Bog je dan i noć, zima i ljeto, rat i mir...
subota, 15.03.2008.
Sands
" Dovraga, sve mi to govori da starim
Zaboravljam dosadne cifre..."
Može li se ostariti u šesnaestoj?
Može li se ostariti u dvadeset i šestoj?
Robert Gerard Sands nikad nije izborio status političkog zatvorenik. Nakon dva mjeseca gladovanja preminuo je u zatvoru Maze.
O čemu razmišlja osuđenik koji prihvaća smrt kao fakat?
Pomalja ruke kroz hladne rešetke. Djevojka plače. Drhtavim glasom čita riječi utjehe. Ovo je jednostavno preteško ; staklene oči bacaju jezu u svaki kutak sive sobe. Sekunde nikad nisu bile kraće. Koliko zapravo traje sekunda? Koliko vrijedi jedan jedini trenutak čovjeku što nikad više ćuti neće lelek rijeke i tugaljivu pjesmu Majke Irske? Njegov jad zapisan voskom svijeće izgorene odavna, puno prije no što je započeo pohod glađu, tek je blijeda sjena njene muke. Samo suza što pade, pa i ne boli...
Smrt uvijek ubija dvije osobe ; tome i služi. Stara duša kosmatog mladića odlazi u kroniku jednog murala.
Minuta šutnje za Bobbya i sve gromove IRA-e.
