Međugorski glas

16.06.2010., srijeda

Pospremanje polica

Pospremanje polica Nakupio se talog godina što ga s vjetrometine prolaznosti nanesoše vjetrovi u vrtove duše. U njemu dišu zakopana blaga, prekrivena i podrivena bodljama rana i ožiljaka. Oni su hrana grmovima ruža što se propinju do zamagljenih okana, iza kojih, s krunicom u ruci, brižna i blaga Gospa briše prašinu da bismo jasnije vidjeli sliku svijeta. No, ako i sami ne očistimo unutarnju stranu uprljanoga stakla, bit će uzaludna njezina neumornost jer će nam se pogled rasplinuti na gustim nakupinama smoga i pare što su se nalijepili i nataložili tijekom dugih godina. Tek kad svjetlost prodre u odaje naših žića, jasno ćemo vidjeti i prepoznati djela tame i još jasnije uočiti predmete na policama, oronule i požutjele knjige u kojima su već dugo izbledjela slova i značanja, iz kojih je u zaborav odlepršala sva propadljivost znanja, iz kojih po zidovima cure ostaci propadljivih osjetila, odavno preobraženih u suprotnost onome što su nekoć osuđivali, čemu su se radovali i o čemu su maštali. Pred ozdravljujućom svjetlošću razotkrit će se krastava lica gipsanih, porculanskih i mramornih bogova i božica koje smo donosili s dalekih putovanja te ljubomorno čuvali u vitrinama zabluda i gomilali ih na stalažama sljepoće. Otkrit ćemo i pokoju posudicu neispovjeđenih grijeha što nam je ostaviše preci, zlatom optočene urne iz kojih se prah i pepeo razasuo na sve četiri strane. Prepoznat ćemo tragove neispunjenih zavjeta što nam ih namijeniše naše obitelji, otkriti ostatke gnjilog korijenja iz kojeg je raslo porodično stablo, kojeg su klice iznikle onkraj Edenskog vrta. Ponekad se plašimo svjetlosti, bojimo se istine o samima sebi i svijetu oko nas, izbjegavamo susret s vlastitim licem, trajemo u bijegu, ispijamo dane iz čaše pune privida i nebuloza, punimo srca oteščalom brjemenom neispunjenih želja, krojimo planove i donosimo odluke koje su protivne našem poslanju, koje su oprečne Božjoj volji. Slijedimo i prilagođujemo se aktualnim zbivanjima da slučajno ne bismo izgubili korak s bjesomučnom trkom svijeta, da ne zaostanemo za progresom, da nas ne proglase zadrtima i konzervativnima, da slučajno na prihvatimo „zastarjele“ Božje zapovijedi, da se ne odmaknemo od mode vremena, da ne izgubimo budućnost, da ne budemo ono što zaista jesmo, dio cjeline i čestica punine. A sve je u nama i ništa ne postoji što je izvan nas, radosti tuga, ljubav i nada, vrijeme i povijest, galaksije i svemir, vidljivo i nevidljivo, tvarno i eterično, stvoreno i nestvoreno. Takvima nam se obraća Kraljica neba i zemlje, naša sestra i Majka, prijateljica i savjetnica, pomoćnica i zagovarateljica, ljudsko biće do kraja preobraženo u sliku Božju, ona koja će nam razotkriti Veliki Božji plan, koja nas upućuje u tajne što su ih začećem baštinile naše duše, ali smo ih dragovoljno zametnuli na policama zaboravljivosti, gdje su se u metežu svega i svačega doslovce izgubile. U posljednje vrijeme, kao nikada do sada, zatečen i obasjan svjetlošću što ga Gospa izlijeva na okna moje duše, pokušavam temeljitije i radikalnije očistiti sjenovite zakutke, dovesti u red kaos na regalima, osloboditi se suvišnih balasta, izbaciti iz sebe sve nepotrebno i nagomilano, sve što me priječi u razlikovanju bitnog od nebitnog, jasnog od maglovitog, čistog od zatamnjenog, ispraznog od vrijednog, bistrog od zamućenog. Pokušavam odgonetnuti uzroke svega onoga što me je vodilo u zabludu i tamu, što me je pokadkad kliještilo osjećajem krivnje, što me je opterećivalo navezanošću na stvari i osobe, svega onoga o čemu nam Prečista govori u posljednjoj poruci. Kako mi se čini, na policama, a pogotovu u ladicama, neće ostati ništa, tek svjetlost radosne vijesti i blijesak Ivanova evanđelja.

- 17:57 - Komentari (4) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.