|
Rekli bi ljudi da bi nakon svih ratova na ovoj zemlji već trebali naučiti kako ih izbjeći. Ali ne, pobjednici pišu knjige o bitkama, a heroji su generali a ne ljudi sa strane koji su svim snagama pokušali zaobići agresiju. Nakon mačeva i štitova došli smo na laserske rakete i snajper automatske puške. Ali ljudi sve više a ratova sve manje, i što drugo nego tući se međusobno? Nakon nasilja na ulici na koje sam naišao puca me paranoja kao nikad prije. Valjda je to ovaj završni udar lošega prije nego što napokon prestane kišiti. To je valjda neka vrsta razmjene, agresivni tuku, mirni stvaraju i eto ga ravnozeža. Ta sila teža drži sve nas ovdje sa ralogom. Možda smo u zatvoru, možda smo već kažnjeni. Možda smo odavno otkrili što ima nakon smrti. Možda smo mi, svi mi, loši. Ružni. Stoga smo ovdje gdje smo svi jednaki dok se ne potvrdi suprotno. Možda se molimo kako bi pobjegli što prije, možda smo u čištilištu. Nisam religiozan. Ne znam se moliti. Jedina sila koju ja znam je ona što nas je stvorila i ova koja nas drži ovdje. «želim van!» «nema van!» «pusti me da skaćem!» «nema skakanja!» «pusti me da pišam u vjetar!» «nema pišanja u vjetar!» Vidi vidi, stvoreni smo ovdje na ovoj divnoj planeti sa samo jednim dodatkom, nema van. Stoga pazite što radite i čuvajte planetu jer je jedina koju imate. O vidi sve ove kako se ubijaju. Bog radi na misterioznim načinima?! Ne, ljudi rade na misterioznim načinima. Bog nema nikakve veze sa time. Bog nas gleda sa «ajme dragi ljudi» pogledom koji je toliko snažan. Mi smo ti koji ubijaju. Mi smo ti koji su nesreća. Mi stvaramo ekološke katastrofe. Mi otapamo ledenjake. Mi radimo rupe u nebu. Mi širimo bolesti. Bog? O ne, ne kriviti Boga za ono što ste si sami krivi. U ime Oca i sina i duha svetoga, zašto ne Mars? Zašto ne Omega 9? Zašto ovdje na ovoj planeti? Zašto si me stvorio ovdje? Mogu li ja promjeniti nešto? Nadajmo se da mogu. Nadajmo se da možemo. Vi znate ako ste dobri ljudi, ako znate da niste nastojte biti, jer Bog radi na sasvim očitim načinima, a mi smo ovdje da popravimo pogrešku.  : |
|
Ostavi se svih svojih stvari, majmune! Ostavi novčanik, mobitel, ključeve, sve! Neće ti trebati tamo gdje ti ideš. O?! Šokirano moje? Tvoje skupe, luksuzne stvari nemaju nikakvu potrebu? O? Tvoj skupi mobitel ne radi?! Auto ne vozi? Ajme meni, momak, pa sve što imaš je upravo proglašeno smećem, kako se osjećaš? «Htio bi se zahvaliti akademiji, bogu i...» Šuti! Što sanjaš gluposti? Spusti se na zemlju! O da, na zemlju, to je ono mjesto gdje ti svi govore da se spustiš na zemlju kako nebi ni slučajno bio bolji od njih samih! Ali ti si bio bolji, dragi, sve dok nisi povukao sve to u sebe od straha. Pederu? Jesu li ti to rekli? «I recite nam kako uspjevate sve to, biti uspješan čovjek i uvježban...» Ne slušaj nju! Slušaj mene! Ja sam taj koji te vodi u kurac, momak, ne cigarete ni brza vožnja ni alkohol, ja sam taj koji te vodi u zemlju bez žute ciglane cestice, ja sam tvoj toto! «Ovu pjesmu dediciram jedn...» Ceste? Ljudi? Gdje si ti u svemu tome?! Svi negdje hodaju a ti, momak, stojiš ovdje i glumiš frajera i znaš kaj? Zgodan si mi! Daj mi broj! Idemo partijanit ja i ti noć je mlada... «Ako sam drukčiji...» To je zato što nisi kao drugi, znam. Ali na kraju dana, tko si ti uopće? Ostavi to, ne treba ti. Moramo se pripremiti za put. Idemo negdje gdje je sve ovo samo ružna uspomena. Ja i moja bolja polovica, sve je okej. There's no place like home, momak, there's no place like home. Van ove planete, i nećemo se spuštati. Idemo negdje gdje bdije Depp na eteru. Negdje gdje se svi dobri filmovi zbilja događaju. Sanjamo ja i ti momak, ali nedaš mi i dalje da sve bude ok. Ja se topim i svi su veseli, ti si siguran, ali ništa se ne mjenja. Nisam Tyler Durden. Ja sam ti prije par godina. Sjećaš toga? Ja, ti i naša bradica. U Barsowu. Preserant? Kreten? O da, i svaki dan sve veći, ali tko su oni da ti kvare planove? Oni su isto tako nesigurni kao i ti, i kontroliraju se isto kao i ti, i boje se isto kao i ti, i umrjet će isto kao i ti. Zaboravi na njih... Idemo u Barsow. Ja, ti i naša bradica, piva u ruci, inkognito. Jer ja i ti smo najgori kreten za kojeg je itko čuo, ali su ipak čuli za nas (-:  |
|
