Uvjeren sam u neke stvari koje nemaju smisla. Te stvari nemaju smisla jer ih takve volim. Jer kad bi u svemu bilo smisla, ja nikad nebu mogao reći da ga nema, a riječi «ovo nema smisla» su zabavne. Mnoge stvari stvaramo u onakve kakve želimo da budu tako da ih možemo eksplojtirat. Tipa recimo «baš m briga», što vas nije, jer kad bi vas bilo briga nebi govorili da vas je baš briga jer bi nestalo sarkazma, stoga bi govorili, baš me nije briga... što je u biti isto... kada se drugi jedni na druge deru onda to nema smilsa i ovak i onak. Razlozi za sve nisu tajni da bi se mi pitali koji su već zato što se boje da će ih naša tehnologija zaobići. Iza svijeta krije se nešto drugo, a sa te druge strane podjednako zbunjeni narod govori iste stvari kao i mi. I siguran sam da i oni, koliko god tehnološki napredniji, ne znaju zašto su stvari takve kakve jesu, no da znamo zašto su takve onda bi bilo razloga za strah. Previše znamo, mi ljudi, previše mislimo da znamo i previše se tražimo u razlozima koji su i ovak i onak pre prozirni da bi se mi zavaravali sa njima. Zrak ne vidimo od rođenja pa ga zagađujemo svo ovo vrijeme. Pa i za to treba biti razloga, no ni za taj nemamo odgovor. No i da imamo nebi ga iznjeli u javnost jer smo u biti mi krivi za to. Za mnoge smo stvari mi krivi no ne želimo znati za njih, možda ako zaboravimo na njih će oni zaboraviti na nas. Ovaj post nije bespotreban. Stoji tu kao priznanje da postoji. Eto. Tolko od mene. |
|
Došlo je do mojeg saznanja da se od vas sve manje očekuje što ste stariji. Kad smo mladi imamo puno više odgovornosti nego kad smo stariji, te se postepeno lista «to do» smanjuje kako godine prolaze. Kao bebe se od nas očekuje da naučimo hodati, pričati, računati, razmišljati, ponašati, paziti na sebe, voziti auto, učiti, završiti škole, diplomirati te svakodnevno prolaziti kroz sve one neugodne trenutke života vezane uz socijalnu popularnost pojedinih pojedinosti koje su in ili ne in, što također moramo znati. Od starije osobe se sve manje i manje očekuje, pa zbilja, ne očekuje se puno toga. Od penzionera se ne očekuje da se operu tu i tam. I zašto sve te odgovornosti na mlade ljude koji su se tek pojavili na planeti? Jer su mladi? Jer im je mozak mlad? Pa ne znam baš. Mozak je krhka stvar. Mladi se režu, slušaju death metal, ttuku se, jebu, pokušavaju, između ostalog, shvatiti sve ovo oko nas. Što nebi sve te odgovornosti trebale pritiskati starije? One koji su već shvatili život na nekli način? Svi stariji od uvijek imaju stav prema malađima da su oni pametniji i onaj «e puno ti toga moraš naučiti, mladi čovjeće» pogled. Možda je sve to tu kako bu se mladi što bolje ubacili u sistem koji prevladava nasvijetu, kako nebi, znate ono, «poludili». Što ako se najedamput skupinica mladaih okupi i shvati da im se sistem koji smo složili na ovom svijetu ne sviđa? Ups, studenski protesti u Francuskoj? Ups, novi val? Moć mladih je vrlo jaka moć, poput one koju ima Baltazar, i to onaj prije nego što su ga kušili rozi susjedi. Dobar dan, mladiću, kršćan si, katolik si, ideš u školu, učiš igrat nogomet i htjeo ti nehtjeo bit ćeš pristojan prema sestri! Kakve odluke mi zbilja donosimo? Zar nisu sve one najvažnije odluke već donesene za nas? Kako netko može očekivati da znaju sve o njihovoj djeci samo