Međugorski glas

25.11.2008., utorak

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mariji, 25. studenoga 2008.

Svjedoci nade u uzburkanom svijetu Korača k nama vrijeme došašća i uskoro nam dohodi prva adventska nedjelja, počinje vrijeme radosnog iščekivanja, približava se spomendan dolaska Gospodinova. Plovimo prema božićnoj radosti, rođenju Božjeg spasenjskog plana, ovjenčanog Milosrđem, utjelovljenim pod srcem Djevičinim. Rodit će se Dijete, pomirbena spona između Boga i čovjeka, dogodit će se trenutak u kojem će nebeska stvarnost prožeti zemaljsku, koja će ljudskom nemirnom srcu donijeti mir i sigurnost, koja će ga obdariti spokojem i ispuniti milosnim obećanjem. Isusov dolazak potvrđuje prijateljstvo Božje, oslobađa nas straha i neizvjesnosti, pokazuje nam svijetli put što tamu ponoći usmjerava prema svjetlu zore, što iz bespuća svijeta vodi prema radosti rajskoj. Dohodi nam Kruh nebeski koji će poništiti prokletstvo grijeha, koji će biti hrana srcima željnim mira i ljubavi, koji će na temeljima Istine ponovno izgraditi porušeno povjerenje. Sažela se u Međugorju sveukupnost milosnog vremena i Gospa objavljuje Veliki Božji plan u kojem nas priprema za drugi Isusov dolazak, donoseće nam poruke nade, dah ljepote i svjetlo milosrđa. Ponovno nas poziva na molitvu koja će nam pomoći da se mali Isus rodi u našim srcima i da nas obnovljene povede kolijevci djetinjstva, da nam vrati jednostavnost i čistoću, da nam pročisti misli, da nas oslobodi naopakosti, da nas privede blagosti i nježnosti, da nas ispuni dobrotom i praštanjem. Samo nam Kralj mira može podariti mir, samo Euharistijske dijete od nas može odstraniti zlo i izokrenutost, ispuniti nas povjerenjem i snagom vjere, otkloniti strahove i neizvjesnosti što ih nosi svakodnevica, ojačati nas ustrajnošću i nepokolebljivošću koje teku iz vrela ljubavi. Stapajući se s Isusovom svjetlošću, postajemo plamen punine, sudionici u životu Svete obitelji, spoznajemo hladnoću betlehemske špilje, ali isto tako osluškujemo i pjesmu anđela, razlučujemo napast i zlobu od plemenitosti i dobrote. Dok bivamo proganjani od kneza svijeta, tjerani od nemila do nedraga, izvrgnuti poruzi i mržnji, u nama će još bujnije jačati odbljesak neprolazne ljepote što se zgusnla u nedužnosti Novorođenčeta, otkrivat ćemo Božje lice u malenima i poniženima, pronalaziti blijesak istine u svakom čovjeku. Jer priklanjajući se pomiznosti, i sami postajemo ponizni, vjerujući objavi, i sami postajemo objava, dajući se ljubavi, i sami postajemo ljubav. U nama jača sigurnost u Božja obećanja, nestalnost i nemiri preobražavaju se u stalnost i mir te tako postajemo svjedočka radost koju Isus daruje gladnima i žednima ljubavi. Proporcionalno plodovima vjere, smanjivat će se nemir i nevjera jer svako ljudsko srce u svojim dubinama čezne za Božjim mirom. A kad bi mir zahvatio svijet, događala bi se čuda na svakom koraku. Nestalo bi materijalne i duhovne bijede, utihnula bi oružja, zašutjele laži, izblijedjele ovisnosti, ishlapjele zavist i mržnja, a ćutila i misli oslobodile bi se prijetvornosti i lukavštine. Tako bi svijet, po Isusovoj otkupiteljskoj žrtvi, trebao izgledati. Ali glas krotkosti još uvijek ne dopire u središta mnogih srdaca, opkoljenih bukom svijeta, još uvijek nam Božje mjere izgledaju prezahtjevne. Još uvijek isti vuk, uzoholjen u svojoj snazi i pakosti, izokrećući laž u istinu, optužuje Janje da mu vodu muti. No, ona je već odavno zamućena, ali ne Božjom voljom, već spletkama oca laži. Zbog gustoće mulja ne vidimo bistroću rijeke koja hrupi iz čistog izvora, zbog uskovitlanog taloga ne možemo razaznati jasnoću žive vode što je nosi vodotok života. Tko je združio tišinu i galamu, pomiješao tamu i svjetlost, isprepleo licemjerje i pravednost, tko je na zlobni obraz stavio masku dobrote, tko je uzoholjenom znanju dao znamen mudrosti? Naplavine grijeha preplavile su korito Božjih zapovijedi, prelijevaju se otpadne vode u pitkost potočića. Udaraju valovi u čvrsta zdanja, sagrađena na stijeni vjere, obrušavaju se podmukli vjetrovi na proplanke zasađene čistoćom Svetih otajstava. Dok se uzburkani svijet brzo primiče vrtlogu još urnebesnijih nemira, koje ne zna, ne želi i ne može izbjeći, Gospa nas poziva na još žarče, ustrajnije i dugotrajnije molitve, kojima bližnjima možemo isprositi svjetlo nade, kojima se mogu otjerati očaj i beznađe, iz kojih može proplamsati plamičak radosti te sjajem protjerati hladnoću nevjere. Majka nam u ovom pozivu ujedno otkriva kako možemo prepoznati plodove vlastite vjere. Ako naše svjedočenje bude davalo rezultate, ako vlastitiom primjerom budemo uzor onima koji se još traže, koji iz nesigurnosti i uplašenosti krenu putem radosti i obraćenja, znači da smo izmolili milost Duha Svetoga, da nas je uresio nezasluženom krjepošću. Oni koji prihvaćaju Gospine savjete, a pogotovu poziv na molitvu, brzo će uvidjeti kako iz molitve raste vjera, kako se u vjeri razbuktava nada i kako nada gori plamenom radosti, vatrom koja se pretvara u ljubav. A kad nam ljubav ispuni srce, onda ljubimo bez predumišljaja i bez kalkulacija, i prijatelje i neprijatelje, jer ih gledamo očima ljubavi. U svakom vidimo čisto Božje stvorenje, onakvo kakvim ga vidi Majka naših duša. A kada nada, kao čista milosna rijeka poteče našim srcem, ljubavlju ćemo uvidjeti tko je izvor svake nade, tko nam se daruje i tko nas beskrajno ljubi, tko nas svojom dobrotom nikada ne osuđuje. A to je Isus, prijatelj, brat i Bog, radost nad radostima i milost nad milostima, Kralj mira, dobrote i milosrđa. Bilo bi lijepo tekst jednom završiti i molitvom: Isuse, blaga i ponizna srca, nastani se u mojim osjećajima i razumu, prožmi me čistoćom svoga čovještva i svjetlošću svoga božanstva! Dijete Isuse, učini da budem dostojan vjere koju si mi darovao, da bi te stalno nosio u jaslicama svoje duše, odaji života koja je potekla iz kolijevke nebeske! Molim te da ne zalutam na bespućima zemaljskim, da mi oblaci svijeta ne zakrile sjaj Jutarnje zvijezde koja naviješta tvoj dolazak i tvoju blizinu!

- 19:55 - Komentari (8) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.