po putu i azimutu

Kad je već vrijeme postalo kako spada za ovaj dio godine šteta ga ne provesti u prirodi. Nakon ručka i jednog poslića krenuo sam oko brda Lubanj (499 m), najviše točke na području grada Rijeke i dalje prema Plešivcu (429 m) u općini Viškovo. Oko Plešivca ima uređena šetnica i uvijek se može sresti šetače, trkače, bicikliste, kao i porodice koje odmaraju na okolnim livadama.

Na jednom dijelu ima i zanimljivih stijena.


Optimistična markacija.


Oko ovih stijena, sa kojih je lijep pogled na Grobniščinu i Grobničke Alpe, nabrao sam i nešto šparoga kojih još ima na ovoj visini, i trebat ću ubrzo ponovo navratiti jer kad jače zatopli više neće biti izdanaka. Ustvari me zanimalo koje vrste cvjetnih biljaka raste u ovo doba, i našao sam dosta vrsta. Ovo je medenika.


Lastavina, a zovu je još i krvnik, ima zanimljive cvjetiće. Otrovna je, ali ima i ljekovita svojstva, ali i kažu bolje ne eksperimentirati.


Nije falilo ni ptičjeg mlijeka, na nekim livadama se sve bijelilo od njega.


Bilo je puno i livadne kadulje (Salvia pratensis), koja ne osvaja mirisom kao ljekovita kadulja (Salvia officinalis), ali je također lijepa za vidjeti.
U doba prije hladnjaka livadna kadulja je ljudima služila za prezervaciju mesa od kvarenja, a oni jako stari Egipćani su kadulju koristili za mumificiranje i balzamiranje.


Usput se pronađe i mjesto gdje su pred dosta vremena stanovali ljudi, a ova volta se već drži dugo.


Ali i friški tragovi divljih svinja.


Vrijeme je i različka.


Za ručak je bila dosta kalorična pašta penne od slanutka i kukuruza sa povrćem i pestom od više vrsta gljiva, sa maslinama i maslin. uljem, uz miješanu salatu iz vrta. Za ljubitelje slanutka i gljiva sasvim ugodan okus i pokušat ću slično još koji put.


Fotke za povećati: Guslica (1490 m) u daljini, iza koje je Gorski Kotar, a desno bliži Primorski Klek 8(1214 m), na kome nisam bio već dugo. Na fotki desno (ili ispod kod manjih monitora) vrh Obruč (1376 m) najviši u masivu Obruča, popularno zvanog Grobničke Alpe.


Nadao sam se naći više samoniklih orhidejica, ali zadovoljan sam i sa ovom.


Dodatak:

Sve je više leptira, uz neke bijelce primijetio sam i ovoga šarenca, zovu ga pjegavac ili šahovnica.

Nisam se već dugo prošetao po brdu Veli Vrh a nakon šetnje po ovom brdu se uvijek bolje osjećam.

Od Drenove do vrha je strmi ali i kratak uspon od 20-ak minuta, a na travnatim dijelovima uz put bilo je raznog cvijeća, ovo je jasenak. Biljka jasenak je i ljekovita, korijen pomaže kod bolesti krvi dok suho lišće u obliku čaja služi protiv bolesti probavnih organa, tjera nametnike iz crijeva, a čaj od plodova je dobar za bolesti bubrega.


Na vrhu je kapelica za koju također kažu da pomaže u liječenju nekih bolesti i dolaze mnogi hodočastiti.




Jedno od okna, a ispod su stijene na kojima sam učio penjati.


Sa vrha su lijepi pogledi na sve strane, najbolje se vidi stari grad Grobnik.


I Grobničke "Alpe". Na ovom dijelu je najviši vrh vrh Fratar (1345 m). Pred par dana se moglo vidjeti više snijega, sad ga je samo u tragovima.


Ispod je jezero Valić na Rječini.


Poslije šetnje dobro dođe nešto sa proteinima i vitaminima, pirjane gljive sa povrćem uz miješanu salatu.




