Marketing
Meni se piše.
On stoji uzastopce ne znajući što to zapravo znači. On gleda preko ograde na sunčanu stranu livade. On pakira stvari bez prtljage i sanja da je prozor otključan. On pada na te fore makar nije siguran. On gleda utakmice, stranputnice i padobran. On iznajmljuje pozamnice i traži okolo paravan. On otvara strunjaču i skače na njoj iznutra. On je padawan i pojas mu je otrgan. I sve što je napravio je nestalo u onoj pari koja skače kada voda pršti i kada se duge oko njih stvaraju. On je vidio djevojku koja pjeva i postao zaljubljen u ideju.
Gledam ga odavdje i mislim si, momak, šaren si ko ona vrata koja ono tele promatra svaki put kada ga ta poslovica na to natjera. Misliš li da će itko razumjeti što ti piše na majici kada ju stalno mjenjaš? Ništa zato. Ja nikada nisam volio majice sa natpisima. Tjerale su me da i sam nosim takvu neku. Neku sa originalnim slovima. Možda da probaš riječima, onako suglasno, objasniti što si i tko si i zašto si tu i što hoćeš reći.
Ponekad su teme negdje visoko pa moraš skakati po njih. U zraku lete kao one mucice bijele koje lete u vjetru po ljeti koje mala djeca hvataju da im ostvare želju. Što sve ne ostvaruje želje. Većina su neke zlatne životinje. Zamisli njihov život. Stvorene da ostvaruju želje. Možda nikad nisu ostvarivale želje ali su se rodile zlatne i stvorile turističku atrakciju, mit, floskulu da su ugrožena vrsta kako bi ih svi predatori ostavili na miru. Pusti me i ostvarit ću ti tri želje. Kud baš tri. Zašto ne šest? Reći ću vam zašto ne šest. Jer je jedna sasvim dovoljna, a tri su za nekreativne i pohlepne. Spiskao sam jednu želju da saznam to.
Nekoć su vještice hodale po svijetu? Jeste li znali to? I vještaci, jašta. I vilenjaci i zmajevi. Mora da jesu. Nisu ih sve mogli izmisliti valjda, pobogu. Nešto od toga je moralo stvarno biti. Moralo je. Nitko nema takvu maštu. Ogromni leteći gušter koji riga vatru – to je moralo biti aktualno, tko bi to izmislio. A grifoni? Lavovi sa krilima. Mnogo kasnije smislili su pirane sa krilima. Nigdje niste sigurni. Leteće pirane će vas. Nakon nekog vremena, doduše, nitko više nije vjerovao u sve njih. Pričalo se kako to ne postoji, kako su to priče za malu djecu, pa su ih samo još djeca mogla vidjeti, ali kako su djeca sve brže odrastala svi ti zmajevi, vilenjaci, grifoni, meduse, minotauri su jedan dan jednostavno odustali. Imali su zadnji sastanak. Sve kreature veličanstvene i zaboravljene, sjeli su u krug kako bi se dogovorili hoće li sada, ipak, nakon toliko neprimjećenih pokušaja da ih netko primjeti, spakirati stvari i otići negdje gdje će netko vjerovati u njih. Zavrtjeli su bocu i krenuli gdje je pokazala. Tužni i nostalgični, napustili su ovaj svijet nevjernih i otišli dalje. Sjaje se njihove bitke na nebesima. Samo su leteće pirane ostale, usprkos tome što ih nitko više ne vidi. To su nadasve prijateljske ribe koje nitko nije volio kada su vjerovali u njih i mogli ih vidjeti, jer su bježali od njih u strahu. Sada, nevidljive, nitko ih ne mrzi, i slobodne su. Tu i tamo gricnu, ali sasvim neprimjetno, tek tolko, iz zabave. Snimili su film o njima. Svaki put kada ga pustite negjde u sobi, kinu, dvorani, stotine pirana se skupi i gledaju. Nikad nisu naučili puštati VHS, a na DVDu toga filma ni nema. I dok pišem ovo, par se skupilo oko moje glave i smješe se. One se uvijek smješe.
Nose tajne, one. Jedna od njih je pouka o vjerovanju i postojanju, jer koliko god ne vjerovali u nešto, to nešto toliko god neće postojati. Tako nekako nestaje ljubav i solidarnost. Idu okolo po svijetu i guraju, štipaju, viču, skaću, lamaču rukama i pokušavaju, pokušavaju natjerati narod da ih ugleda. Tu i tamo uspiju. A onda negdje, tom pojedincu postane jasno. Ljubav će spasiti svijet. I zaljubljeno hoda u zadovoljstvu. Vidjevši to, sve ostale nestale pojave dobe nadu da će primjetiti i njih, pa krenu u svoje atentate na ljudsku nepažnju. Zaljubljeni, ipak, toliko su zaljubljeni da ne primjećuju ni one stvari koje su točno pred njima, a kamoli one koje nisu. Nestajući, neprimječene su opet nestale.
Moj najbolji prijatelj je zmaj. Stao mi je na palac jedan dan i skužio sam ga.
Post je objavljen 20.02.2010. u 00:12 sati.