zato što su ih stvorili? Što je prvo što vidite kada izađete na svijet? Doktora koji vas lupa po guzi. Okej, dobrodošli na svijet, pljus, evo ti šamar, evo ti mama, uživaj mali, nebuš još dugo. A stariji su već stari prdonje koji ne mogu ništa promjeniti da žele. I što je najgore, ima nas previše i nitko se ne shvaća. Nitko ne želi napraviti ništa o tome da se svi jednog dana shvatimo međusobno i kažemo si, ej, ljudi, imamo oko 80 godina života, let's make the best of it! A ima na s ohoho, samo mi i postojimo na svijetu. Možemo li svi živjeti u harmoniji? Ne. Ti si druge nacionalnosti, druge religije i peder si majku ti jebem. Jebeš harmoniju. Anarhija! Naravno, od starijih se ne očekuje da znaju zašto je svijet takav kakav je, no imaju pravo na svoje mišljenje. Mi mladi, mi još puno toga imamo za naučiti. Pa naravno, moramo naučiti kako zaboraviti na sve to što znamo i smatrati da mlađi od nas još puno toga moraju naučit.  |
|
Palo mi je na pamet da bi se svatko trebao ponašati orema svakome kao da ga želi odvući u krevet. Jer zbilja, kada nekoga želite odvući u krevet ponašate se kao tri kralja prema toj osobi. O, vi joj držite kosu dok riga, o vi joj poklanjate slatke sitnice, o vi joj pomažete u njenom referatu iz povijesti, o vi mu snimate tekme da ih može kasnije pogledati, zbilja, ponašamo se kao vrlo dobir ljudi sa tim univerzalčnim zadatkom. Ironija je u tome da se ponašamo najbolje kako bi se ponašali kao životnije. Smješno je kako seks motivira. Prema svakom prijatelju, prema svakom poznaniku, prema profesorima, prema obitelji, prema svima, ajme, bili bi anđeli. Čak i najodvratnija osoba može biti dobra ako zaželi malo whoopidoo. Znam osobe koje su proveli pola života praveći se dobrima prema ljudima i da nisu ništa još dobili, ali imaju reputaciju vrlo dobrih ljudi. Ono što oni ne znaju je to da njihov cilj nije doći do vrlo dobrog seksa. Priča se, naime, da seks nije toliko poseban kao što ljudi vele da je. Zato smo izmislili, naime, ljubav. Također je zanimljivo to da se osoba ZALJUBI u tu lažnu dobrotu, i utom trenu muško izgubi svaki interes. Naime, ljubav je jedan veliki turn off ako nije obostrana, pa čak i ako je obostrana, neki ljudi ne vole ljubav. Makar, kažu, je seks bolji ako je ljubav dio toga. Pa dakle, kako bi došli dao vrlo dobrog seksa do kojeg nisu doišli jer nije bilo ljubavi, sada smo dobri kako bi se u nas zaljubili - kako bi došli do tog famoznog dobrog seksa kojeg nigdje nema. Ali do kad mogu glumit dobrice? Sve dok ima seksa? Sumnjam (ili sumljam). Jer seks postaje dosadan. Zbilja. Frend ima djevojku sa kojom se troši konstantno i veli da mu je postalo dosadno. I sad me zanima, je li pimpek ili razum taj koji veli da mu je seks dosadan? Ili je u pitanju osoba sa kojom se seksamo? Ali nebi li bilo isto sa drugom osobom? Jer seks je univerzalan, heh, spolovila su nam USB. Možda je onda pitanje u upoznavalju novih ljudi? Ali moramo li se seksat sa osobom da je zbilja upoznamo? Ne. A u oćima osobe ima puno više nego u pičci, smatram, stoga zašto seks ako se mogu upoznati bolje bez njega? Stoga nije upoznavalnje već seks, samo seks. Stoga ako osoba nije zadovoljna sa masturbacijom, mora potražiti jednako napaljene osoa sa kojima bi imao taj, samo seks. Žene imaju tendenciju ne biti napaljene