|
Napomenuo sam već, ako nisma i više puta, što jesam jer mi je to glavna tema ovdje, da muzika ne krene u trenutku kada poljubite ljubav svog života po prvi put. Znao sam to do maloprije kada mi je palo na pamet da kako bi ja to trebao znati? Ja nikad nisam poljubio ljubav svog života. Odkud meni ideja da muzika ne krene kada poljubiš ljubav svog života? Iz kojeg iskustva to govorim? Iz koje premise ja to krećem u argument? Iz pozicije čovjeka koji je ljubio ljubav svog života? Ali ja nikad nisam čuo muziku kada sam ljubio ikoga, osim iz kakvih obližnjih zvučnika. I siguran sam da ta muzika nije bila lagana akustična indie pjesmuljka sa ležernim vokalom romantičnih tonova, nego neko tehno smeće koje nikome nikad neće ponuditi baš previše smisla. Istovremeno, možda je TO bila ta muzika? Kako sam samo mogao otpisati muziku koja se itekako puštala u tome trenutku kao glupom tehno pizdarijom? Zašto nisam cijenio taj trenutak malo više? Također istovremeno, možda malo istovremenije, možda ne moram JA čuti tu muziku nego gledatelj, u kojem slučaju mi sigurno ne bi to rekao, kao ni nikome drugome u strahu da je pod utjecajem nekakvih audio halucinacija u kojem bi slučaju zaboravio na tu muziku i krenuo dalje. I što bi ja trebao? Pitat osobe kraj sebe svaki put kada poljubim nekoga po prvi put jesu li, ili čuju li upravo muziku? Kakve halucinacije bi oni pretpostavili da ja imam? I što ako nema nikoga oko mene? Što ako sam u sobi? Sam? Kako bi ja trebao znati sa svira muzika? Trebam li u takvim slučajevima sa sobom nositi diktafon i stisnut rec prije poljupca? Moram li na temelju kazete tihih zvukova poljubaca u kompletnom nedostatku muzike prihvatiti da ta osoba sa kojom sam snimao te zvukove nije ljubav mog života? Ako je to slučaj, što bi trebao napraviti? Tražiti dalje? Što ako JA želim da ta osoba bude ljubav mog života i pustim muziku sa istog diktafona u trenutku poljupca? Ili da naručim bend španjolskih soprana da sviraju u tom trenutku? Hoće li taj čin muzike učiniti da ja pronađem ljubav svog života upravo u osobi koju ljubim u tom trenutku? Ovo su sve komplicirana pitanja koja moram uputiti nekome tko je zaista poljubio ljubav svoga života i čuo muziku, ali neću pasti na "muziku u našim srcima" ili "pjevale su ptičice", ne ne, i sve dok ne dođem do nekakvog odgovora na to pitanje neću odustajat od teglenja mini linije sa sobom na svaki prvi dejt, jer, iskreno, kada niste ljubili na prvom dejtu? Tko još čeka drugi? Imam informaciju za sve vas koji strpljivo čekaju taj trenutak, muzika će jednako početi svirati na prvom kao i na drugom dejtu, ako već mora počet svirati uopće. Drugi dejt je neće nimalo uljepšati ili povećati mogućnost njenog dolaska. I hoće li muzika nastaviti svirati u trenutku kad je primim za vaginu? To nije vrlo romantičan trenutak. Više je seksualan i dramatičan, hvatam je za vaginu. Hoće li muzika u tom trenutku promjeniti tonalitet? Iz dura u mol? Što kada joj počnem lizati tu spomenutu vaginu? Ja ne mogu zamisliti hepi laganu pjesmicu dok joj ližem muf, čak štoviše ne bi se mogao koncentrirati. Imao bi osjećaj da se od mene očekuje nešto drugo, kao dat joj sladak poljubac u vrat, primit je za ruku i počet trčat sa njom po praznoj cesti, ili nešto drugo tako romantično. Seks, doduše, mogao bi prihvatiti takvu vrstu muzike u pozadini, ukoliko je seks spor i nespretan, šarmantan, neugodan ali sa ogromnim stupnjem tolerancije, koji prelazi u spretniji, žustriji i lijepi seks ali hoće li se muzika promjeniti kada promijenimo poziciju u nešto što nije misionarsku? Može li biti romantičan doggy style? Tko se još, sa puno ljubavi, seksa u toj poziciji? Ševite li vašu ljubav vašeg života ko psa? Ne ne, nema tu muzike, ali taj tren kada izmoreni legnete natrag na jastuke i nasmješeno uzdišete zajedno, tada možete očekivati muzikicu, ako je ima. To je romantičan trenutak, sladak trenutak, ali moralo je doči do njega! Kako doči do njega a da i dalje atmosfera bude simpatična i slatka? Stane li muzika dok se prašite ili ide i dalje? Ovo su stvari o kojima razmišljam kada se pitam propuštam li što sa time što nisam u vezi. Ljubavi, ja bi te u guzu. To nisu riječi jednoga zaljubljenog tipa. Jebo me pas. I znam da će mi sada gomila zaljubljenih parova početi soliti pamet kako je analni seks sastavni dio ljubavnog života koji može itekako biti lijep i ugoran za oboje, ali nisam impresioniran. Ja ljubav svog života nikad ne bi mogao jebati u šupak. Ako vi možete, preispitajte svoje mogučnosti čujenja muzike u trenutku te radnje, negdje između agoniziranih usklika vaše drage koju u tome trenutku penetrirate penisom u guzu. Muzika, jebo vas. Ona definira planetu. |
| < | veljača, 2010 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
