29.06.2008., nedjelja


šaljem joj jednu poruku dnevno.
Stvari se mogu reći na mnogo načina, i on je tada odlučio biti iskren. Sjedili su na travi na zrinjevcu i on nikako da prestane razmišljati o pjesmi koju su napisali prije ohoho on i njegovi drugovi o ležanju na travi. Shvatio je kasnije da daleka obala već ima tu pjesmu. Možda zato nije bila uspješna. On je, svejedno, ispričao njoj o toj pjesmi, i onda je počeo trabunjati o tome kako bi sada bilo izvrsno da se poljube. Tada sve otiđaše nizbrdo, kako to obično biva, no ne bez jednog iznenađujuće originalnog razgovora koji je u sebi sadržio par laži i još manje klišeja. Ono što je bitno, elem, je da je on bio iskren. Više ju nije vidio nakon toga. Ali bilo je to filmski.

Nakon toga, sjedio je sam. Ne na travi, no sjedio je svejedno.







- 01:18 - Komentari (2) - Isprintaj - #

20.06.2008., petak


it happened



dragi moji snimio sam svoj prvi film







- 14:44 - Komentari (3) - Isprintaj - #

14.06.2008., subota


onako kako je trebalo biti
Rijetko tko za sebe može reći da je umor zbog žene. Isitna, u historiji napisane su tisuće i tisuće tužnih i melankoličnih priča o zvijezdano-pomješanih ljubavnika koji su, zbog jednog razloga ili drugog, oduzeli sebi ili jedan drugome živote jer su se, brutalno rečeno, previše voljeli. I, istina, mnogi su zbog supruge izgubili živce i slupali auto dok su bili u njima razmišljajući o onome što su zapravo trebali reči. U ovom slučaju bio je potreban samo pogled na lijevo, što je u njegovom slučaju bilo desno jer nikada nije naučio gdje je što. Prelazio je cestu, i crveno je trajalo malo duže nego što je trebalo. Točnije, trajalo je dva zelenog, no on to nije primjetio jer je bio zamišljen. Razmišljao je, da bude iskren, o nogometu. Nije se točno mogao sjetiti protiv koga reprezentacija negove zemlje sljedeći put igra, pa je stao razmislti tko je u kojim skupinama, pa se sjetio da i automobili imaju skupine. Bio je dosta veseli tim zaključkom, te ga je omelo od nogometa dovoljno dugo da pogleda gore i lijevo (desno) i vidi nju. A ona je samo hodala cestom. Je, imala je usku visoku suknjicu i jasno izraženi dekolte, te je samo prije par dana ofarbala kosu u plavo, no ona je zapravo jasno pribrana djevojka. Samo se sada sredila da tako ne izgleda. Ona mu je toliko dobro mirisala da je u tom trenutku pomislio da bi je mogao pozvati na kavu. Kada je bolje razmislio o tome prestao je razmišljati. Umjesto toga je nastvio hodati, razumno zato što se osjećao nesigurno kako stoji tamo i bulji u nju, a ni ruke u đepovima nisu pomogle pa nije imao izbora nego početi hodati, te nije imao izbora nego ne primjetiti auto koji, također bez mnogo izbora, nije zakočio na vrijeme te ga omeo sa nogu kao što ljubavnici obično rade, i ostavio ga da leži mokar i krvav na pločniku. Ljudi su vrisnuli u hopu, kao da ih je netko izrežirao i izdirigirao te nisu ni bili svijesni koliko savršenu harmoniziranu buku su zapravo napravili preplašenim uzvicima. On je prvo pogledao u nebo pa zatim u nebo. Pomislio je da je to zato što je izgubio moć micanja glave. Šteta, jer ona je stajala točno tamo gdje je trebala. Ona, koja je zapravo stajala malo dalje od tamo gdje je trebala, si nije mogla pomoči nego da se osjeća polaskanom. Pa, on je upravo upravo izgubio život radi nje. Ona je upravo oduzla čovjeku život svojom ljepotom. Onaj zao dio njene duše, koji je sastavni dio svih bića sa dojkama, nasmješio se sa osjećajem moći i kontrole. Onaj ljudski dio nje, koji je sastvani dio svih ljudi, pomislio je kako li je ovo grozno i tužno. Pa on mora da ima ženu i djecu. Glupost, šta joj ima biti žao, reče zao dio, pa nije ona kriva što on ne zna gledati preko ceste, nit da se tako dobro sredila taj dan. Oba djela njene osobnosti prisilili su ju da mu priđe, i kada je stigla u njegov limitiran vidokruh on se uspio nasmješiti. Tada mu sine ideja, stoga stade šaptati da mu priđe, tako, da joj nešto šapne. I kako se ona spustila do njegovih usana, osjetila je njegovu ruku kako joj stišće međunožje. On je umro kao perveznjak, no sretan čovjek. Ona se pitala kako mu je to moglo smješak staviti na mrtvo lice. No, okej. Okrenula se i nastavila hodati dok su dvije osobnosti njene osobe započele raspravu oko hoće li uspijeti ubiti još nekog danas ili da sljedeći put vikne notu upozorenja. Tolko se zaokupila tim razmišljanjem, da nije ni primjetila kada je već bio podosta kasno, da je upravo ta fotografija izašla u novina. Nje kako zbunjeno kleći nad njim, i njega sa rukom na njoj. Ili ispod nje, kako god. U novinama je pisalo da je ona njemu pokušala pomoći nakon što je pijani vozač, koji je taj dan zaista bio pijan, u nagloj vožnji oduzeo život slijepom čovjeku.