kao muški, a da ne spomenem da je seks, navodno, bolji ako su dvoje ljudi zaljubljeni. Stoga ovaj samo seks je samo radi olakšanja, što nije olakšanje jer je seks, u jebote, kompliciran. Brinuti se o kontracepciji, oko bolesti, oko hoće li ona svršiti, oko ne svršiti prije nje, u jebote, seks je nuklearna fizika. Einstein je bio car. Nema druge, moraš biti dobar prema nekome dok se ta osoba ne zaljubi u tebe i onda ju odvuć u krevet. To je ona usporena verzija kada vućeš nekog pijanog u krevet, osoba te voli a ti je vućeš u seks dok ne postane dosadno i odeš doma. Taj proces dobrote je, međutim, dug. To su godine ostavljanja većih napojnica i prakticiranja bontona na ulici. To su godine dobrote prema svima kako bi došli do seksa. Znao sam, znao sam od prvog trena. Seks će spasiti svijet.  |
|
Ima nešto u pornografiji. Što je to nešto je valjda nešto što ja ne znam, jer kad bi znao što je to nešto možda bi vama i rekao. Ovisno o kolko jadno to zvučalo od mene. Ne znam je li to zato što više manje uživaš na isti način a nema nikakvog pritiska nakon što... ahem... ili možda to što možeš uživati sa koliko god žena (ili muških, whatever's your thing) želiš, ili to da se upale i ugase kad god ti želiš, ili to što zahtjeva manje umnog trošenja nego prava stvar, ali pornografija je zaista divna stvar. Štoviše, smatram da bi pornografija trebala biti otovrena za sve mlade kad god ih takve stvari počnu zanimati jer bi se možda smanjila količina agresije u svijetu. Možda i nebi, jer bi bilo više silovanja, no manje ako su svi toliko napaljeni da nema razloga za silovanje jer to svi žele radit. Ima puno toga, valjda, što nam smanji proces razmišljanja u našim najosnovnijim radnjama. Zato se i snimanju filmovi po knigama da ih ne moramo čitati, ili stripovi po filmovima kako bi se osjećali inteligentnije. Ima neki trač da su ljudi koji puno čitaju vraški pametni, barem pametniji od drugih ljudi. Što ako čitamo "24 sata"? Hoćemo li biti pametniji nakon što prolistamo tu slikovno-reklamnu novinu? Hoće li nas sve te reklame raspametniti? Pa mora da da! Koji je drugi razlog za zašto plaćamo 30 i nešto kuna u cinestaru da bi 10 minuta gledali reklame?! Pa i to se plaća! Zašto se vozimo u tramvajima kada su unutra reklame? Zašto plaćamo HRT-u da gledamo TV kada na TV-u gledamo reklame? Zbilja! Uskoro će se naplaćivati vožnja po cestama jer se sa strane vide reklame! Pa reklame su skupe! Nebi li bilo pametnije da se na mjesta umjesto reklama stavljaju isječci iz enciklopedija? Ili još bolje, pornografija? Ja bi se puno bolje osjećao kada bi plaćao sav taj novac kako bi vidio gole žene ili zanimljivu informaciju o, ne znam, Švicarskoj. Reklame su tu da bi nam brzo dale do znanja ono što kompanije žele da mislimo. Vanish za bijelo, Black Magic za crno, Super Krečko za farbanje, pa zašto nebi ovdje pisali odgovori za naše ispite? Za vozačke? Zamisli, voziš se okolo u auto škola autu i pita te instruktor nešto a ti nemaš pojma i vidiš vani reklamu u koji je odgovor na vaše pitanje? NE SKREĆI OVDJE! UPALI ŽMIGAVAC! PRABACI U TREĆU! STANI! Što ako bi na tim billboardovima bili ogovori na sva naša pitanja? Idete okolo tužni oko momka i nemate pojma što da radite, i vidite reklamu NAZOVITE GA! ispred vas? Imate poslovne probleme i vidite PRODAJTE