|
eto me na gratis internetu vip caffeea na motovunski način. Neću pistati postove u ovakvom ozračju budući da ne osjećam šptrebu biti za kompjuterom u ovakvoj prirodi, a i nisam vipovac. Voli vas Enti a i ja... |
Idem na more sutra. Fascinantna tematika za nekog iz Zagreba uzeći u obzir da i ovdje postoji more. Ne mislim nimalo na tzv. Zagrebačko more iliti jarun, već pričam pak o moru idiota i kretena koji su, vidjevši njihovo habitatsko utočišće i povoljne uvijete, podigli šatore i pripremili roštilj. Neki bi pak smatrali da se na tom roštilju vrte njihovi rođaci ili bratići, dakle krave ili ovce, no ti koji bi to smatrali smatraju krivo. I uptavo ti koji krivo smatraju daju na znanje idiotima i kretenima da njihovo smatranje sakriva njihove namjere od šire publike: Da ustanove kulturu bahatosti, narcisoidnosti i sakrivene somoseksualnosti. Kada bi idiotska revolucija (le revolution de idiota) srušila sadašnju vlast, vlada i sabor postale bi birtije gdje se lokalni pijanci okupljaju i diskutiraju o životu na sjeveru. To bi naime bilo prenošeno televizijom i mogli bi gledati sabor ala Cheers (humoristićna serija o birtiji i ljudima u njoj) i vidjeli bismo saborske zastupnike kako pjevaju već sada ustanovljenu himnu:«Sometimes you want to go, where everybody knows your name, and they're always glad you came. You wanna be where you can see, our troubles are all the same You wanna be where everybody knows your name» I tako bi se sabor zvao Cheers sponzorom Starog Vlaškog piva, i ne znam dali ste vidjeli reklamu za Staro Vlaško? «mmmm... tako staro... tako vlaško... staro vlaško...mmm..» no nije bitno koja je piva, piva je piva, i to su velike šance da je to zbilja istina. Piva je piva u omjeru 1:2, to dva je ako pijete toplo pivo i to onda nije piva već drek. Piti hladnu pivu je kao jesti hladni burek; nenako bi rađe da je onak kak treba, pogotovo ako bureka nasljediš salmonelu. Povijet salmonele je u biti biti jednostavna ako pogledamu u korijen riječi «samo ne nju!» koja je nastala kao upozorenje za sve one koje su pri jelu starog jajeta ili pri zaljubljivanju. Ah da, ljubav. More i ljubav nekako stoje zajedno, barem dok ljeto traje, jer ljubav na moru dok je zima ne drži vodu jer ti postane zlo kada po stoti put moraš djevojci dati svoju jaknu. Ljubav na moru je druga pjesma, kao «djevojke u ljetnim haljinam volim», jer sada ne skidaš jaknu već doljne rublje, ili haljine, kako pjesma kaže. I nije ti zima, što je dobro jer je vruče, i skidanje je prikladno. Ali djevojke više ne nose haljine, i onda kada vidim djevojku u šosu padnem u komu jer to tako dobro izgleda. A i ugodno je! Ja probao pa znam, imate post dolje ako vas zanima. Ljeto nudi druge neugodnosti, poput mazanja kremom i...i... guljenja kože, što zna biti odvratno. Ovaj post me već p drugi put vuće na Enti... Ma koga vraga radim, evo i nje. Enti na moru «Enti, prestani se mazati sa toliko kreme, ne treba ti tako puno!» «ali ako stavim malo onda će mi biti vruče!» «ne, nego ćeš pocrvenjeti!» «MOLIM?! Pocrvenjeti? Skroz?!» «pa da, ako se ne paziš...» «baš skroz pocrvenim? Ali ja ne volim crvenu boju.» «ma nećeš pocrvenjeti, izgorjeti ćeš malo» «MOLIM!? Mama je ne želim izgorijet, još sam mala!» «ŠTO RADIŠ SA TOM KREMOM?!» «mažem se da ne pocrvenim!» «već si dovoljno stavila!» «neću izgorijeti?» «ne.» «ni pocrvenjeti?» «ne.» «ne! Sigurna sam!» «nisi