I tako, u jednu srijedu (dan poznat po... pa po tome da je ne volim) navečer, kada je pola svijet ana nogama a dok ostatak spava, dogodilo se suprotno od onoga što se dogodilo prije dvije godine, i moram vam reći, osjećam se jednako dobro sada kao i tada. Bio je to dug i lijep put kroz... puno... stvari, i nikad neću zaboraviti taj osjećaj nesigurnosti u sreću, kao onaj stari «pazite što zaželite» trik koji je zbilja vrlo istinit. Osim kada vam to govore da bi se bolje osjećali sa svojim neuspjehom. Sjećam se jednog trenutka kada sam znao da će sljedeći dan sve biti drugačije. Sjećam se kada sam prvi put vidio sebe u tom zlu. Sjećam se kada sam prijatelju rekao da smo nesuđena braća.
Ne, naravno da nemate pojma o čemu pričam, no nije to tako loše.

Post je objavljen 06.04.2006. u 01:15 sati.