Sinulo mi je da mnogi ljudi imaju potrebu za nekom posebnošću. Vidim da ste svi nasjeli ns dugu šetnju umjesto seksa, zagrljaj umjesto poljubac. Što zbilja želimo? ONU stvar, ONAJ osjećaj, ONU osobu? Što ako prava stvar nije idila, što ako onaj osjećaj nije pravi, što ako ona osoba nije ta koju mi želimo? Mi vizualiziramo savršenstvo.«ona je ona prava!» nije! Ona je jednako nesigurna ko ti. Ona je nevažna, ona je bezvezna, ona nije prekrasna i ona isto ima mengu. «on je onaj pravi!» da, isto kao što je njemu ona prava cijeli svijet. I zbilja bi sve povalio, i priče su zbilja istinite, on je jednako depresivan kao i ti. I on isto ima kurac. To je kao upotreba riječi «jebiga». Zamislite samo koliko su neke riječi ljute na riječ jebiga. Zamislite koliko su riječi «ona me više ne voli i tužan sam» ljute na jebiga. Koliko su riječi «moja duša je nepotpuna i slomljena, osjećam tugu bez nje, moram je imati, moram de držati u svojim rukama, moram je ljubiti, ali ne mogu je imati» ljute na jebiga. Koliko puta nismo iskoristili sve te riječi... Što je sa svim onim stvarima koje nisu ONE. Sa svim onim osjećajima koji nisu ONI. Sa svim onima koje ste mogli ljubiti ali niste jer nisu bili ONI pravi. Jesu li oni isto toliko ONI nekima kao što su ONI pravi nekim drugima? Moramo li klasificirati ljude na ONE i ne ONE? Ili su to sve ljudi? Svi oni pravi? Ili su to sve osjećaji? Bili se mrzili da znate da ste ih propustili jer ste bili previše izbirljivi? Zamislite koliko bi me sve ove riječi mrzile da sam umjesto njih napisao «jebiga». Pitaju me koliko bureka pojedem dnevno. Ne puno. Ali zašto ih volim? Jer znam da je svaki burek onaj pravi... I nije li to dovoljno? edit: ovaj citat ću si stavit u box: satie - ljudi nisu bureci (-: ajme kako sam oduševljen! fala satie |
| < | lipanj, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