sigurna, ti si mama!» «enti prestani sa tim!» «sa ćim?» «ma nije bitno» «što nije bitno?» «ništa!» «ništa nije bitno? Mogu onda po još sladoleda?» «ne!» «ali nije bitno ako sam već pojela jedan ako ništa nije bitno» «ma odi, u biti» «UBITI? Koga da odem ubiti?!» «ma nikoga Enti! Prestani me gnjaviti!» «prestani mi govoriti da ubijem nekoga!» «prestani me prskati sa vodom kad izlaziš iz mora!» «prestani me BRISATI kad izađem iz mora!» «ŠUTI!» «idem po još sladoleda, ti mi nisi mama!» ... «mama daj mi pet kuna za saldoled...» «evo ti!» «hvala... a sad mi nisi mama!» «dobro, dobro, zbogom.» «z kim?» «zbogom!» «gdje je bog?!» «u nebesima» «da odem za bogom u nebesa! Neću, idem po sladoled!» «odi» «striček, ja bi jedan sladoled» «a koji?» «jedan» «a koji?» «a jedan!» «ali koji?!» «jedan!» «a koji?!» «JEDAN!» «ALI KOJI?!» «JEDAAAAAAAAAAAAAAAAAAAN!» «ne deri se, evo ti jedan!» ... «ovo nije taj!» «koji?» «jedan!» «što nije jedan?» «dva» «što dva?» «dva nije jedan» «molim?» «što molite?» «ne budi bezobrazna!» «nisam ja bezobrazna ja sam Enti! I imam obraze!» «ne deri se na mene mala! Dao sam ti sladoled, odi sad!» «ali niste mi dali pravi sladoled!» «a koji je pravi?» «onaj jedan!?» «kako izgleda?» «ne znam, znam kakav okus ima» «kakav?» «ne znam, dajte da probam ovaj» ... «ne to nije taj, onaj drugi» ... «ne to nije taj, onaj tamo» «gospođo?» «da?» «ovo je vaša kćer?» «da» «dužni ste mi 132. kune» «molim?! Za što?!» «za sladoled» «enti koji si to sladoled uzela?» «a jedan...» «evo gospodine, izvolite, a Enti, ti si nadrapala» «nisam, namazala sam se» «namazat ću ja tebe!» «ne moraš, već se jesam» «odi se okupati!» «idem... nisi mi više mama!» ... «mama ja bi doma...» |
|
Aaarghhhh kak sam ljut na sebe. Dan za danom govorim ljudima kako bi svi bili bolji kad bi imali više smisla za sebe, onako, svoj dio smisla, neku podvrstu smisla sa kojim su zadovoljni. Koliko puta smo slušali «moj život nema poante» i koliko puta smo to sami pomislili, i svaki put se vrati kao neki peso koji nas prati i laje kada smo taman dobre volje. Recimo da postoje vrata iza kojih stoji sve što želimo, a mi smo sa druge strane i jedemo ključ, jedini ključ, i lupamo snagom koju imamo po tim vratima ali se ne otvaraju, i moramo čekati da poseremo taj ključ van i onda ga vadit iz govna. Kako slikovito to izgledalo, to nije to... Ovo je to: On nije bio zadovoljan. On nije bio smislen čovijek. On je tražio ego na mjestima gdje ga nije bilo. Ego, na drugu ruku, je tražio njega. Ego je bio toliko pun njega da su ga ljudi prozvali homoseksualcem, ali pošto je kod žena volio analni seks, prozvali su ga homoseksuanuscem. Taj dio ne piše u njegovom rezumeju, prvenstveno zato što nije znao što rezumej zapravo je. Još jedna stvar koja nije pisala u njegovom rezumeju je nešto što piše samo u njegovoj autobiografiji, a to je da je bio zgodni, samouvjereni ego, ili ego alpha vulgaris. Kada je to došlo do egonacije (Hrvatska) prozvali su ga ženskarošem. Ali pošto je Ego već bio u krevetu sa ženom, samoimenovao se kao Ego ženskarosam. Tada su ga prozvali Crnom Karom, dok mu je nadimak bio Mustafa, i izgledao je ovako.  