|
Postoje stvari koje nismo spremni prihvatiti. Možda su te stvari varke. Možda su te stvari iluzije koje kreiramo iskuljučivo onda kada se bojimo prihvatiti realini svijet. I onda mali florescentni crvići dolaze u ultravioletnoj verziji i govore nam da nema šance. Što to znaći ne imati šanse? Valjda neka vrsta samo realizirane laži kad mislimo da imamo sve realizitano. Nikad naši odgovori nisu dovoljni, bezobzira na realnost realnosti. Osim što sam rekao realnost šest puta do sad, ja se bojim istisnke realnosti (sedam puta). Što ako? Onda ništa. Što ako? Onda prihvati. Ali na kraju dana, ja sam sretan. I to je najvažnije, jer inaće bi trebao otići po burek. Plakao sam danas. Lights will guide you home and ignite your bones, and i will try to fix you. Eto dodatka: Eto dakle, gotovo je. Godina dana je prošla pre brzo, kao i uvijek, i sad se smješi negdje iza nas nogama i rukama u zraku. Sljedeća godina je ljubomorna na to, no vrijeme joj garantira da će i ona doći na svoje pa proći na svoje. Vrijeme je sfera koja voli biti prva. Sve to zajedno vodi ktome da godine prolaze i ostajemo mi i godina nakon toga. A sad je još jedna prošla i ne vidim gdje! No ni to nije bitno. Bitno je ono što smo napravili u toj jednoj godini. Previše sječanja mi se mota po glavi. I sada eto, puštam bradicu. Kam bute na more? kako od ljudi napraviti biljke: |
| < | lipanj, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
