Bog je dan i noć, zima i ljeto, rat i mir...
subota, 09.08.2008.
SUTRA
To Sutra, recimo. Pomislite li vi ponekad da odgovori na neka vrlo važna, a opet nepostavljena pitanja, lješkare negdje u hladovini, ispijajući koktelčić i smijući se nama, tragačima na vreloj sunjari? Kad je glavešina stvarala čitav koncept
apsolutnog Sutra, upotrijebivši pritom svu svoju kreativnost, zamislila je da ljudska glupost nikad ne poremeti to blago savršenstvo, perfekciju u koju se ne ulazi naglo, već polako, lagano, gotovo poput pada u baršunastu tamu. Pod krinkom slobode blagoslovljeni smo mišlju, što se ispostavila kao kardinalna greška. Drugim rječima, sloboda je potpuno ljudska stvar, kao , uostalom, i moral, ali o tome nekom drugom prilikom. Zahvaljujući pogrešci čisto čovječijoj, imamo samo nekakvo relativno Sutra upitne kvalitete; ljudi lažu, vrijeme u obliku beskonačnih momenata ljudska je tvorevina i stoga također podložno muljanju, ergo - Sutra laže.
Sutra mi priča gluposti o nadolazećoj jeseni i kišama. Opominje me šapatom i docira o sebi. Mogao sam, recimo, napisati da je velik dan taj Sutra, onako smio i sunčan; da donosi pobjedu i selidbu na novu razinu. Još se nekako borim da papir ne uprljam svojim sopstvenim očajanjem, gorčinom koja laže samu sebe i u čašu dolijeva crnu žuč. E sad, uhvaćen kako lamatam rukama u potrazi za ravnotežom na rubu današnjice, pred ponorom dobro nam znanog imena, osjećam kako mi se doslovce bljuje; jebeno Sutra je tako prljavo i glasno (šapati nadglasuju moje krikove!).
Nitko ne umije da mi slaže kao Ono.
Tješim se - na papiru je visoko iznad svog bijednog držanja.
Eto, danas je bio povoljan da za pisanju o Sutra. Pitam se za što će Sutra biti povoljno?
