Bog je dan i noć, zima i ljeto, rat i mir...
subota, 01.03.2008.
Skica za život
San je samo mreža ideja satkana od paučine realnosti života, tako krhka i bajkovita. Na njemu se želje, kao po užetu, spuštaju na smeđu kosu, dugu, raspletenu, spokojnu... Uvelo djevojče gleda bogatstvo, mjed i srebro, tamjan i miomirise vlažnog zraka palače; osjeća ugriz raskoši dok bespomoćno leži na cesti okrvavljenoj, čekajuću da umre... na kiši... samo...
Kao mali volio sam se igrati prodavaonice snova. Ja bih htio jednu litru sna o borbama čudovišta. Da? A kakva čudovišta želite, mladi gospodine? Ljubičasta, crvena, crna, plava? Molim vas dva mala žuta sa crvenim obrazima. Izvolite, mladi gospodine. Hvala najljepša. Bilo je pravo zadovoljstvo poslovati s vama. I drugi put!
Zanesenjaci sanjaju borbe protiv Sustava, masovne demonstracije i prosvjede. Studenti se propinju na prste ne bi li ugledali prvaka među odvažnima, svog vođu, ducea, Fuhrera... Dorian ponosno maše crveno-crnom zastavom. Ovo su bile teške godine za sve nas. Ali neka, revolucija je konačno rasplamsala vatru svijesti mediokriteta, onog malog čovjeka, voljenog i poštovanog.
Stoka sitnog zuba napokon je odabrala manje zlo. Demokracija je slaba i neučinkovita; ona je ubila onog simpatičnog starca Sokrata. Došlo je doba najmudrijih. Najboljih. Najpametnijih. Najljepših. Era aristokracije.
Majstorski kandidat Andrei sanja boj drvenih figura. Kožna stolica ljulja se pod teškim mislima plavookog mladića. Da priđete malo bliže, čuli bi kako mu srce kuca. Igra protiv iskusnog velemajstora sa 20 godina šahovskog staža. Njegov je poged miran, hod dostojanstven, rukopis besprijekoran. Hladni proračuni samuraja veličanstvene Igre. Za njega se šah svodi na sposobnost analize, predviđanja i pariranja. Za Andreia svaka je partija mali život, svaki potez nova avantura. Nepravda je što nakon 4 sata odupiranja i pozicione bitke, baterija i kombinacija dobijete jednaku nulu kao da ste dobili mat u 6 poteza.
Platon sanja sjene u kamenoj spilji. Promatra odraze prošlosti i sadašnjosti. Kako jest, a kako bi trebalo biti. Zamršeni svijet savršenstva. San je ono što bi stvarnost trebala biti, njen ostvaraj u mističnoj kategorij bez ijedne mane.
San jest život. Dijalektika.
Platon sanja snove.
