po putu i azimutu

Još nisam bio za praznik rada u Veprincu odakle su jedni od najljepših pogleda na Kvarner i otišao sam pogledati. Dan je bio ugodan za vožnju i šetnju, u početku sa povremenom slabom kišom, a kasnije sa dosta sunca i topline. Do Veprinca na 520 m. n/m ima i planinarski put iz Opatije i neće vam biti krivo kad se uspijete popeti. Veprinac (domaće Leprinac) je poznat i po Veprinačkom zakoniku iz 1507. godine, a mjesto se prvi put spominje 1351. u doba Rudolfa Devinskog.

Ovdje se kod kapele sv. Ane kuha grah i ljudi čekaju.


Kapela je iz 1442. g.


Ljudi je sve više i mnogi uzimaju porcije graha.


Na vrhu je crkva sv. Marka sa zvonikom koji se vidi izdaleka. Prvo je stajala crkva sv. Marije ali Mlečani su u jednom od pohoda opljačkali Veprinac i srušili crkvu. Nakon odlaska Mlečana crkva je obnovljena i nazvana po svetom Marku i Mlečani više nisu napadali.


Pogled na najviše dijelove Učke.


U ovaj gradski pržun danas nije bio nitko zatvoren, osim dobrovoljno.


Grehota je samo proći kraj ovoga, morao sam nešto kušati.


Nisam uzeo ništa slatko još od Uskrsa kad sam imao pincu i sad ću probati jednu feticu sa čokoladom i voćem.


Ovuda se ulazi u stari dio Veprinca.


Valjda će i psići nešto dobiti.


U Veprincu ima nekoliko sačuvanih starih šterni, a ima i pipa sa pitkom vodom.


Naravno, u Veprincu ima i veprine.


Poslije sam doma imao jednostavnu maneštru.


Na većim fotkama pogled na dio Opatije i limena glazba koja nas je dočekala pred ulazom u stari dio Veprinca.


Poslije sam malo prošetao okolnim šumama i našao sam nešto prasećeg zelja, medvjeđeg luka, izdanaka bljušta, šparoga i veprine. Pronašao sam i ovu bijelu naglavicu koja spada u orhideje.