Međugorski glas

14.08.2008., četvrtak

Jesmo li narod nade? (2)

Velike milosti uvijek se daju onima koji su spremni i sposobni nositi teške križeve, kojima snaga vjere nadjačava i najveće smicalice i zamke zloga, kojima se svjedočenje i žrtva okrunjuju slapom blagoslova. Nije nam Majka izgovorila spomenute riječi zbog toga da bi nam povlađivala i da bi u nama probudila oholost, već zato da bi nas ohrabrila i osokolila, ulila nadu u srca, osnažila u vremenu poslije 1984., danas već davne godine, da bi nas pripremila za dane u kojima upravo živimo i za vrijeme koje će uskoro doći. Ravnajući se po Gospinim riječima, mogli bismo zaključiti da je Bog hrvatskom narodu namijenio posebnu ulogu na kraju vremena. Možda zato i nismo nikada bili do kraja porobljeni i potlačeni, već smo sačuvali svijest o vlastitom identitetu i poslanju. A sada, prošetajmo malo kroz prošlost, pogledajmo kako se odvijala drama na prostorima u kojima smo obitavali i pokušavali izgraditi život u miru i ljubavi. Kao što je već, nadam se, svima znano, u ove krajeve dođosmo u sedmom stoljeću, spuštamo se na more do Solina, a od 641. godine, za pontifikata pape Ivana IV., povezujemo se s Katoličkom crkvom i od tada počinje naše pokrštavanje. Prvi hrvatski kralj Tomislav okrunjen je 925. godine u Hercegovini, pretpostavlja se u današnjem Tomislavgradu i poznat je po tome što je spasio Srbe od najezde Bugara. Dva stoljeća poslije obvezujemo se papi Agatonu da nikada nećemo udariti na tuđu zemlju. No, za nas je, bar u ovom tekstu, najbitniji knez Branimir. On je osujetio plan svoga prethodnika, kneza Zdeslava, da narod odvoji od čvrstog jedinstva s Apostolskom Stolicom. Preko svog izaslanika, ninskog biskupa Teodozija, dopisivao s ondašnjim papom Ivanom VIII. Postoje tri Papina pisma naslovljena na nadnevak od 6. lipnja 879. godine u kojima glavar Svete Stolice blagosliva hrvatski narod i potvrđuje mu prava da živi vlastitim životom u svojoj državi, njegujući i razvijajući vlastitu kulturu. Prihvatio je i odobrio bogoslužje na slavenskom jeziku. Zauzvrat, knez Branimir priseže na vjernost Svetoj Stolici i još jednom obećaje da hrvatski narod nikada neće voditi osvajčke ratove. Zavjet smo održali do dana današnjega jer smo vjerovali, duboko uronjeni u Evanđelje, da narodi mogu živjeti u slozi i ljubavi. No, agresivnost je govor i zakon svijeta, ali mi smo se unatoč svemu, zahvaljujući postojanoj vjeri, ipak održali i prebrodili sve nedaće i kušnje. Mi smo narod koji je oduvijek posebno štovao Blaženu Djevicu Mariju, majku našu i Isusovu. Sam knez Branimir dao je sagraditi Crkvu u Muću, posvećenu Presvetoj Bogorodici, da bi zatim kraljica Jelena u XI. stoljeću u Solinu sagradila crkvu koja se naziva Gospa od Otoka i tamo se svečano svakog 8.rujna slavi blagdan Male Gospe, Marijinog rođenja. To je moje omiljeno svetište u kojem primam posebne milosti. No najpoznatija hrvatska crkva bila je u Biskupiji kod Knina, bazilika Velikog hrvatskog krsnog zavjeta, koju je u XI. stoljeću dao izgraditi kralj Zvonimir. 