|
Baš sam čitao ovaj post od, ne znam više, nekoga – o kak su premlatili nekog klinca na cesti jer je čekao bus sa dugom kosom. Prvo su ih pokrali a onda pretukli. Taj nesretnik preminuo je tri dana kasnije u bolnici jer je čekao bus sa dugom kosom. Policiju se krivi da ne radi ništa, građani su preplašeni, a mediji su iznenađujuće tihi. Ja do maloprije nisam ni čuo za ovu vijest, kako to da je ubojstvo tako dobro ne pokriveno od strane SVIH hrvatskih medija? Zašto to nije bilo na naslovnicama, zašto nije bilo na dnevnicima, zašto nije bilo na web portalima? Jašta, moralo se ostaviti mjesta. Za što? Za interesantnije crnjake. I pratit jednu depresivnu vijest više od dva dana je dosadno, ej, friške novosti čekaju, friške depre. Kad je netko drugi bio nožem izboden u ribnjaku nekak su se svi mediji podigli na noge jer čekaj čas tada se radilo o ribnjaku – centru grada, i izboden je maloljetni BBBovac, pa to je big time, prime time, mucho ekstra vijest, to ćemo pratit i više od dva dana jer sad nas zanima što će bit, kaj će BBBocvi napravit, kaj će policija napravit oj aj uj panika! Par dana kasnije nitko nema pojma što se uopće dogodilo. Nastavlja se dalje. I kako nebi? Pa crnjaka ima gdje god se okreneš, nećemo stat na samo jednom! Moramo dati narodu novu dozu silovanja, tučnjava, pljačaka, nesreća na cesti, ubojstava i nazvati ih sve „tragedijama“, „šokantnim događajima“, „stravičnim činovima“ i „monstruoznim ponašanjem pojedinaca“. Moramo im svima dati veeelku slikicu na poleđinama. Moramo, jer TO su vijesti. Sutra su to stare vijesti. Hoćemo li opet pisati o tome? Ne. Jer nikoga to ne zanima. Ono što ih zanima su sise maloljetnih Poljakinja, Ruskinja, Srpkinja ili bog zna od kojeg predjela ljudskog tržišta su došle, onih na zadnjim stranicama. I kako da im serviramo ovaj šut depre i pornografije na najopsežniji način? Pa djeliti ćemo ih u jebenim buntovima, na stanicama, u tramvajima busevima, na ulicama, u pekarnama, na placevima, da budemo sigurni da baš svi dobe svoju kopiju, i sve će biti đžaba! Točno tako! Vaše doze 24satnih perverzija i nastranosti ljudske vrste sve unutar tek par stranica! Crnjak i sise! Bit ćemo jebeni hit! I kako nebi?! Pa već smo uspjeli! Ljudi šeću okolo, grabaju se za naše novine na svakom uglu kao da su bonovi za dopust, čitaju i klimaju glavama kada vide kakve grozote smo za njih priredili, c c c, a zatim sjednu za svoje kavice, neskavice, duge, male, sa mlijekom ili bez, šlagom ili bez, šećer, natren, i srkaju ih i srkaju i dalje čitaju i razgovaraju međusobno i komentiraju, c c c kako li se to samo moglo dogoditi? Kako ih nitko nije uspio zaustaviti? Pa kako da se nebi događalo – pa evo svi ovi slučajevi o kojima upravo čitaju rijetko kad imaju nekakav pozitivan kraj, rijetko kad se zna tko je počinitelj, uvijek se za nekime traga, i svi su pušteni za čas, jer nota bene, nemamo mjesta u zatvorima, a čak i kad imamo puštamo ljude van iz njih preko vikenda. I kako bi se onda ljudi bojali počiniti ali baš išta?! Gdje su posljedice? Nema ih, jer mi ne pišemo o njima. Znate zašto? Jer ljude to ne zanima. Ljudi trebaju svoj novi šut, i znate kako to znamo? Jer smo probali! O probali smo mi pisati i pisati i