DIONICE HTU! na zidu? Što nebi bilo bolje da se na reklamama nalaze rupe ala «glory hole»? za sve naše potrebštine? Loše iskorišteni zidovi ako mene pitate. Loše iskorišteno sve! Prije filma bi prikazivali informacije o glumcima i režiseru! U novinama bi stavljali «za sve koji žele znati više» kolumne. Na televiziji bi se pojavio black screen sa satom gore koji vam veli da vam se oći moraju odmoriti pa film staje na 10 minuta! Ali kako doći do informacija o Black Magicu, Konzumu itd? PA Reklama novine! I tada ćemo zaista plaćati da gledamo reklame! Ali centar pozornosti bi bila pornografija! Postoji li osoba koja kada bi vidjla lijepo golo tijelo spola koji ga zanima nebi bila sretnija? Misliš si, a jebiga ja sam u kurcu ali vidi ovu gore, majku li ju joj al je zgodna? Ne znam kako funkcioniraju ženski hormoni ali kada muškarac ima erekcioju SVE je ljepše! Što mislite zašto muški daju oralno zadovljstvo ženama koje se ne brinu previše o svojem...mh... području? Zamislite da stojite u prepunom tramvaju i gledate sliku spolne organe na zidovima? Sjedite u kinu i gledate porniće prije filma? Ajme, pa život bi bio jedan velika napaljena masa! Nebi bilo agresije! Pornografija će spasite svijet! No, isto bi bilo da se umjesto reklama stavljaju komadići enciklopedije, samo što bi bilo puno manje diranja...  |
|
Nesigurnost je poznat osjećaj. Poznat da kad se pojavi vi točno znate što je. Onaj nelagodni filing da se nešto događa. Anaj filing da negdje vani stoji rulja ljudi i plotuju i planiraju kako vas popljuvat i napast i u tom trenu ste tolko prestrašeni da vam sine da ste vrlo narcisoidna osoba. O da, gomila ljudi, stotine, stoje vani pred vašim ulazom i razgovaraju o vama! O da, rašpaju noževe i pišu propagandne letkove na kojima je defornirana fotografija vas sa velikim «ubit!» napisanim iznad. U tom trenutku ste toliko tužni da se ne pitate kako to da svi ti ljudi uopće misle o vama? I dovoljna je jedna osoba da nešto kaže o vama i odma se stvaraju hiljada i jedna osoba od nikud i svi u jedan glas viknu «tako je!» i pokazuju svojim osudnim prstima u vas a vi tužni i nelagodni. Stvore se čitavi epovi o tome što ljudi upravo govore o vama i što se događa i što bi vam se moglo dogoditi. I taj poznat osjećaj je poznat, i ima svoj ključ za vaš um i slobodno se ušeće u njega i sjedne na sred sobe, i vi mu to dopustite jer negdje u vama ego rašpa nokte i dopušta nesigurnosti da vam stvara umišljene misli. Cijeli svijet je danas vani sa bakljama i vilama i loive upravo vas. Ali što se događa u tom vašem umu? Možda ste imali loš dan, ili ste vidjeli nešto loše o sebi negdje. Loše vijesti su puno jače od dobrih. Valjda zato što dobrih tako malo ima. Dobre vijesti su tartufi. Moraš se zamazat do grla da bi vam se koja dogodila, a psi to bolje rade od vas. To je kliker u vašem mozgu koji mjenja vaše raspoženje, i sve što treba napraviti je upaliti svijetlo! Ili ugasiti ga, tako da sve loše stvari u njemu ne vide što rade. To je kao onaj pingvin koji živi u vašem frižideru i gasi svijetlo u njemu kad zatvorite vrata, ne vidite ga ali znat da je tamo negdje, majku li mu! No ne biti nesiguran. Svi ljudi oko tebe su jednako tužni kao i vi, samo što oni imaju dovoljno hrabrosti pokušati zaboraviti na to. Što je ikad bilo sa «bratstvo jedinstvo»? Nevidljivi ljudi žele pažnju, vidljivi ljudi žele biti nevidljivi. Bratstvo jedinstvo.  |
