
|
Jesi zaljubljen? Zašto me to pita. Zna da mrzim to pitanje. Možda me zato to i pita. Šta nju kojeg vraga uopće briga jesam li zaljubljen ili ne? Zašto izigrava tolku brigu oko moga ljubavnog života, pretendirajući pritom da ću zaista nasjest na taj njen nenadan forsirani interes u mračne vode moje privatnosti na konto, ne znam, običnog nevinog small talka jerbo, evo, njoj je dosadno i pita. Što bi ja točno trebao odgovoriti na to? Mislim to nije pitanje, to je izazov na čitav sklop novih razgovora. Ako jesam, tko je ona, što radi, kako izgleda, kolko ima godina, kolko dugo to traje, žašto toliko dugo traje, koliko dugo očekujem da će trajati... Ako nisam, zašto, kojega vraga, nisam i, također kojega vraga, vraga koji se i sam dvoumi koji je, što čekam? Koji odgovor izbjegava daljnje razglabanje o zadanoj temi o kojoj, iskreno pička joj materina, me ona nema što pitati. Ja i ona imamo prošlost. Prošlost, pazi to. Kao da ostatak pučanstva planete ne posjeduje takvo što, prošlost. Ne, ne, ja i ona imamo "zajedničku prošlost". Kao, prošlost u kojoj smo oboje sudjelovali. Pa jebi ga, svi su sudjelovali u istoj prošlosti, ali znate što hoću reći. Što me ona, sa kojom sam imao nešto u prošlosti, nešto što nije završilo sretno i što je otvorilo neizmjerne epove budućih mogućnosti, ima pitati o mojoj zaljubljenosti? Što je to točno ima zanimati? Pizda jedna, kažem ja sebi, prisjećajući se pritom Vipove reklame, velikog billboarda na koji sam popizdio taj tren kada sam ugledao ta velika slova na njemu – "budite zaljubljeni". Bila je to jedna od onih simpatičnih porukica naznačujući i sugerirajući kako će Vip bit uz nas uz sve, pa čak i zaljubljenost. Oni će biti tu kada će biti potrebno, a to je zaista potrebno, slati slatke porukice i zvati je na dogovore i dogovarajući mjesečnice ili godišnjice ili svađati se nemilosrdno u noć ili što god taj mladi par ima za raditi u nadolazećoj im priči, i Vip je tu kako će im sve to omogućiti. "Budite zaljubljeni" kaže reklama. Nemoj srat. To mi zaista nije palo na pamet do sada. Evo. Sad ću. I kažem ja to njoj, vraćam se evo na priču, kažem joj na to njeno upravo bezobrazno pitanje "jesi li zaljubljen", kažem joj "rekla je vipova reklama da moram bit". I kaže ona na to, kaže "pametno ti je rekla". Da, kažem ja njoj misleći u sebi upravo suprotno no što ću sad ulazit u to sa njom kad već ne mogu ulazit u nju samu, ali ipak, tu negdje, tu negdje kad mi je sjelo da tu nešto smrdi. Što se ona ima zalagati za priglupu reklamu kojeg kurca? To sam nekako rekao u sebi kad je ona, neočekivano, rekla "treba biti zaljubljen" Čekaj, kaže mi um. Čekaj čas. I kaže to onako, kao da ima plan. I čekam ja. I gledam um. I šutimo. I pitam ja um što je bilo. I kaže mi on. I tada mi sine. "jel ti to meni pokušavaš nešto reći?" pitam ju, namigujući pritom Umu koji mi namigne natrag i stane u poziciju spremnosti na potencijalne intervencije kojih će, prosudio sam po njegovom pogledu, biti. "ja sam mislila da ti znaš." Kaže ona. Aha. Nije me um trebao ni pogledati. Jesi li zaljubljen pitala me. Nije me pitala jesam li zaljubljen, pitala me jesam li zaljubljena. "kako bi trebao znati ako mi nisi rekla?". "dugo se nismo sreli i razgovarali". I sad ja šutim. Moram priznat morao sam poslušat Um za tu ideju. Šutim ja i čekam. Neka mi ona kaže što god mi ima za reći, očito ima žarku potrebu. I kaže mi ona. Kaže mi da je upoznala momka za kojega misli da je THE ONE. Upoznala sam ONOG PRAVOG, rekla je. I sretna je. Okej, moje misli o konceptu "onog pravog" na stranu, odlučno joj kažem da sam sretan za nju. "briljatno" kažem ja. "baš mi je drago!" I tu negdje je krenulo. "znam da ti nije lako sjelo, ali okej". Kaže ona. Pa ne, baš mi je drago za tebe. "Znam da nije, ali okej." Ne, ozbiljno, sretan sam što si sretna. Nemam baš ništa protiv. "zašto to radiš?" Zašto što radim? "to?" Što radim? "zašto negiraš što osjećaš?" Ne negiram ništa, jebote, drago mi je što si našla nekog i da si sretna. "Znaš što, bolje ti to malo probavi pa ćemo razgovarati." Probavim što, jebote, o čemu imamo razgovarati? "Zašto si ljut?" Nisam ljut! Kažem drago mi je zbog tebe! "Zašto ne želiš razgovarati o tome?" O čemu? "O tome!" O čemu imamo razgovarati, jebote, imaš nekog, drago mi je, to je to! "Nemoj se pretvarati da ti je svejedno!" Ali je mi svejedno! "Svejedno ti je?!" Da, apsolutno mi je svejedno. "Svejedno ti je kako sam i jesam li sretna?" Ne, nije mi svejedno! "Sad si rekao da ti je svejedno!" Rekao sam da mi je svejedno jesi sa tim dečkom ili ne! "Sroz ti je svejedno?" Da! "Kako to možeš reći?" Kako što mogu reći?! "Kako mi možeš direktno lagati u lice?" Jako sam dobar u tome. "E pa prestani!" Što hoćeš da ti kažem? "Hoću da mi kažeš istinu" Govorim ti istinu, drago mi je da si sretna i da si našla tog the one'a i da je to to! "Zašto se dereš?" Jer si mi digla tlak! "Gle, moraš se pomiriti sa time!" Sa čime? "Sa Mladenom!" Tko je Mladen?! "Moj dečko!" Da se pomirim a Mladenom?! "Da!" Ja nisam posvađan sa Mladenom, ja Mladena ni ne znam! "Upoznat ćeš ga." I što, odmah ćemo bit u svađi? "Hoćemo ako ćeš se tako nastavit ponašati!" Kako se ponašam? "Ne ponašaš se u skladu sa svojim godinama." Kako bi se ponašao netko u skladu sa mojim godinama? "Prihvatio bi to i nastavio sa životom." Prihvatio što?! "Mladena." Kako da prihvatim nekoga koga ne poznajem?! Kolko ja znam Mladen je kompletan idiot! "Mladen nije idiot! I stariji je od tebe." Oooo, uuuu, i sigurno se ponaša u skladu sa svojim godinama. "Stvarno si dijete" A nisam Mladen, jebi ga. "Jebem ga." Koga jebeš? "Mladena." Što sad ćeš mi pričati o vašem seksualnom životu? "Ne pada mi na pamet!" Hvala. "Al je dobar." Što, Mladen? "Naš seksualni život". Dobro, savršeno, idi i jebi se! "Znaš što, smiri se malo pa ćemo razgovarati. Znala sam da ćeš ovako reagirati." Kako reagiram, kažem da mi sam savršeno sretan sa tobom i sa Mladenom! "Ja mislim da ti ipak malo smeta, ali dobro." I ode ona. Ode i ja gledam za njom. Znam njena leđa napamet. I dupe, boga mi. ![]() |