Godišnji počinje sutra... neću biti u stanju da pišem neko vrijeme pa se nadam da me nežćete zaboraviti i da ćemo se ponovo za 10 dana naći na ovom mjestu...

Sinoć pričam s frendicom... glupača s faxa slavila rođendan i na predavanja donijela 2 kutije plazma keksa i to je to. Kad je nezadovoljno društvo počelo da kvreči cura se ladno iskulira:

- "Šta je bolan? Nisam vam ja rotvajler!"

Jes da je htjela reći rokfeler, ali neće jezik nego pravo! Pozdrav svima i čitamo se uskoro!

Upoznate nekog i dopane vam se... veže te se kao stoka i pucate po šavovima za istom, sve dok ne upoznate sve njene mane, osobine... nju! I nakon toga šta? Vrijeme uglavnom iskomplikuje stvari i to jednostavno pukne...

Ali šta je s prevarom? Da li veza neumitno mora doživjeti kraj ako dođe do prevare? Da li je bitno ako ste prevareni s ultra-zgodnom plavušom (u slučaju da se radi o prevarenoj curi)? Ili s dobroizgledajućim tipusom (ako je u pitanju prevareni dečko)?

O čem ja sad lupam? Juče smo ja i frendica vrtili pojam «prirodna anomalija» cijeli dan po ustima... ona je na neki način uspjela da poveže biseksualnost i homoseksualnost s neprirodnim i nenormalnim... Mada, o pojmu normalnosti bi se moglo i dugo i naširoko pričati... Ali vratimo se na prevaru...

U jednom momentu reče ona kako bi se ubila (a i njega naravno) da je dečko prevari s tipom! oK... poznata reakcija, ali me navede na razmišljanje: zar je bitno s kim ste prevareni? Zar tu nije bitnije to što je neko izigrao vaše povjerenje, a ne koliko ima (ili nema) salceta na stomaku, koliko je bolji od vas i što je još nebitnije da li je bilo muško ili žensko?

Izdani? Naravno! Šta raditi? Ustati i ići dalje!

Moja majka pravi blesavo dobre hurmašice... ima običaj da u njih stavi kokos, jer im to da neku čudnu aromu. Mada ma koliko se ona trudila da ih načini perfektnim i po mom ukusu, ponekad joj (kao danas) malo prigore s donje strane...

Čudan način za započeti priču, ali ja uglavnom i funkcionišem na taj način. Interesantno je to kako te hurmašice, nevjerovatno podsjećaju na ljude... Tako predivne, privlačne i sočne (nemojte tripovati da je ovo odjel erotske priče), a kad ih već zagrizeš i počneš jesti, a ne samo posmatrati, skontaš da zapravo onaj donji, zagorjeli dio nisi ni primjetio. Čudno, zar ne... baš kao i ljudi.

Danas sam lutajući po gradu naletio na lika kog sam upoznao negdje, prije jedno dvije, tri godine na regrutaciji. On, gitara o ramenu i note u ruci koje smo prije par mjeseci tražili po gradu cijeli dan da kupimo. Posebna priča leži oko njega samog, ali zanemarimo to... Imali smo mi neke faze i etape druženja, od čisto luzerskog nivoa tipa - visenje po klupama grada i lupajući isprazne priče, do onih dubioza tipa "svi ljubavni jadi male Nevene". U tom vremenu davno prošlom, ode on u vojsku, a ja svoju odložih zbog tamo neke škole. Prošao je mjesec, dva, tri... mic po mic dođe i on s vojnog roka. Ponovo izlasci, priče, a one sad obogaćene pričama iz vojske, a svaka druga tema egzistira u polju izvan heteroseksualnih nauka.

Bilo je tu priča i priča, ali one ostaju za nas, jer što je lično - lično je, ali ipak kad vam neko priđe i kaže "mislim da ti znaš više nego što govoriš" neke stvari očito postanu jasne. Interesantno je kako moje nevinašce i dobrica, dobi vražje roščiće, poče da obrće teme o kojima ne bi ni mislio da ima pojma. U tom momentu zagledam se u njega shvatim da je predhodna procjena imala dvije greške: subjekat procjene sam bio ja, a od "nevinašceta" ostade samo "N", tako da je konačna dijagnoza glasila "naivčina" - pa naravno i to sam ja...

I sretnemo se danas sasvim slučajno, nakon nekih mjesec - dva nekontaktiranja, naravno s njegove strane i tu počinje priča "Drago mi je što te vidim, nemaš pojma kako me je ovo oraspoložilo...". Ma mislim, kako da ne. Volim kad mi ljudi kojima je "stalo" do mene lupaju gluposti kad ih sretnem neplanirano. "E, ušuti molim te, možeš prepljunuti do moje kuće (ako je pogodan vjetar), ali te nema mjesec dana...". Naravno, tu pada obećanje da uskoro dolazi da izađemo do grada i da se ispričamo kao nekada. Čisto me zanima, koliko će vremena ponovo proći pa da se vidimo... čisto sumljam ni da će biti uskoro, a ni da će biti na njegovu incijativu... vjerovatno ponovo puka slučajnost... ali...