14. svibnja 1892.nađen je duboko pod zemljom na Crkvini u Biskupiji kameni romantički zabat crkvene pregrade s Bogorodičinim reljefom. Najstarijeg Gospin lik isklesan u kamenu nosi naziv Pralik Gospe velikog hrvatskog krsnog zavjeta. Od njega je napravljen odljev u zlatu i srebru, dar hrvatskih vjernika, a 1976. godine sto tisuća hodočasnika, predvođeni svećenicima, biskupima i kardinalom Franjom Šeperom, obnovilo je u Solinu pred Gospinim likom krsni zavjet pradjedova. Prečistu zazivamo imenom Najvjernija odvjetnica Hrvatske (Fidelissima Advocata Croatiae) i Kraljica Hrvata, njoj u čast izgradili smo tisuće crkava i kapelica. S njezinim imenom na usnama poginuo je i Nikola Šubić Zrinski u borbi protiv Turaka. Ona nam je pomagala u vjeri i davala snagu da se odupremo nekadašnjoj najvećoj sili, Osmanlijskom carstvu i tako postanemo predziđe kršćanstva (Antemurale Christianitatis). Gospa nas je pratila kroz sve naše muke i stradanja, donosila nam utjehu i nadu, vidala rane, hrabrila i čuvala. Bila je s nama u dobru i zlu, a mi smo je s povjerenjem i ljubavlju častili. Nije nas ostavljala ni u hudim vremenima poluslobode kad smo bili s Mađarima i Habsburgovcima, kad nas je pritiskala Venecije, kad smo se utopali u nesretnoj Jugoslaviji, kad smo u Domovinskom ratu, gotovo nenaoružani, s krunicom oko vrata, prkosili nadmoćnijem neprijatelju i mržnji. Poslije puno stoljeća, kad smo se ponadali da smo napokon svoji na svome, ponovno se dogodio preokret i na vlast stupaju oni koje je izabrao knez svijeta. Lukavo je narodu ponudio široku paletu likova koje je proizveo u radionici laži i smicalica, a mi, zaslijepljeni njegovim blještavilom, najlukavijima i najslatkorječivima dadosmo glasove. Uostalom, velikog izbora nećemo ni imati, sve dotle dok nam Gospodin ne izabere vjerodostojne, poštene i pravedne, a mi ih objeručke prihvatimo. A samozatajeni i moralni pojedinci, bez nebeske pomoći i blagoslova, nikada se neće moći predstaviti javnosti, jer su mediji u rukama onih koji šire laži, u pandžama onih koji imaju novac i bogatstvo, koji već pripadaju knezu svijeta. Budimo strpljivi, prebrodimo malodušje i beznađe, pouzdajmo se u Zagovornicu jer vlastitim snagama ionako ništa ne možemo napraviti. Kad bi, umjesto malog stada, prevagnuo broj onih koji istinski vjeruju i slijede Krista, sve bi bilo drukčije. Znamo da pravog vjernika nitko ne može ucjenjivati jer nije navezan na slavu svijeta i ne plaši se za goli život. Tek danas, s vremenskim odstojanjem, možemo vidjeti da nam je sama Providnost, u teškoj i naoko bezizlaznoj situaciji, poslala dr. Franju Tuđmana. Puno onih koji su u njegovo vrijeme, u slavnim danima ponovnog stvaranja hrvatske države, bili na vrhu vlasti i danas su, osim časnih iznimaka, ostali u politici. Nije teško prosuditi da se na takve nismo mogli osloniti u presudnom vremenu i da nitko od njih nije bio sposoban povesti hrvatski narod u teški i neizvjesni boj protiv mračnih sila. Zato i danas vjerujem da će nam Svevišnji pomoći održati se na ostatku ostataka, na komadiću ozemlja koji nam je preostao nakon surove i neravnopravne borbe tijekom stoljeća. Nadam se da ćemo, unatoč podmuklosti svijeta, uz Božju pomoć, i dalje ostati narod nade, da ćemo spremni dočekati novo nebo i zemlju i ustrajati na putu koji vodi u vječnu Domovinu. (nastavlja se)

- 17:47 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.