13

ponedjeljak

svibanj

2024

Vatra

Parkiramo se u dvorištu usamljene vikendice. Računamo koliko vremena nismo u njoj duže boravili, stalno radimo i samo ponekad stignemo doći provjeriti je li sve u redu. Prilikom ulaska zapljusne nas ustajali zrak i hladnoća. Odlažemo stvari na najbliži ormarić te On kreće naložiti vatru, a ja otvaram prozore kako bi ušlo malo svježeg zraka i počinjem brisati prašinu. Vikendica je mala te smo vrlo brzo počistili, ugrijali se i smjestili. Uključili smo TV, samo kako bi nešto mrmljalo u pozadini dok kuhamo čaj. Vrlo se brzo spustila večer.

Debeli hladni zidovi se vrlo teško ugrijavaju te održavamo vatru do kasnih sati. Iskopala sam neku košaru u kojoj ćemo donositi drva do peći. Nosim je sa sobom u dvorište gdje odabirem suha drva osrednje veličine. Nisu teška te se lako vraćam u kuću i ubacujem jedno drvo. U mraku promatram kako ga plamen odmah obuhvaća sa svih strana i divim se jednostavnosti i ljepoti ovog procesa. Također ovaj tako običan proces poplavljuje sva moja osjetila: hrapava košara u mojoj ruci, miris suhih drva i njihove različite boje i oblici, a opet su tako savršeno pravilno posložena u zaklonu, miris vatre i škripanje vrata peći, toplina vatre koju osjećam i kroz rukavicu, žarka boja plamena i njegova dinamika, toplina koja se širi po cijeloj kući.

Pred jutro je vatra ugašena i hladnoća prodire kroz naše pokrivače. Taj osjećaj me budi i više ne mogu spavati. On primjećuje moju nelagodu te me privuče k sebi, što mi pomaže da odspavam još koji sat. Otvaram oči, a njegova strana kreveta je prazna. Zraka sunca na prozoru me razbudi te odmah osjetim miris kave. Ustajem i ugledam Njega kako loži vatru. Dohvatim moju šalicu kave i kažem da ću ja pripremiti doručak.

Nakon doručka izlazimo u dvorište i samo promatramo bez ikakve svrhe. Šuma je žarko zelena, a nebo se naglo naoblačilo. Na betonu primjećujemo nekoliko kapi kiše. Duboko udišem i osjećam mir. Do mene dopire miris pokošene trave susjedne vikendice pomiješan s mirisom jorgovana iz istog dvorišta. U daljini čujem lavež psa i motornu pilu. Komentiramo kako već nekoliko sati nije prošao nijedan automobil. Na mobitelima nemamo signala. Zaključujemo da je ovo pravi odmor.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.