Vratimo se mi onim mojim hurmašicama. Nije da nešto posebno očekujem od nekih ljudi, ali mislim da je ponekad poželjno se javiti, čisto radi reda... no dobro, mnogo je 11 pfeninga za poruku, ili ne daj Bože još i nazvati nekog. Ali nije sve tako loše... sad ću do grada, a usput ću vidim onog golišavca pored puta, a nakon toga kafa s jednom od najvećih lujki moga grada i trač partija uz kafu, jer nismo se vidjeli cijelih mjesec dana, a ona je vjerovatno ponovo u nekoj depri, tad obično i zove, a tad počinje serijal emisija "Terapija dana".

Naravno, broj emisija je direktno proporcionalan sjebanosti dotične persone. Do sledećeg čukanja po tastaturi, vozdra!

Prije izvjesnog vremena sam čitao gluposti po pitanju maltretiranja na poslu i smaranja al' ima nečeg u tome...

1. Nikada mi nemojte davati radne zadatke za radnog vremena. Napravite to iza 14:30. Obožavam raditi pod pritiskom.
2. Ako nesto treba hitno napraviti, molim Vas da me prekinete svakih 10 minuta i pitate kako ide. To mi jako pomaže. Ili još bolje - možete mi stajati iza leđa i ispraviti me svaki put kad pogriješim.
3. Kada izlazite iz kancelarije, nemojte mi nikad reći kud idete. To mi pruža izvrsnu priliku za treniranje mojih kreativnih sposobnosti svaki put kad me neko pita gdje ste.
4. Ako imam pune ruke papira, kutija ili knjiga ni slučajno mi nemojte otvarati vrata. Moram se naučiti snalaziti sam, a otvaranje vrata punim rukama bez ičije pomoći je pravi način za to.
5. Ako mi date nekoliko zadataka od jednom, nemojte mi reći koji od njih ima prioritet. Tako ću moći vježbati svoje telepatske sposobnosti.
6. Dajte sve od sebe da me u kancelariji zadržite što duže. Obožavam boravak u njemu, a osim toga nemam ni kud drugdje otići. U stvari ni nemam vlastiti život.
7. Ako ste zadovoljni mojim radom, zadržite to za sebe. Ako se vijest raširi, postoji mogućnost mog napredovanja. Osim toga, ako to neću znati trudiću se još više da budete zadovoljni.
8. Ako niste zadovoljni mojim radom, recite to svima. Obožavam kad se moje ime deklinira u svakom razgovoru. Ali meni to nemojte nikako reći, mogli biste povrijediti moje osjećaje.
9. Ako za neki zadatak imate posebne instrukcije, nemojte mi ih napisati ni reći. Bar ne sve do trena kad će zadatak biti ispunjen. Zašto bi me gnjavili s takvim bespotrebnim sitnicama?
10. Nikada me nemojte upoznavati sa ljudima s kojima smo zajedno u društvu. Pustite ih neka misle da sam samo mali dosadan "parazit".
11. Kada jednom u budućnosti spomenete te osobe, pružićete mi priliku da iskoristim svoje paranormalne sposobnosti i sam shvatim o kome se radi.
12. Prema meni budite ljubazni isključivo ako radim posao o kojem ovisi i vaša glava.
13. Pričajte mi o svojim sitnim problemima. Niko drugi ih nema i dobro je znati da ste upravo Vi taj srećković koji se njima može pohvaliti. Pogotovo ću uživati u priči o tome koliko poreza i doprinosa morate platiti za svakog pojedinog zaposlenog, i to samo zato jer ste Big Boss.
14. Pričekajte kraj svake godine da mi kažete koji su zapravo bili moji zadaci i ciljevi.
15. Kvalifikujte moje rezultate i u skladu s tim mi "povećajte" platu. Na kraju krajeva, ja nisam ovdje zbog novaca: ja sam profesionalac!

Prije izvjesnog vremena napisah zašto ne volim Mr. Savršenog Bekića, međutim maloprije me je totalno počupalo za živac to što sam otišao na site yuprice.com i pročitao 5-6 klasičnih bljuvotina "A" klase, što je bilo dovoljno da im poklonim jedan cijeli post.

1. Mjerne jedinice
   Ne znam koliko sam do sad pročitao tzv. erotskih priča i ljudi me uvijek tako oduševe. Sudeći po onima koji pišu te famozne priče mi pripadnici muškog pola se pretvaramo u hodajuće nosice "pitona" od pola metra. Za ime Božje... Ok... malo slagati i uljepšati priču je poželjno, ipak mi svi volimo bajke, ali da baš svaki tip ima oko 30^{i kusur} cm je malo previše... tačno će te mi nabiti komplex pa ću sa svojih prosječnih 1x cm dobiti komplex "manje" vrijednosti.
   
2. Orgazmi na sve strane
   Svi znamo da može biti poprilično teško dovesti ženu do one fenomenalne faze i da oko toga treba i znanja i truda, ali ne... u ovim bajkama one to rafalno: "rttt... ahhhh... prvi... aahhhuuuhhh... peti... ihhh... uiihhh... šezdesetidrugi..."... mislim brate... jel je šmirgl papirom i bušilicom cjepaš kad to tako pršti na sve strane...
   