|
I tako, u jednu srijedu (dan poznat po... pa po tome da je ne volim) navečer, kada je pola svijet ana nogama a dok ostatak spava, dogodilo se suprotno od onoga što se dogodilo prije dvije godine, i moram vam reći, osjećam se jednako dobro sada kao i tada. Bio je to dug i lijep put kroz... puno... stvari, i nikad neću zaboraviti taj osjećaj nesigurnosti u sreću, kao onaj stari «pazite što zaželite» trik koji je zbilja vrlo istinit. Osim kada vam to govore da bi se bolje osjećali sa svojim neuspjehom. Sjećam se jednog trenutka kada sam znao da će sljedeći dan sve biti drugačije. Sjećam se kada sam prvi put vidio sebe u tom zlu. Sjećam se kada sam prijatelju rekao da smo nesuđena braća. Ne, naravno da nemate pojma o čemu pričam, no nije to tako loše.  |
|
Siguran sam da postoje puno tema za mene no svaka od njih me zaobišla kao... nešto što vrlo brzo zaobilazi ljude. Znam! Ja u centru grada! I siguran sam da je ovaj post vrijedan kao i ovaj spam koji se piše okolo zbog razloga nepoznatih, i pitam se što, zaboga, se vrti u glavama spammera kada ostavljaju lance sreće kao komentare, jer to je puno posla! Moraš nać blog, stisnut komentari, ostavit komentar, stisnut ok, i kako im se da?! Pa evo razloga, zato što mogu. Mnogi ljudi rade razne stvari samo zato što ih mogu raditi, no izbjegavaju raditi nešto korisno. Možete i pomagati ljudima u potrebi, možete sudjelovati u humanitarnim akcijama, možete skupljati lovu za beskućnike, no ne radite sve TO zato jer možete, već jebete ljude u glavu jer možete, i pitam se, kako tretirate stvari koje NE možete raditi? «mogu li te jebat?» «ne.» «zašto?» «jer ti ne dam.» «ne daš mi da te jebem?» «ne.» «zašto?» «jer si pitao.» «što sam trebao? NE pitati?» «da.» «kako bi znao odgovor ako nebi pitao?» «ne bi.» «moram pitati onda!» «onda nećeš dobit.» I mislim si da se u tom trenutku stvori ona stara navika koja stvara takvu utjehu u našim toplim muškim suzama... «MAMA!» Mami, ipak, ne bi mogli reći da je problem u tome da nismo dobili, tako da bi joj rekli da imamo egzistencijalne probleme, što navjerojatnije ti problemi i jesu. Jer ako ne mogu raditi ono što jedino mogu, kako ću raditi stvari koje ne znam raditi kada se od mene te stvari zatraže? I gdje pronaći utjehu? U stvarima koje možeš raditi. Jer ih možeš raditi. No ne radiš ih dobro. Za spammere rekao bi da je to jedino što mogu raditi a što ne rade dobro – razmišljati razumom. Valjda je to neka od onih najosnovnijih primisli, idem raditi ono što ne smijem, hihihihih! To su recimo klinci koji idu okolo i tuku ljude na cesti jer... mogu. Njih 20 na jednog. No da bi njih dvadeset radili stvari koje smije a mogu (tipa protestirati za nezaposlene) možda bi se nešto konstruktivno dogodilo. No pošto smo mi u divnoj zemlji gdje svi pokušavaju biti frajeri bez imalo uloženog truda, lakše je uništavat, lakše je pljuvat. Jer mogu... Pa zašto ne rade nešto što SMIJU a mogu? Nema hihihih u tome. «mogu te jebat? (hihihih)» «ne.» «kurvo. (hihihihihihihih)» Ostavio sam ti spam u komentar. (hihihihihih) Popljuvo sam te na forumu. (hihihihihihih) Tračam te iza leđa. (hihihihihih)  |
| < | travanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