otvarati ljudima oći i tjerati pravde i igrati se žandara, al to ljude jednostavno nije zanimalo, pa smo morali prestati. Istina, neke novine nisu, pa su sada zatvorene, pa ne zvale se one Feral ili o, ne znam, Colors. No ljude to jednostavno nije zanimalo. Ljude zanima Thompson! Nogomet! Pederi i lezbe! Jer samo oni pune trgove i stvaraju nerede i otvaraju kasice. Samo oni mogu 50000 ljudi staviti na glavni trg Zagreba, i novine će o tome itekako pisati. Ono o čemu neće pisati su protesti gladnih ljudi koji nisu svoje plaće dobili već četiri mjeseca, jer to ne puni ulice. Za to će samo doći spomenuti gladni i ljuti ljudi, i tko će izaći na ulice sa njima? Nitko. Jer se to nikoga drugoga ne dotiće. Staviti generala u zatvor? OP! Ljudi su vani u hooordama! Protesti, bacanje kamenja po saboru, urlanje! Auuuuuu! Tisuće ljudi gube poslove? Ne zanima ih. Nogomet?! Ej pa tolko ih ni ne možemo staviti na trg! I sve pizdarije, zločini i nepravde ovoga svijeta nisu dovoljne da maknu pogled sa nogometa, zabave, showbiza, jer za to ćemo napraviti hepening! Za nepravde ćemo pisati kolumne koje nestaju iza ponoći, a za 11 reprezentativaca ćemo dić big screen tv na trgu. Zabavite se, ljudi, ne mojte se sekirati sa svim ovim pizdarijama, danas je vaš dan, sutra je novi i sutra vaš čeka novi šut, jer znate što? Prestali ste klimati glavama. Prestali ste govoriti c c c. Više vas ništa ne šokira. Samo da se ne dogodi meni. Hrvatski ću narod braniti do groba, ali Hrvatske ću pojedince zaboraviti u vremenu koji mi treba da okrenem novu stranicu. I evo – sada je to postalo normalno Maloljetnici ubijaju maloljetnike. Nije problem, to, jer majke danas postaju majke sa 15. I samo vi čitajte vaših 24 sata koje ste tolko besplatno dobili u ruke. Vaš šut crnjaka i sisa. Naviknite se na sve to. I nastavite ništa raditi o tome. I nađite si svi dobra opravdanja. Nijedna žrtva nije ni kriva ni dužna. Mi jebeno jesmo. |
|
Vani je počelo ljevat. Onako kao zna počet ljevat. Miris trave i kiše ušuljao se u sobu kao nepozvani gost na tulumu koji pritom kasni.To je sve što je izašlo iz mene u ovom trenutku. Sjećam se dsa sam već pisao o kiši i o njenom mirisu tamo negdje u starim danima. Ništa vam više nemam za reći. Možda je to bitno. Možda ne želim zatvorit taj venitl pa makar je ivać zakržljav. Možda se ponekad sjetim da bi trebao nešto napisati. Pa makar nešto. U ove dane imam dojam kao da gubim inspiraciju. A možda i ne. Da se vratim na onu staru temu. Želim se zaljubiti. Eto. Ništa se tu nije promjenilo. I dalje sviram, pa makar u novom bendu. I dalje sanjarim. I dalje se samo želim ljubiti – stalno. Ponekad sve to ima smisla, a ponekad ne. Ne želim stat pisati. To je bitno. I je bitno. Jebeš poruku dnevno djevojci koja me neće. Možda je na recu poruka sebi, koji se taji u mračnim sobama moje glave i želi natrag, o kako želi. Jedan post dnevno. Pa makar se srušio. A toj djevojci koja me neće – da sam ideja, sjao bi nad tvojom glavom ponekad, i evo veselja, da me pošalješ u eter putem smsa, i tih par riječi i pišljive kune bi bile dovoljne da lavina krene, al evo me tu lovim izguljenu praznu frekvenciju. |
| < | srpanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
