako reagirati." Kako reagiram, kažem da mi sam savršeno sretan sa tobom i sa Mladenom! "Ja mislim da ti ipak malo smeta, ali dobro." I ode ona. Ode i ja gledam za njom. Znam njena leđa napamet. I dupe, boga mi.  |
| < | veljača, 2010 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