Sve što mi se dogodilo u 3 PM u noći nije bio samo sinonima za jednu od mojih najdražih prostota, jedna od onih koje govoriš kada možda imaš razlog zato a možda nemaš, nego i kraj jedne od mojih omiljenih veza. Zaboli me. To je isto jedna od mojih nejdražih prostota, makar ne potpuna. Jedna od onih koju govoriš kada te zbilja boli ali društvo je tako pripitomljena stvar. Oni na vrhu dobro znaju što rade, nema što, evo; ova prolazna gripa ima više kredita na sebi nego moje potencijalno samoubojstvo koje neće podignuti nimalo prašina, osim one koju će podignuti moje tjelo kada padne. Neće nitko primjetiti moj prolazni smješak kojeg stavim kada me zbilja strah i kada mislim da ne mogu više, ali, zaboli me. Ja sam kao tramvaj, svi me provozaju kad žele (bez karte) i onda otiđu. I ti prolazni ljudi nikad ne primjete ono što visi na mojim rukama. No sve što se dogodilo u 3 u noći nije bio kraj. Sutra je novi dan, i sa svakim novim danom jedan «zaboli me» više. Sjedam u taksi. Mi neprolazni ljudi se najbolje razumijemo. Priča mi o politici, o ljudima u saboru kojima ne zna lica ali zna ime. Ta imena su kritičan dio njegovih najdražih prostota. No ne slušam ga, on je, prije svega, taksist. On je poput konobara. Stacioniran je u tom svom hodanju u krug. Konobar kojeg sam vidio te noći već je brisao šank, umoran ali sretan što je dan gotov. I dani su prolazni. Tako mi on priča o pričama koje se šire brže nego automobili u jutarnjoj gužvi po sporim autocestama koje zasigurno nejdu nigdje... ne znam kakve to veze ima. Priča mi kurvama, pičkama, idiotima, kretenima, političarima, janjevcima, od kojih ne zna niti jedno ime no titule mu dobro idu. Brži je idiot od mudrog čovjeka. Sam i sve bilži domu. Osjećam prolaz sjena koje će tek doći kroz moje tragove, ali sada su ceste mirne. Sada sam samo ja prolazan, jer koga briga za pijanca u noći. Sjedam i čekam autobus. Pored mene stare novine. Malo dalje od mene čovjek prodaje nove. U njegovom urlanju jedva pročitam što je bilo jučer, kažu «snijeg i dalje pada»... Vidi stvarno, sve je bijelo. Tragovi bivših snjegovića su temelj novih. Prolazna vijest o manjoj smrti zatamnjena je većom. Guraju mi današnje novine pred lice. Novine za 3 kune. 3 kune očajni za širenje distrakcija. Danas je novo jučer, sutra je novo jučer, svi dani su novo jučer. Na dan kada sve nestane nitko to neće znati. Vozač mi otvori sva vrata, bit će da je pospan ili mu je žao što sam vani na hladom. Nema veze, samo sam prolazan. Lako bit dobar prema prolaznim ljudima. Negdje gore iznad mene neke zvijezde sjaje, a ja ovdje pijan sjedim i čekam novo jučer da mi mamurluk prođe. Što ćeš, ovo je prolazni svijet. Netko je nekad pričao o sreći. Nadam se da se jednog dana sjetim kako se to radi. Sretan? Apsolutno. Sve ovo će proći...  |
|
Primjetih u jednom filmu, koji nadasve nije moj kao i svi ostali filmovi ovoga svijeta što mi zadaje zavist i ljubomoru i sve bolje osjećaje, da ono što mi vidimo u jednoj osobi neka druga osoba to isto ne vidi. Vi znate svoje djevojke, dječake, muževe, supruge kao divne osobe dok drugi ljudi koji ne znaju vaše djevojke (a žele ih barit) nemaju pojma kakva je ta osoba pa sa tom osobom: a) razgovaraju drugačije b) gledaju drugačije c) razmišljaju o drugačije d) pišu drugačije drugaćije I uzevši to u obzir; je li vam jasno da su vaši draži ljudi koje volite više od drugih imitirane osobe? Osobe kakve nisu nikome drugome takve osim vama samima? I osobe koje su vama umiljate i slatke su jednom dječaku koji je samo htjeo jedan poljubac drolje i kurve i sve ono što je u biti sinonim drolji i kurvi? Taj usamljeni dječak, koji provodi dane pisajući na US-u, je vašim djevojkama totalni kreten, dok je on njegovim prijateljima ili njemu samom, pametna i lijepa osoba. Njegovi prijatelji, koji ga dan za danom ili podupiru ili zabijaju nož u leđa, ga gledaju kako, recimo, vaša profesorica iz španjolskog nikad neće, i zamislite što propušta! Propušta znanje o osobi za koju mnogi ne znaju, i pitaj više sile što će taj dječak sve povjeriti toj profesorici iz španjolskog i što će ga ona sve naučiti reći na španjolskom i koliko će divnih trenutaka provesti zajedno pred meksičkih sapunica. Drugi par se nikad nebi tako snašao, pa tako ni vaša djevojka/momak sa vama. Jedinstveno je znati ovo kada vam se netko zamjeri pa kad možete zamisliti koliko ljudi smatra isto o toj osobi što vi smatrate o njoj. Ta osoba također ima ljude koji ju smatraju dobrom osobom, i pitam se nije li to smisao? Pokazati što više ljudi svoju dobru stranu?  |
| < | ožujak, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