Pošto je Mustafa bio ubijen u Beogradu 1683, Ego je morao promjeniti ime pošto više nije mogao živjeti kao mrtvac. Stoga, 1985 godine pretvara se u Johann Sebastian Bacha, i kompozira po nekima najveće skladbe na svijetu, no kada je 1750. preminuo došlo je do problema. Ego je ušao u najdepresivniju osobu na svijetu (koja nije bio Marvin), i Ego je nestao. To je bila Egina (pazi sada, teško je naći pravu riječ nešto što je Egovo) smrt, i više nikada nije postajao. Svi ostali Egovi su ovo smatrali tragedijom i odlučili održati par minuta šutnje za njegov život, i tada, kada su svi Egovi zašutjeli, na svijetu su prevladale tri minute utopije i raja na zemlji pošto su svi prestali gledati samo na sebe i u samo tri minute dogodile su se sljedeće stvari:    Pošto je Ego fiktivna stvar, ili činjenićni aspekt mozga, ili pak spiritualni iskon, vrijeme prolazi brže, stoga su tri minute prošle u par raspoređenih dana u par raspoređenih godina. |
neki nisu izbrisani post shvatili pa bolje da napišem ovako: sretno vam, nadam se da ćete upasti! |
Ima nešto nevjerojatno romantićno o ljudima koji su «suđeni» jedni za druge. U «suđenoj», «prepisanoj» ljubavi. Kao ljudi koji se nađu zajedno, ne znajući nimalo o povezanosti koja ih spoji nakong puta koji su prošli. I divan pojam kako svaka frustracija izgleda tako očaravajuće kada je gotova, kao novo iskustvo i novi osjećaji. Nova sjećanja. Kao i uvijek, to su nevjerojatno važne sitnice koje čine naš život. I znajući to, što god život sprema, nekako znam da je svijetlo na kraju tunela.Upravo u taj tren kada netko spomene svijetlo na kraju tunela, ono nestane, u biti sakrije se. Kao pingvin u frižideru koji ugasi svijetlo kada zatvorite njegova vrata. Taj pingvin na kraju tunela nije pingvin uopće! A i da je, zar nebi bilo hladno na kraju tunela? Zar je pojam nade i sreće mjesto gdje je vrlo hladno? Ne, ne, mora biti toplo na kraju tunela, i ako pada kiša mora biti i duga negdje blizu. Tada ipak ni pingvin nebi bio tamo. On je sladak i simpatićan ali nevoli on topline. To dokazuje dakle da nepostoji savršenstvo, pa čak ni na kraju tunela. Osim ako ne smatramo svijetlo na kraju tunela fikcialnim svijetom, ali to je loše jer ako je fikcialni svijet, onda ne postoji, a volio bi misliti da svijetlo na kraju tunela postoji za sve nas, pa i za Pandoru koja je na kraju svoje kutije našla nadu. Tko je ta Nada bila, ne znam, ali mora da je bila jako slatka jer ako nije ja bi rađe pingvina. I opet, ako je Pandora u svojoj kutiji našla Nadu, zar nije to Nadina kutija? U koju je ušla Pandora? Odkud Pandori pravo da ulazi u Nadinu kutiju? Odkud nama pravo da ulazimo u tunel sa svijetlom? Ipak, to je naš tunel, jer ga svatko ima. Ali ako svatko ima svoj, nitko neće biti u našem i bit ćemo sami. Zar je svijetlo uopće bitno ako smo sami u njemu? Hoćemo li mi naći nadu na kraju tunela? Ne, naći ćemo svijetlo na kraju tunela. A tko je ta Svijetlo, ne znam, ali nadam se da je zabavna ako ću sa njom biti u tom tunelu. Ali nije ideja biti u tunelu nego izaći iz njega! Ali onda neće biti svijetla! I uvijek će biti mrak! Ne, ne, ostajem u tunelu, sa pingvinom i Svijetlom i ako mi se itko želi pridružiti neka spoji svoj tunel uz moj, i biti će to najveći tunel na svijetu, i na kraju ćemo biti mi, gdje ima svijetla da znamo gjde možemo sjesti i koga točno ljubimo. Neki nikad nisu bili u sitaciji da ljube krivu osobu u ne znanju da je to ona. Svijetlo je izumljeno da bi se mi, ljudi, mogli ljubiti. I makar kažu da je ljubav slijepa, kaže mi nešto da se ka kraju tunela sve vidi, i njeno lice, i lice pekara koji mi prodaje burek. I opet, ideja ne