19.03.2006., nedjelja


we were somewhere around Barsow, on the edge of the dessert...
Ostavi se svih svojih stvari, majmune! Ostavi novčanik, mobitel, ključeve, sve! Neće ti trebati tamo gdje ti ideš. O?! Šokirano moje? Tvoje skupe, luksuzne stvari nemaju nikakvu potrebu? O? Tvoj skupi mobitel ne radi?! Auto ne vozi? Ajme meni, momak, pa sve što imaš je upravo proglašeno smećem, kako se osjećaš?

«Htio bi se zahvaliti akademiji, bogu i...»

Šuti! Što sanjaš gluposti? Spusti se na zemlju! O da, na zemlju, to je ono mjesto gdje ti svi govore da se spustiš na zemlju kako nebi ni slučajno bio bolji od njih samih! Ali ti si bio bolji, dragi, sve dok nisi povukao sve to u sebe od straha. Pederu? Jesu li ti to rekli?

«I recite nam kako uspjevate sve to, biti uspješan čovjek i uvježban...»

Ne slušaj nju! Slušaj mene! Ja sam taj koji te vodi u kurac, momak, ne cigarete ni brza vožnja ni alkohol, ja sam taj koji te vodi u zemlju bez žute ciglane cestice, ja sam tvoj toto!

«Ovu pjesmu dediciram jedn...»

Ceste? Ljudi? Gdje si ti u svemu tome?! Svi negdje hodaju a ti, momak, stojiš ovdje i glumiš frajera i znaš kaj? Zgodan si mi! Daj mi broj! Idemo partijanit ja i ti noć je mlada...

«Ako sam drukčiji...»

To je zato što nisi kao drugi, znam. Ali na kraju dana, tko si ti uopće? Ostavi to, ne treba ti. Moramo se pripremiti za put. Idemo negdje gdje je sve ovo samo ružna uspomena. Ja i moja bolja polovica, sve je okej. There's no place like home, momak, there's no place like home. Van ove planete, i nećemo se spuštati. Idemo negdje gdje bdije Depp na eteru. Negdje gdje se svi dobri filmovi zbilja događaju.
Sanjamo ja i ti momak, ali nedaš mi i dalje da sve bude ok. Ja se topim i svi su veseli, ti si siguran, ali ništa se ne mjenja. Nisam Tyler Durden. Ja sam ti prije par godina. Sjećaš toga? Ja, ti i naša bradica. U Barsowu. Preserant? Kreten? O da, i svaki dan sve veći, ali tko su oni da ti kvare planove? Oni su isto tako nesigurni kao i ti, i kontroliraju se isto kao i ti, i boje se isto kao i ti, i umrjet će isto kao i ti. Zaboravi na njih... Idemo u Barsow.
Ja, ti i naša bradica, piva u ruci, inkognito. Jer ja i ti smo najgori kreten za kojeg je itko čuo, ali su ipak čuli za nas (-:



- 22:27 - Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>