Međugorski glas

10.08.2008., nedjelja

Zvon Gospina glasa (1)

Tekst govore: Jakov Džolić i Petar Vulić Get this widget | Track details | eSnips Social DNA Dogodilo se svijetu Međugorje, iznebuha, tiho i nenajavljeno, na izmaku punine vremena, izniklo iz Božjeg milosrđa i Gospinih ustrajnih molitava. Spustila se Bogorodica na tvrdi hercegovački krš i zagrljena sjajem Duha Svetoga, izlijeva na nas nježnost i mekoću, doziva nas, opominje i vraća sa stranputica. Od onog davnog lipanjskog predvečerja, kad je iz podbrdskog rumenila šiknulo vrelo živih riječi, Marija plijevi, zalijeva, oživljava i preporođuje cvijetnjak vjere. U kakvoj duhovnoj zapuštenosti i nevjeri živi svijet i kamo ga je odvela zavodljivost kneza laži, najbolje nam govore njezine riječi, kad nas je u prvim porukama, uz poziv na obraćenje, obavijestila da Bog postoji i da nas puno ljubi. Okuplja Gospa dječicu, pomaže, savjetuje, liječi, ozdravlja, preklinje, moli i tješi; prikazuje nas Sinu, ovija plaštem milosnog vremena, pokazuje nam put svetosti kojim se stiže u radost nebesku, upućuje na potpunu predanost njezinu i Isusovu srcu. Dolazi Marija kao znak povjerenja jer je jedina osoba u koju Bog ima potpuno povjerenje, a takva uzajamnost Boga u Mariji i Marije u Bogu, urodila je prožimanjem neba i zemlje, stapanjem svjetlosti i praha, začećem Boga u čovjeku i posvećenjem čovjeka u Bogu. Dohodi nam Ona po kojoj se Svjetlo nastanilo među nama, po kojoj su nam odškrinuta vrata rajska, po kojoj nam se nasmiješilo milosno vrijeme, po kojoj nam je darovano milosrđe, po kojoj se razlila nježnost i potekla dobrota. I zato svatko tko se posveti Djevičinu Srcu i prihvati njezine riječi, postaje suputnik i pronositelj Isusova nauka, svjedok i promicatelj jedine istine koja vodi u puninu. Poznaje Gospa našu nestalnost, našu okrenutost probitcima, naše strahove i lakovjernosti, našu nedosljednost i površnost. Zato nam i poručuje da je stalno s nama, da se nije umorila i da se neće nikada umoriti jer su u pitanju životi njezine dječice. Iz njezina se glasa u ozebla i preplašena srca ulijeva blagost i toplina, majčinska brižnost i nježnost, grli nas s razumijevanjem i suosjećanjem, nikoga ne kori, nego nas savjetuje i moli da se vratimo Onome koji nas je stvorio na sliku svoju, koji je pun milosrđa i praštanja. Poziva nas na pomirenje s Bogom i bližnjima, preklinje nas da otvorimo oči i prepoznamo znakove vremena, da ne lunjamo besciljnim labirintom i ne slijedimo omamljujuće blještavilo kneza propasti, ljušturu lažnoga sjaja kojom se ogrnula tama, očaj i beznađe. Klanja se Gospa našoj slobodnoj volji i ni na što nas ne prisiljava, već naprotiv, u želji da uzljubimo Stvoritelja, dohodi u našu sljepoću da nam vrati vid, da nam ozdravi uši preplavljene bukom svijeta, da nam objavi i donese Božju blizinu, da nam pokaže radost rajsku i da nas uvede u život vječni. Priprema nas za dan u kojem će iz zdenca milosrđa na nas poteći svjetlo istine, u kojem ćemo prepoznati sve svoje grijehe i propuste, u kojem ćemo, očišćeni Božjom svjetlošću, vidjeti životne putove u sjaju njegove volje. Bit će to izravni i konačni Stvoriteljev poziv na svetost, znak njegove dobrote i želje da se svaki čovjek spasi. Priklonimo se Svjetlu svijeta da bismo, ljubeći vjerom, ljubili vjeru i živjeli od vjere! nastavak slijedi...

- 17:51 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.