|
Sve što mi se dogodilo u 3 PM u noći nije bio samo sinonima za jednu od mojih najdražih prostota, jedna od onih koje govoriš kada možda imaš razlog zato a možda nemaš, nego i kraj jedne od mojih omiljenih veza. Zaboli me. To je isto jedna od mojih nejdražih prostota, makar ne potpuna. Jedna od onih koju govoriš kada te zbilja boli ali društvo je tako pripitomljena stvar. Oni na vrhu dobro znaju što rade, nema što, evo; ova prolazna gripa ima više kredita na sebi nego moje potencijalno samoubojstvo koje neće podignuti nimalo prašina, osim one koju će podignuti moje tjelo kada padne. Neće nitko primjetiti moj prolazni smješak kojeg stavim kada me zbilja strah i kada mislim da ne mogu više, ali, zaboli me. Ja sam kao tramvaj, svi me provozaju kad žele (bez karte) i onda otiđu. I ti prolazni ljudi nikad ne primjete ono što visi na mojim rukama. No sve što se dogodilo u 3 u noći nije bio kraj. Sutra je novi dan, i sa svakim novim danom jedan «zaboli me» više. Sjedam u taksi. Mi neprolazni ljudi se najbolje razumijemo. Priča mi o politici, o ljudima u saboru kojima ne zna lica ali zna ime. Ta imena su kritičan dio njegovih najdražih prostota. No ne slušam ga, on je, prije svega, taksist. On je poput konobara. Stacioniran je u tom svom hodanju u krug. Konobar kojeg sam vidio te noći već je brisao šank, umoran ali sretan što je dan gotov. I dani su prolazni. Tako mi on priča o pričama koje se šire brže nego automobili u jutarnjoj gužvi po sporim autocestama koje zasigurno nejdu nigdje... ne znam kakve to veze ima. Priča mi kurvama, pičkama, idiotima, kretenima, političarima, janjevcima, od kojih ne zna niti jedno ime no titule mu dobro idu. Brži je idiot od mudrog čovjeka. Sam i sve bilži domu. Osjećam prolaz sjena koje će tek doći kroz moje tragove, ali sada su ceste mirne. Sada sam samo ja prolazan, jer koga briga za pijanca u noći. Sjedam i čekam autobus. Pored mene stare novine. Malo dalje od mene čovjek prodaje nove. U njegovom urlanju jedva pročitam što je bilo jučer, kažu «snijeg i dalje pada»... Vidi stvarno, sve je bijelo. Tragovi bivših snjegovića su temelj novih. Prolazna vijest o manjoj smrti zatamnjena je većom. Guraju mi današnje novine pred lice. Novine za 3 kune. 3 kune očajni za širenje distrakcija. Danas je novo jučer, sutra je novo jučer, svi dani su novo jučer. Na dan kada sve nestane nitko to neće znati. Vozač mi otvori sva vrata, bit će da je pospan ili mu je žao što sam vani na hladom. Nema veze, samo sam prolazan. Lako bit dobar prema prolaznim ljudima. Negdje gore iznad mene neke zvijezde sjaje, a ja ovdje pijan sjedim i čekam novo jučer da mi mamurluk prođe. Što ćeš, ovo je prolazni svijet. Netko je nekad pričao o sreći. Nadam se da se jednog dana sjetim kako se to radi. Sretan? Apsolutno. Sve ovo će proći...  |
| < | ožujak, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
