Rijetko tko za sebe može reći da je umor zbog žene. Isitna, u historiji napisane su tisuće i tisuće tužnih i melankoličnih priča o zvijezdano-pomješanih ljubavnika koji su, zbog jednog razloga ili drugog, oduzeli sebi ili jedan drugome živote jer su se, brutalno rečeno, previše voljeli. I, istina, mnogi su zbog supruge izgubili živce i slupali auto dok su bili u njima razmišljajući o onome što su zapravo trebali reči. U ovom slučaju bio je potreban samo pogled na lijevo, što je u njegovom slučaju bilo desno jer nikada nije naučio gdje je što. Prelazio je cestu, i crveno je trajalo malo duže nego što je trebalo. Točnije, trajalo je dva zelenog, no on to nije primjetio jer je bio zamišljen. Razmišljao je, da bude iskren, o nogometu. Nije se točno mogao sjetiti protiv koga reprezentacija negove zemlje sljedeći put igra, pa je stao razmislti tko je u kojim skupinama, pa se sjetio da i automobili imaju skupine. Bio je dosta veseli tim zaključkom, te ga je omelo od nogometa dovoljno dugo da pogleda gore i lijevo (desno) i vidi nju. A ona je samo hodala cestom. Je, imala je usku visoku suknjicu i jasno izraženi dekolte, te je samo prije par dana ofarbala kosu u plavo, no ona je zapravo jasno pribrana djevojka. Samo se sada sredila da tako ne izgleda. Ona mu je toliko dobro mirisala da je u tom trenutku pomislio da bi je mogao pozvati na kavu. Kada je bolje razmislio o tome prestao je razmišljati. Umjesto toga je nastvio hodati, razumno zato što se osjećao nesigurno kako stoji tamo i bulji u nju, a ni ruke u đepovima nisu pomogle pa nije imao izbora nego početi hodati, te nije imao izbora nego ne primjetiti auto koji, također bez mnogo izbora, nije zakočio na vrijeme te ga omeo sa nogu kao što ljubavnici obično rade, i ostavio ga da leži mokar i krvav na pločniku. Ljudi su vrisnuli u hopu, kao da ih je netko izrežirao i izdirigirao te nisu ni bili svijesni koliko savršenu harmoniziranu buku su zapravo napravili preplašenim uzvicima. On je prvo pogledao u nebo pa zatim u nebo. Pomislio je da je to zato što je izgubio moć micanja glave. Šteta, jer ona je stajala točno tamo gdje je trebala. Ona, koja je zapravo stajala malo dalje od tamo gdje je trebala, si nije mogla pomoči nego da se osjeća polaskanom. Pa, on je upravo upravo izgubio život radi nje. Ona je upravo oduzla čovjeku život svojom ljepotom. Onaj zao dio njene duše, koji je sastavni dio svih bića sa dojkama, nasmješio se sa osjećajem moći i kontrole. Onaj ljudski dio nje, koji je sastvani dio svih ljudi, pomislio je kako li je ovo grozno i tužno. Pa on mora da ima ženu i djecu. Glupost, šta joj ima biti žao, reče zao dio, pa nije ona kriva što on ne zna gledati preko ceste, nit da se tako dobro sredila taj dan. Oba djela njene osobnosti prisilili su ju da mu priđe, i kada je stigla u njegov limitiran vidokruh on se uspio nasmješiti. Tada mu sine ideja, stoga stade šaptati da mu priđe, tako, da joj nešto šapne. I kako se ona spustila do njegovih usana, osjetila je njegovu ruku kako joj stišće međunožje. On je umro kao perveznjak, no sretan čovjek. Ona se pitala kako mu je to moglo smješak staviti na mrtvo lice. No, okej. Okrenula se i nastavila hodati dok su dvije osobnosti njene osobe započele raspravu oko hoće li uspijeti ubiti još nekog danas ili da sljedeći put vikne notu upozorenja. Tolko se zaokupila tim razmišljanjem, da nije ni primjetila kada je već bio podosta kasno, da je upravo ta fotografija izašla u novina. Nje kako zbunjeno kleći nad njim, i njega sa rukom na njoj. Ili ispod nje, kako god. U novinama je pisalo da je ona njemu pokušala pomoći nakon što je pijani vozač, koji je taj dan zaista bio pijan, u nagloj vožnji oduzeo život slijepom čovjeku.

Post je objavljen 14.06.2008. u 18:09 sati.