mea coolpa
srijeda, 14.09.2011.
Nekada
Pun mjesec vedre rujanske noći,
nagriza osjetila i bila,
govori kako ljubav neće doći,
i budućnost će biti ružna i siva.
Neki misle kako ljubav je glupost,
vremenom se gasi i nestaje,
osjetiš ravnodušnost i tupost,
a ja znam da to istina nije.
Ona otišla u daleki je grad,
vjetrovi rata za ljubav nisu znali
zauvijek ostali smo tužni i sami.
Samo pomislim na prošle dane,
i osjetim u prsima bol,
a vedre noći ruju bolne rane,
i boli kao da sam na snijegu gol.
Noću hodam po mjestima starim,
kao da ona će biti tu,
zastanem i osjetim se mladim,
a znam da nikada neću vidjet nju.
Ona otišla u daleki je grad,
vjetrovi rata za ljubav nisu znali
zauvijek ostali smo tužni i sami.
utorak, 06.09.2011.
Lagano
Nižem prazne dane,
živim sivo iščekujući bljesak,
otvoreni pljesak,
velike riječi, teške snove i fanfare,
svijetla pozornice i ljubav.
A što je ljubav?
Daljina je moja hrana,
visina još uvijek strah i brana.
Uzaludno vrijeme, isprazni razgovori,
dokazivanje nedokazivog,
uz šuplje priče i miris duhana,
u sramotnoj rupi, ljudskoga gliba,
prizivanje nečeg čega nema,
dok vrijeme leti…