znanja koga ljubimo nije tako loša. Čak i da nije netko koga volimo, nikad nećemo znati. Svijet bi bio lijepše mjesto da se ljudi više ljube. To bi opet imalo posljedice na homofobnom području, međutim ni to nije tako loše jer se i homofobi moraju ljubiti, a pošto se jedino oni međusobno razumiju, neka se ljube. Sve je u riječima, rekli bi. To bi rekli riječima i postaje jako slatko kako se riječima opisuju riječi kao izvor sreće. Sreća, kao mnoge stvari, se ne može opisati jer nikad nećemo biti dovoljno zadovoljni da je primjetimo. Možda ipak, kada se ljubimo ili jedemo romajin burek, nam sreća namigne i mi se nasjmešimo. Bez obzira tko je Nada, tko je Svijetlo, mi smo ovdje da tražimo Pandoru da nam kaže kako je našla to dvoje, i kada nam kaže, moći ćemo se ljubiti. I to je sve što mi srce želi. To i jebeni burek... |
Prvo pravilo života je stavi dobru pjesmu na kraj. Obićno to ostavi dojam «sve je ok». Muzika ima tu moć. Nakon svega što se desi, ako je na kraju neka vesela pjesma, sve je oprošteno, kao obećanje odlaska u nebesa. Neki osbjegli lopov bježi za slobodu koju nije zaslužio i na kraju potraži svećenika da ga krsti, on umire, sve mu je oprošteno, u pozadini svira «wild horses» od rolling stonesa. Detektiv spašava dan i sa ranama šepa do auta i odvozi se daleko prema Floridi, gdje ga čekaju plaže i kokteli sa minijaturnim kišobranima, pali radio, spiker govori kako se prognozira sunčano jutro, u pozadini svira «praise you» od fatboy slima. Svi umiru, leševi dobrih i loših momaka leže u lokvi krvi zagušljivoj sobi punoj dima iz vručih pištolja, vrte se sječanja lica i riječi, u pozadini «bitter sweet simphony» od the verva. Zaljubljeni se par napokon nađe zajedno nakon prošlosti nesreće i tuge, sjedaju zajedno na rub planine i promatraju zalazak sunca, u pozadini «knocking on heavens door» od Dilana. Kako god da je, jedna pjesma, par nota, i osjećaji koji nas prate obuhvate život kao svoj i prihvate tu istinski trenutak kada cijeli svijet pripada njima. Ili to ili jako volimo ameriku...Aha, da, mi smo svemogući demoni priznati u svojem suhom pepelu kako se gradimo kao kućica karata i padamo kako vijetar puše, a muzika ostaje ista. Ima li imalo smisla u ovome? Kada kažem smisla mislim naravno na našu sposobnost shvaćanja smisla kojeg ako ne vidimo nemora značit da nema. Smisao, kao mnoge stvari an svijetu, nije onakav kakav se ćini. Popularna činjenica da «nismo sami na svijetu» kontradiktira tom zakonu. Ako ništa nije onakvo kakvim se ćini, onda zemlja nije okrugla, svemir nije beskonačan, mi nismo ljudi, i ernest nije gej. Ovo je trenutak kada mental počne pričati gluposti i shvati da priča gluposti pa zašuti. No pošto ništa nije kakvo se ćini, ovo nije kraj posta već sljedi nešto za što mi je žao što ne vidite jer bi bio bestseller, ili bi barem darius objavio na naslovnoj stranici. |
|
molim vas obratite pozornost na vijest Monitora... Nisam ni ja iz prve shvatio... ALi gdle, MJESEC! 04.07.2005, ponedjeljak Trka amera i rusa Ruski plan: Čovjek na !!!mjesecu!!! do 2015. Ruska svemirska agencija je u potrazi za šest dobrovoljaca koji bi proveli 15 mjeseci zatvoreni u svemirskoj kapsuli. Ruska federacija naime nastoji do 2015. poslati čovjeka na !!!Mars!!!. To bi bilo 15 godina prije najoptimističnijih američkih planova. Svemirska agencija mora provesti testove fizičkih i psiholoških posljedica duge vremenske zatvorenosti astronauta. Ipak, već je zaprimila više od 40 prijava širom svijeta, a selekcija će započeti u jesen. Početkom slijedeće godine posada će biti podvrgnuta rigoroznim testovima. Put na Mars trajao bi 458 dana, a kapsula koja život znači imat će teretanu, televiziju i mali laboratorij za uzgoj osnovnih namirnica. Prirodno gnojivo ne bi trebalo predstavljati problem. Iscrpnije... Dakle gaf no? vidim po komentarima da neki nisu shvatitli... eh... ili jesu a ja nisam njih shvatio? |
