20. jul 2004. god.
godišnji odmori...
Prije izvjesnog vremena sam čitao gluposti po pitanju maltretiranja na poslu i smaranja al' ima nečeg u tome...godišnji odmori...
- Nikada mi nemojte davati radne zadatke za radnog vremena. Napravite to iza 14:30. Obožavam raditi pod pritiskom.
- Ako nesto treba hitno napraviti, molim Vas da me prekinete svakih 10 minuta i pitate kako ide. To mi jako pomaže. Ili još bolje - možete mi stajati iza leđa i ispraviti me svaki put kad pogriješim.
- Kada izlazite iz kancelarije, nemojte mi nikad reći kud idete. To mi pruža izvrsnu priliku za treniranje mojih kreativnih sposobnosti svaki put kad me neko pita gdje ste.
- Ako imam pune ruke papira, kutija ili knjiga ni slučajno mi nemojte otvarati vrata. Moram se naučiti snalaziti sam, a otvaranje vrata punim rukama bez ičije pomoći je pravi način za to.
- Ako mi date nekoliko zadataka od jednom, nemojte mi reći koji od njih ima prioritet. Tako ću moći vježbati svoje telepatske sposobnosti.
- Dajte sve od sebe da me u kancelariji zadržite što duže. Obožavam boravak u njemu, a osim toga nemam ni kud drugdje otići. U stvari ni nemam vlastiti život.
- Ako ste zadovoljni mojim radom, zadržite to za sebe. Ako se vijest raširi, postoji mogućnost mog napredovanja. Osim toga, ako to neću znati trudiću se još više da budete zadovoljni.
- Ako niste zadovoljni mojim radom, recite to svima. Obožavam kad se moje ime deklinira u svakom razgovoru. Ali meni to nemojte nikako reći, mogli biste povrijediti moje osjećaje.
- Ako za neki zadatak imate posebne instrukcije, nemojte mi ih napisati ni reći. Bar ne sve do trena kad će zadatak biti ispunjen. Zašto bi me gnjavili s takvim bespotrebnim sitnicama?
- Nikada me nemojte upoznavati sa ljudima s kojima smo zajedno u društvu. Pustite ih neka misle da sam samo mali dosadan "parazit".
- Kada jednom u budućnosti spomenete te osobe, pružićete mi priliku da iskoristim svoje paranormalne sposobnosti i sam shvatim o kome se radi.
- Prema meni budite ljubazni isključivo ako radim posao o kojem ovisi i vaša glava.
- Pričajte mi o svojim sitnim problemima. Niko drugi ih nema i dobro je znati da ste upravo Vi taj srećković koji se njima može pohvaliti. Pogotovo ću uživati u priči o tome koliko poreza i doprinosa morate platiti za svakog pojedinog zaposlenog, i to samo zato jer ste Big Boss.
- Pričekajte kraj svake godine da mi kažete koji su zapravo bili moji zadaci i ciljevi.
- Kvalifikujte moje rezultate i u skladu s tim mi "povećajte" platu. Na kraju krajeva, ja nisam ovdje zbog novaca: ja sam profesionalac!