- 18:09 - Komentari (1) - Isprintaj - #

13.06.2008., petak


naopačke besmislice i ecilsimseb ekčapoan
Vi niste doživjeli da se život preokrene. A kad se život preokrene svijet ima tendenciju okrenuti se za njim. Svijet već neko vrijeme oponaša život, on mu je role model, no nećete njega čut da vam to kaže. Samo najednom kao da želite uplait svjetlo i shvatite da vam je kliker previsoko. Zakoni gravitacije, naravno, odmah negiraju svijetovu odluku i ubrzo se vrate na normalno, no život je i dalje naopačke. To se rijetko kad dogodi, i zadnji put kada se dogodilo je nastala žena i čovjek. Sva ostala stvorenja na planeti razumiju sistem i prate program no nama su geni obrnuti, čitav splet moždanih vijuga nam ide nizbrdo, kao kolica kada ih netko pusti nizbrdo pa shvati da nema potrebe trčat za njima jer neće stići. No kako su ljudi stvoreni na naopak dan ljudi su de fakto naopaki, ali se ipak zna dogoditi da se život opet preokrene, svijet skup sa njim, i u tih par sporih sati ljudi, koji su do tada bili naopaki, postaju normalni a sve oko njih nema nikakvog smisla. U tim trenutcima se sve čini kristalno jasno. Oni među sretnima koji se sjete izvadit papir i olovku i zapisat svoje misli prije nego što svijet ode natrag na svoju standardnu poziciju jedan dan kasnije izvade taj papir i pročitaju note koje će im sasvim sugurno izgledat kao najveće idiotarija na svijetu, pogotovo zato što je napisao naopačke pa moraju čitat sa ogledala. No unutra pišu neke svari koje im se isprva čine glupim idejama, kao sasvim obrnute strane njihovih osobnosti, no kako je ljudska narav stvorena sa preferecom na nove i uzbudljive stvari taj pojedinac sada ima ključ. I stade on raditi ono što je zapisao dok je bio tirjezan i shvati da, čin po čin, sve što radi ima smisla. Ej, pomirio se sa djevojkom, ej, otovrio je mali biznis, ej, izašao je van i našao dobro društvo i ej, osnovao muzičku skupinu sa njima sa ej, fenomenalnim imenom i sada ej, gleda kako svira na teve ekranu. No na listi pišu još svakakve upute no prepadne se kada shvati da ih ima još samo tri no tek onda pomisli čekaj, ja sam još mlad i pun energije, pa valjda imam još puno toga za zaribat, pogreške za napravit, budalaštine za pratit, a ove tri preostale stvari na magičnom popisu mogu pričekati. Uostalom, ako neću raditi gluposti sada, kada hoću? Jasno, svi imamo vrlo točnu kvotu za gluposti koje moramo ispunit, stoga ni to nije loša ideja, i razum stoji do toga da je bolje ispuniti kvotu prije nego kasnije. Negdje kasnije u životu tog pojedinca on shvati da mu nešto fali u životu, stoge brzo izvadi onaj stari popis i stade napraviti onih tri preostalih stvari kada shvati da je zadnja od njih trebala biti sa onom djevojkom sa kojom je bio prije 10 godina. Ajme, jao. Stoga ostavi on ženu i djecu same u stanu i izađe van da ju pronađe, no ona je već zauzeta. Fak. Ništa zato, kaže on, no svejedno isfrustrirano baci popis na pod kako bi ga mogao pronaći jedan drugi pojedinac kojemu će se sve to na papiru činiti kao stadij vrlo dobrih odluka no u tom trenutku će se život opet preokrenut na par minuta pa će iz zbunjenosti i repulsije zgužvati papir i bacit u nepovratne dubine tokova velikih zagrebačkih poplava, gdje ga nitko više neće pronaći

U tim trenutcima horizontalne reverse, u našim umovima sve glavne pozicije svih naših vodečih emocija biju zamjenjene. Paranoja sjedne na sjedalo ljubavi, ljubav na sjedalo panike a panika na sjedalo znatiželje. U tim trenutcima, kada smatramo da nas svi previše vole i kada trčimo okolo govoreći ljudima da ih volimo dok svaku osobu dobro pogledamo je li ona ona prava, sve se čini jasnim.

Kada bi barem stalno mogli posjedati naše emocije na druga mjesta. Jer kada su na mjestu, ništa drugo nije.





- 01:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

01.06.2008., nedjelja


jeeedan od nas





jednom od vas ćemo dić auto. samo zato što ste parkirali ovdje.
- 01:56 - Komentari (1) - Isprintaj - #