11
ponedjeljak
ožujak
2024
Predosjećaj
Često na poslu kažem da imam loš predosjećaj u vezi nečega. Svi mi kažu da umišljam, a onda se moj predosjećaj ostvari. Sada svi vjeruju mom predosjećaju. Predosjećam razne stvari: gužvu u hitnoj, komplikacije kod pacijenta, problematičnu operaciju...
Nakon nekoliko slobodnih dana koje sam provela u krugu obitelji bez razmišljanja o poslu, probudila sam se prije druge smjene s nekim neodređenim predosjećajem. Čeka me nekoliko tjedana rada bez slobodnog vikenda i ako se moj predosjećaj ostvari, bit će to jako naporni tjedni.
Ovaj predosjećaj je čudan. Tjeskoban. Ovaj posao je praćen razdobljima. Razdoblja kad se osjećam kao najbolji kirurg koji može sve i razdoblja kad se osjećam kao da mi ništa ne ide. Trenutno sam najbolji kirurg, bojim se da ću postati ovaj drugi ako je predosjećaj točan.
Objašnjavam suprugu da ću spakirati još jedne rezervne čarape samo zbog predosjećaja. Kaže mi da je još bolja ideja spakirati barem još neke krekere u slučaju da se zadržim. Uvijek se ljuti što malo jedem u smjeni. Kažem mu da se samo nadam da ću doći kući na vrijeme. Odgovara da je najvažnije da budem smirena, a drugo ćemo lako.
Poželite mi sreću!
komentiraj (8) * ispiši * #
07
četvrtak
ožujak
2024
Kišni grad
Odlučili smo provesti jedan dan u ovom gradu bez osobitog plana. Probudili smo se ujutro, kupili kavu i uputili se na stanicu metroa. Ulice su mokre od snijega kojeg trenutno topi sitna kiša. Na stanici nema gužve. Putujemo relativno daleko. Izlazimo u jednom "opasnijem" kvartu. Ne znamo zašto smo se odlučili baš za njega. Možda smo poželjeli iskusiti običan život u ovom gradu umjesto filmova. Prolazimo običnim ulicama ukrašenim ogoljelim drvećem. Čudim se kako u tako velikom gradu ima više mjesta za parking nego u našem malenom. Radni dan je, a mi smo gotovo sami na ulici. Ulice nas vode do jednog poznatog muzeja kojeg spontano odlučujemo posjetiti. Ulica pokraj muzeja nas dalje vodi do jedne poznate bolnice i ugodnog kafića pored. Pijemo drugu kavu, jedemo gorki čokoladni keks dok razmišljam kako bi bilo ovdje raditi. Šetamo obližnjim parkom te primjećujem da svaki grad treba jedan ovakav park i, koliko god volim ogromne i tmurne gradove, ipak ponekad trebam prirodu i tišinu. Odlučujemo šetati do hotela. Sasvim slučajno u blizini nailazimo na relativno jeftin restoran. Još jedna stavka koja će nam predočiti običan život u ovom gradu. Krenuli smo poprilično rano i imamo još vremena do večeri. Motamo se obližnjim ulicama i maštamo koji bismo stan kupili. Vraćamo se u hotel i veselimo vrućem tušu, vrijeme je bilo jako hladno. Divimo se sitnicama i suvenirima koje smo kupili. Kukam za gorkim čokoladnim keksom kojeg smo jutros jeli. On mi obećaje da ćemo ga ujutro opet kupiti. Iz kreveta se divimo prekrasnom pogledu na šareno osvijetljeni grad. Slušamo šum kiše i pratimo kapljice na prozoru. Pod dojmom savršenog dana utonemo u san.
komentiraj (11) * ispiši * #
