|
Vi niste doživjeli da se život preokrene. A kad se život preokrene svijet ima tendenciju okrenuti se za njim. Svijet već neko vrijeme oponaša život, on mu je role model, no nećete njega čut da vam to kaže. Samo najednom kao da želite uplait svjetlo i shvatite da vam je kliker previsoko. Zakoni gravitacije, naravno, odmah negiraju svijetovu odluku i ubrzo se vrate na normalno, no život je i dalje naopačke. To se rijetko kad dogodi, i zadnji put kada se dogodilo je nastala žena i čovjek. Sva ostala stvorenja na planeti razumiju sistem i prate program no nama su geni obrnuti, čitav splet moždanih vijuga nam ide nizbrdo, kao kolica kada ih netko pusti nizbrdo pa shvati da nema potrebe trčat za njima jer neće stići. No kako su ljudi stvoreni na naopak dan ljudi su de fakto naopaki, ali se ipak zna dogoditi da se život opet preokrene, svijet skup sa njim, i u tih par sporih sati ljudi, koji su do tada bili naopaki, postaju normalni a sve oko njih nema nikakvog smisla. U tim trenutcima se sve čini kristalno jasno. Oni među sretnima koji se sjete izvadit papir i olovku i zapisat svoje misli prije nego što svijet ode natrag na svoju standardnu poziciju jedan dan kasnije izvade taj papir i pročitaju note koje će im sasvim sugurno izgledat kao najveće idiotarija na svijetu, pogotovo zato što je napisao naopačke pa moraju čitat sa ogledala. No unutra pišu neke svari koje im se isprva čine glupim idejama, kao sasvim obrnute strane njihovih osobnosti, no kako je ljudska narav stvorena sa preferecom na nove i uzbudljive stvari taj pojedinac sada ima ključ. I stade on raditi ono što je zapisao dok je bio tirjezan i shvati da, čin po čin, sve što radi ima smisla. Ej, pomirio se sa djevojkom, ej, otovrio je mali biznis, ej, izašao je van i našao dobro društvo i ej, osnovao muzičku skupinu sa njima sa ej, fenomenalnim imenom i sada ej, gleda kako svira na teve ekranu. No na listi pišu još svakakve upute no prepadne se kada shvati da ih ima još samo tri no tek onda pomisli čekaj, ja sam još mlad i pun energije, pa valjda imam još puno toga za zaribat, pogreške za napravit, budalaštine za pratit, a ove tri preostale stvari na magičnom popisu mogu pričekati. Uostalom, ako neću raditi gluposti sada, kada hoću? Jasno, svi imamo vrlo točnu kvotu za gluposti koje moramo ispunit, stoga ni to nije loša ideja, i razum stoji do toga da je bolje ispuniti kvotu prije nego kasnije. Negdje kasnije u životu tog pojedinca on shvati da mu nešto fali u životu, stoge brzo izvadi onaj stari popis i stade napraviti onih tri preostalih stvari kada shvati da je zadnja od njih trebala biti sa onom djevojkom sa kojom je bio prije 10 godina. Ajme, jao. Stoga ostavi on ženu i djecu same u stanu i izađe van da ju pronađe, no ona je već zauzeta. Fak. Ništa zato, kaže on, no svejedno isfrustrirano baci popis na pod kako bi ga mogao pronaći jedan drugi pojedinac kojemu će se sve to na papiru činiti kao stadij vrlo dobrih odluka no u tom trenutku će se život opet preokrenut na par minuta pa će iz zbunjenosti i repulsije zgužvati papir i bacit u nepovratne dubine tokova velikih zagrebačkih poplava, gdje ga nitko više neće pronaći U tim trenutcima horizontalne reverse, u našim umovima sve glavne pozicije svih naših vodečih emocija biju zamjenjene. Paranoja sjedne na sjedalo ljubavi, ljubav na sjedalo panike a panika na sjedalo znatiželje. U tim trenutcima, kada smatramo da nas svi previše vole i kada trčimo okolo govoreći ljudima da ih volimo dok svaku osobu dobro pogledamo je li ona ona prava, sve se čini jasnim. Kada bi barem stalno mogli posjedati naše emocije na druga mjesta. Jer kada su na mjestu, ništa drugo nije.  |
| < | lipanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