Na većim fotkama tepih od majčine dušice i pogled na grad Grobnik sa Snježnikom i Jasenovicom lijevo, Radeševom u sredini i Slemenom desno.


Kad vam se već gušteri sa nogama više sviđaju od onih beznogih, ovaj me pozdravio u povratku.

Nakon skoro ljetnih temperatura došlo je naglo zahlađenje i vidio sam snijeg na okolnim vrhovima, kao što su Viševica, Strilež, Zagradski Vrh i Medviđak u Vinodolskim "Alpama".

Na travnatom dijelu nešto bližeg Tuhobića najprije vidim snijeg.


Ali brzo se razvedrilo i zatoplilo i drugi dan više nisam vidio snijeg nego puno zelenog, a nakon dva dana već je bilo ugodno i toplo u šetnji obližnjim šumama.
Mislim da se ovdje u stijeni krije neki vilenjak.

Ovo stablo je u čvrstom zagrljaju.


Bazga je počela cvasti i opet ću morati krenuti u berbu, vjerojatno u brdima iznad Novog kao i lani.


I medvjeđi luk cvjeta, ali ima još dosta nježnih mladih listova za salate.


Salamonov pečat ima ovakve viseće cvjetiće, ali treba se nekad dobro sagnuti za snimiti ih.


Nisam naišao na zmiju crnu poljaricu kao jednom pred par godina kod branja šparoga, ali i ovaj beznogi gušter ima zmijoliki izgled, pa nek bude.


Medvjeđi luk mi paše ovako uz krumpir salatu sa dosta maslin. ulja.


I dvije veće fotke, ubrano bilje i planina Obruč sa snijegom.


Šetnju mi uljepšala i orhideja grimizni kaćun i morat ću se vratiti ponovo je vidjeti.


Dodatak

Kad vam se već sviđa grimizni kaćun evo još jedna fotka.

Još nisam bio za praznik rada u Veprincu odakle su jedni od najljepših pogleda na Kvarner i otišao sam pogledati. Dan je bio ugodan za vožnju i šetnju, u početku sa povremenom slabom kišom, a kasnije sa dosta sunca i topline. Do Veprinca na 520 m. n/m ima i planinarski put iz Opatije i neće vam biti krivo kad se uspijete popeti. Veprinac (domaće Leprinac) je poznat i po Veprinačkom zakoniku iz 1507. godine, a mjesto se prvi put spominje 1351. u doba Rudolfa Devinskog.

Ovdje se kod kapele sv. Ane kuha grah i ljudi čekaju.


Kapela je iz 1442. g.


Ljudi je sve više i mnogi uzimaju porcije graha.


Na vrhu je crkva sv. Marka sa zvonikom koji se vidi izdaleka. Prvo je stajala crkva sv. Marije ali Mlečani su u jednom od pohoda opljačkali Veprinac i srušili crkvu. Nakon odlaska Mlečana crkva je obnovljena i nazvana po svetom Marku i Mlečani više nisu napadali.


Pogled na najviše dijelove Učke.


U ovaj gradski pržun danas nije bio nitko zatvoren, osim dobrovoljno.


Grehota je samo proći kraj ovoga, morao sam nešto kušati.


Nisam uzeo ništa slatko još od Uskrsa kad sam imao pincu i sad ću probati jednu feticu sa čokoladom i voćem.


Ovuda se ulazi u stari dio Veprinca.


Valjda će i psići nešto dobiti.


U Veprincu ima nekoliko sačuvanih starih šterni, a ima i pipa sa pitkom vodom.


Naravno, u Veprincu ima i veprine.


Poslije sam doma imao jednostavnu maneštru.


Na većim fotkama pogled na dio Opatije i limena glazba koja nas je dočekala pred ulazom u stari dio Veprinca.


Poslije sam malo prošetao okolnim šumama i našao sam nešto prasećeg zelja, medvjeđeg luka, izdanaka bljušta, šparoga i veprine. Pronašao sam i ovu bijelu naglavicu koja spada u orhideje.