3. Ejaku-katapultacija...
   Citiram: "Ah... evo ga... tu je... tooo... svršio sam... imao sam osjećaj da ću je sa svojom municijom raznijeti na sve strane..." - čudi me kako naši pokojni presjednici nisu znali iskoristiti ovo tajno oružje u minulom ratu, tako da umjesto što smo pucali međusobno, mogli bi samo opaliti jednu dobru drkicu i s tim tihim tajnim oružjem potamaniti sve probleme...
   
4. Kliše, kliše, kliše...
   Na sve strane leti obavezno vruća sperma i neka mi neko objasni koncept "utrljati u kožu, jer je hranjivo..." iliti "progutala, jer je na dijeti" zaboga to je erotska priča,a ne PlivaZdravlje.com.
   
5. Sestra po ocu...
   Maloprije sam baš na letio na neku priču gdje je u opticaju sestra po ocu... nešto mi se čini da su svi počeli koristiti onaj moto: "Incest je zabava za cijelu porodicu!"

I na samom kraju moram da pohvalim SexyPriče blog, jer me jedino on još nije natjerao da ugasim računar i bacim se kroz prozor - mada ima i on svojih bisera.

Ovo sam iskopao iz arhive tekstova koje sam pisao negdje u februaru ove godine.

Ima već poprilično vremena kako nisam napisao nešto za objaviti... ili je suviše lično, ili suviše fuj, ili se nema šta ni reći... Al' eto večeras mi nešto dođe da iskomentarišem gomilu stvari...

Kao prvo nikad mi nije bilo jasno zašto ljudi sami sebi komplikuju život? Prije skoro mjesec dana sam upoznao jednog lika preko frendice... a, ona je apsolutni talenat za zakomplikovati si život. Inače dečko je jedno simpatično čudovište koje je ljetos izgledalo Bogovski: simpatično tjelo, cool face i maniri sasvim oke. Djelovao je kao odmjerena osoba, ali... Tako mene moja frendi upoznaje s njim i usput se liku uvaljuje koliko to samo strogo "prigorjelo" žensko zna. Nakon par kafa popijenih s istom individuom, zatičem sebe u situaciji kako mi ona ista frendica kuka kako je dotični "ne registruje".

U rasčlanjenom obliku njene gore navedene izjave radi se o tome kako on kad je na javnom mjestu s njom - bukvalno visi na njoj, a kad su sami ni da mrdne. Na sve moje izvale tipa "da ja imam veće šanse", govorila je kako nema šanse, kako on na sve strane "pljuje" protiv toga... I tako, nakon par prepucavanja - dođemo na zaključak da ja to malo istražim...

Par kafa na samo s dotičnom osobom, gomila njegovih priča koliko je ženskih povalio i kako on voli da im ulazi i sl. str8 gluposti. Inače alkohol je majka - ako malo cugneš i praviš se da si pjan, imaš sve predispozicije da se isprosipaš do mile volje i da se kasnije vadiš na račun alkohola. I tako ja, "mrtav pijan" slučajno opipam dupe lika - ovaj ništa. Ok, možda nije skontao - idemo ponovo. Nakon par serija, počeo je da se prima... malo blesavo, ali mi pravo bi žao frendice...

Sledeća kafa, izvještaj pada.

Ja: "Mali ti je derpe!"

Ona: "Daj skači mi se čovječe, kakv on! Šta ti znaš o tome!"

Ja: "Pa možda i griješim, osim ako u međuvremenu od mog poslednjeg izlaska, str8teri nisu počeli da dopuštaju tipovima da ih malo isfataju za dupe i da ih lože!"

Ona: "Ma i mislila sam tako, čula sam neke priče. Pa ništa loše - uvijek možemo zakuvati u troje pa se ja izvučem... uvijek me zanimalo kako to izgleda između dva lika."

I tu ja izvalim definiciju da je cura popucala po šavovaima i da nemam namjeru da se kačim na nekog ko me baš i ne zanima, čisto da njoj ispunim želju. Curo draga - na lječenje - smjesta!

Ne znam, jel još hodaju ili šta. Moram se malo informisati da li je već raskantala s njim ili je jedna od onih koje su apsolutno sigurne u sebe i vjeruje da će ga "unormaliti", mada s njom ništa nije sigurno... ima ona svojih bisernih dana.

I nakon sve te petljanije s njih dvoje, ja se malo zamislih: koju Frojdovu knjigu treba pročitati da bi shvatio pojavu u kojoj osoba s određenim sklonostima praktično "pljuje" po svojim, ako mogu upotrebiti izraz, istomišljenicima? Malo mi je blesavo, ali se stvarno zapitam koliko neko mora biti preplašen s tim što se ne uklapa u neki glupi stereotip patrijarhalnog društva , pa fino odluči da živi u nekoj iluziji i nastojanju da sam sebi sjebe život u pokušaju da se vrati na "pravi put"?