|
Došlo je do mojeg saznanja da se od vas sve manje očekuje što ste stariji. Kad smo mladi imamo puno više odgovornosti nego kad smo stariji, te se postepeno lista «to do» smanjuje kako godine prolaze. Kao bebe se od nas očekuje da naučimo hodati, pričati, računati, razmišljati, ponašati, paziti na sebe, voziti auto, učiti, završiti škole, diplomirati te svakodnevno prolaziti kroz sve one neugodne trenutke života vezane uz socijalnu popularnost pojedinih pojedinosti koje su in ili ne in, što također moramo znati. Od starije osobe se sve manje i manje očekuje, pa zbilja, ne očekuje se puno toga. Od penzionera se ne očekuje da se operu tu i tam. I zašto sve te odgovornosti na mlade ljude koji su se tek pojavili na planeti? Jer su mladi? Jer im je mozak mlad? Pa ne znam baš. Mozak je krhka stvar. Mladi se režu, slušaju death metal, ttuku se, jebu, pokušavaju, između ostalog, shvatiti sve ovo oko nas. Što nebi sve te odgovornosti trebale pritiskati starije? One koji su već shvatili život na nekli način? Svi stariji od uvijek imaju stav prema malađima da su oni pametniji i onaj «e puno ti toga moraš naučiti, mladi čovjeće» pogled. Možda je sve to tu kako bu se mladi što bolje ubacili u sistem koji prevladava nasvijetu, kako nebi, znate ono, «poludili». Što ako se najedamput skupinica mladaih okupi i shvati da im se sistem koji smo složili na ovom svijetu ne sviđa? Ups, studenski protesti u Francuskoj? Ups, novi val? Moć mladih je vrlo jaka moć, poput one koju ima Baltazar, i to onaj prije nego što su ga kušili rozi susjedi. Dobar dan, mladiću, kršćan si, katolik si, ideš u školu, učiš igrat nogomet i htjeo ti nehtjeo bit ćeš pristojan prema sestri! Kakve odluke mi zbilja donosimo? Zar nisu sve one najvažnije odluke već donesene za nas? Kako netko može očekivati da znaju sve o njihovoj djeci samo zato što su ih stvorili? Što je prvo što vidite kada izađete na svijet? Doktora koji vas lupa po guzi. Okej, dobrodošli na svijet, pljus, evo ti šamar, evo ti mama, uživaj mali, nebuš još dugo. A stariji su već stari prdonje koji ne mogu ništa promjeniti da žele. I što je najgore, ima nas previše i nitko se ne shvaća. Nitko ne želi napraviti ništa o tome da se svi jednog dana shvatimo međusobno i kažemo si, ej, ljudi, imamo oko 80 godina života, let's make the best of it! A ima na s ohoho, samo mi i postojimo na svijetu. Možemo li svi živjeti u harmoniji? Ne. Ti si druge nacionalnosti, druge religije i peder si majku ti jebem. Jebeš harmoniju. Anarhija! Naravno, od starijih se ne očekuje da znaju zašto je svijet takav kakav je, no imaju pravo na svoje mišljenje. Mi mladi, mi još puno toga imamo za naučiti. Pa naravno, moramo naučiti kako zaboraviti na sve to što znamo i smatrati da mlađi od nas još puno toga moraju naučit.  |
| < | travanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