Poljubac je tako sigurna stvar. Želim uz nju. Kao jednom kada sam sanjao i ne vidio u ovom svijetu. Kao jednom kada sam bio negdje gdje sunce lupa dok mu ne postane vruće. A nekako je glupo i dijetninjasto ovo, i nekako sam opet početak ovoga. Ne, nitko ne razumije. Ali ona razumije...Dobili ste automatsku govornicu za usluge i tehničku i duševnu podršku. Pritisnite 1 za moralnu poduku, 2 za savijet, 3 za prijavu kvara, 4 za pohvale i prijedloge. *bip* pritisnuli ste 3, prijava kvara. Ostanite na liniji. «Dobar dan, Michael ovdje, kako vam mogu pomoći?» «dobar dan, došlo je do kvara.» «u čemu gospodine?» «u životu.» «u ćemu je točno problem?» «ne sviđa mi se.» «što vam se ne sviđa?» «život.» «što u životu vam se ne sviđa?» «khm... ljudi u busevima. Moj šef. Jedan kolega. Ne sviđaju mi se bolesti. Ne sviđa mi se kada ljudi pljuju kaugume na pod i kada stanem na njih. Kad ljudi pričaju u kinu. Kad su ljudi bezobrazni. Ne sviđa mi se kada previše pada kiša. Ne volim ratove. Ne sviđa mi se kad netko loše napravi roštilj i kada je meso pre sirovo. Ne sviđa mi se koka kola. Nevolim kada me žene odbiju. Nevolim repere. Nemam dovoljno novaca. Nemam vilu. Nemam auto. Nemam obožavatelje. Neću vidjeti svemir. Nemam djevojku. Nemam puno prijatelja.» «aha... Prespojit ću vas sa Metatronom.» *muzika* «dobar dan. Metatron ovdje. U ćemu je problem?» «kao što sam rekao vašem kolegi maloprije, u životu.» «što nevalja u životu?» «Pušaći. Pijanci. Alkohol. Droga. Riganje. Mamurluk. Nemam novaca.» «da, ali kako vam mi možemo pomoći?» «ne znam. ja prijavljujem kvar a vi popravite.» «ali to nije kvar, to je život.» «ma nemojte!?» «to nije prikladan kvar» «a što je prikladan kvar za vas?» «ne znamo. Nismo imali problema sa time.» «kako niste?» «pa nitko nikad nije imao prikladan problem.» «pa kako onda znate što je prikladan problem?» «prepoznat ćemo što je kada ga vidimo.» «kako znate da moj kvar nije prikladan?» «jer ga nismo prepoznali» «želim razgovarati sa vašim nadređenim» «uredu, prespojit ćemo vas» muzika «dobar dan, Gabriel ovdje. U ćemu je problem?» «nisam zadovoljan sa životom» «da? I što sad?» «želim ga zamjeniti» «za što?» «za neki drugi» «nemože to tako, nemožete se reinkarnirati dok ne umrete» «ali ovaj je pokvaren» «jeste provjerili rok trajanja?» «nisam» «moguće je da ste mrtvi» «nisam mrtav» «e onda se strpite malo» «da se strpim? Ja želim novi život» «nemožemo vam pomoći dok ne umrete» «ali ako se ubijem idem u pakao» «nemojte se ubiti» «ali nemogu ja ovako» «možete, samo se potrudite, nađite djecu, ženu, dom, ima puno toga u životu lijepoga, ako trebate dodatnu pomoć nazovite isti broj i stinite 2.» «ali n...» *prekid* Ukoliko želite dati ocjenu usluge, pritisnite 5 *bip* Pritinuli ste 5, reci te nam što ste mislili o usluzi? Koju bi joj ocjenu dali? |
| < | srpanj, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
