po putu i azimutu

Vjerojatno se mnogima od vas desilo kad ste snimali neke motive i vidjeli jedno, a poslije na fotografiji ispalo nešto drugo ili sa detaljima koji se nisu vidjeli pri snimanju. Ima puno fotografija sa zagonetnim detaljima koji nisu objašnjeni, kao npr. ona iz 1919. g. gdje se na zajedničkom snimku Sir Victor Goddard eskadrile, koja je u Prvom svjetskom ratu služila na HMS Daedalus, pojavio i Freddy Jackson, koji je poginuo dva dana prije. Ovdje nema duhova a osim jedne znam kako su i gdje nastale, a mnoge detalje sam vidio tek nakon gledanja fotki.

Sve je počelo sa Velikim Praskom.

Spuštajući se sa vrha Jalovec u dolinu Tamar uz Ozebnik nisam ništa snimao dok nisam došao skoro u dolinu jer sam morao paziti na svaki korak, a tek sam poslije na fotografiji vidio čudne likove, a i bolje da ih nisam vidio dok sam visio po stijenama. Snimljeno je krajem srpnja, ali uopće nije bilo toplo i cepin mi je puno pomogao na dijelovima s ledom.

Ovo sam snimio zimi na Rječini i tek sam poslije na slici vidio ovu lijepu patkicu od leda i kamena.

Za ovu sam se morao dobro sjetiti gdje i kad sam snimio jer ovako izgleda sasvim drukčije. Snimljeno je za vrijeme bivakiranja na otoku Cresu, nisu Vanzemaljci nego...

Slikajući pun mjesec iz centra Novog Vinodolskog nisam primijetio kako mi se ubacio NLO. Naravno, bio je galeb.

Strojarnica svemirskog broda Enterprise iz Star Trek ili tipkovnica računala?

Ovaj brod restoran mi izgleda kao zarobljen u zaleđenom moru.

Crekvina u Kastvu kao da je pod vodom, a bilo je suho. Fotkano je sa krova automobila

Za ovu fotografiju mi još uvijek nije jasno kako je nastala, znam samo da sam vidio neko svjetlo i kliknuo. Da li se radi o javnoj rasvjeti, farovima vozila ili nečem drugom još nisam odgonetnuo.

Na ove dvije za povećati neki zanimljivi detalji koje sam vidio tek nakon pregledavanja fotografija. Kod slapa Žakalj na Rječini lijevo uz stijenu su dvije velike spodobe u dugim tamnoplavim haljama i šeširima, koje nikad nisam vidio, a puno puta sam bio ovdje. Na drugoj fotki, iznad slapa u mjestu Rastoke kao da je veliki medvjed.

Za razliku od fotki prije koje su sve nastale slučajno i bez kemijanja, na ovoj se čak i iz svemirske stanice Mir vidi kako se radi o fotomontaži, ali moram nešto pojesti.

Dodatak:

Jučer, na najduži dan u godini završila je i Marunada, ali će maruna još biti, nisu još svi ni pobrani. U sklopu Marunade bilo je i dosta sporta i rekreacije, kao "Mrak Bike", noćno spuštanje biciklima sa Poklona preko Male Učke do Lovrana i "Giro di Marunada" sa lakšom i težom stazom.

Kad su mi i žena i sin studirali u Poreču mediteransku poljoprivredu poželio sam vidjeti te velike vinograde i maslinike koje su morali obilaziti, a ovako velike još nisam nigdje vidio.

Žena je prvo htjela vidjeti mladi vinograd gdje je neke redove i sadila i šteta što nismo došli malo prije berbe jer je sada sve grožđe pobrano.


Navraćamo kod jednog njezinog starog poznanika u Funtani sa kojim je i radila. Ovdje smo parkirali kad već bačva nije bila otvorena, ali imam doma od prije maslinovo ulje iz obližnjih maslinika.


U friško pokošenom dvorištu (prekinuli smo domaćina u košnji) primjećujem kvalitetan bicikl.


I čuvarkuću i ostalo bilje.


Domaćin je ponudio što je imao trenutno u vrtnoj kućici, kolače od sinoćnje fešte i istarsko vino, a morao sam uzeti pomidore, papriku, broskvu, blitvu, dunje, jabuke i kruške za doma.


Dok pričamo ova črna nas gleda sa stabla hrasta medunca iznad nas , čiji žirevi padaju i na stol.


Nastavljamo prema Taru (mjesto Tar kraj Poreča je često u križaljkama) i dolazimo do konobe i sirane Špin. Nisam vidio ovce, kojih ima oko 2000 jer su odmarale u šumi ili u štalama, ali sam vidio lijepe magarčiće.


Preko puta veliko boškarinsko govedo.


Veliki maslinici kod Červara, mislim najveći u Hrvatskoj.


Maslinici se protežu sve do mora. Nije bilo baš za kupanje i uz maglicu bilo je hladnije nego kad smo krenuli sa Kvarnera.


To nije smetalo ovog veslača.


Fotke za povećati da se bolje vide: magarčići kod Tara i vinogradi kraj Funtane.


Posjet kaštelu u Svetom Ivanu od Šterne (S. Giovanni della Cisterna) nedaleko Baderne gdje također imamo poznatog.
Kaštel je dala sagraditi obitelj Polesini krajem XVII st., a pretpostavlja se da je nacrt za kaštel napravio slavni renesanski arhitekt Andrea Palladio.


U prizemlju kaštela bi se mogla urediti lijepa konoba.


I nije nam dao vranić mira i morali smo u povratku ići u Dopo Lavoro na Učki na večeru.

U ovom mjesecu se isplati posjetiti Marunadu, tradicionalnu gastronomsku manifestaciju koja se već dugo godina održava u mjesecu listopadu u Lovranu, Lignju i Dobreću. Pitomi kesteni maruni iz šuma iznad Lovrana su među najkvalitetnijim u svijetu i ne čudi što su iz lokalne pučke fešte prerasli u jednu od poznatijih manifestacija koju je i ugledni britanski časopis Guardian uvrstio među deset najboljih jesenskih gastro fešti na svijetu. Naravno, osim maruna bude i drugih delicija, od kojih neke nije dobro konzumirati ako ste došli sa vozilom. Marunada je počela u mjestu Liganj iznad Lovrana, gdje se nalazi i centar Parka prirode Učka. Iz ovog mjesta vode markirani planinarski putevi na razne strane , i u sklopu "sportske" Marunade bio je organiziran planinarski izlet na vrh Učke.



Vozeći se prema Lovranu i Lignju stao sam u mjestu Ičići pogledati plažu i kupiti marendu u marketu. Makar je listopad ljudi se još kupaju, a vidio sam i dosta stranih tablica (u povratku me jedan sa Porsche Boxsterom skoro opasno pretekao).


U Lignju me dočekao miris pečenih maruna.


Maruni se moraju izvaditi iz ovih bodljikavih žajica.


Obližnja šuma, tj. voćnjak sa stablima maruna.


Moram probati i kolače od maruna, ovi mali desno su samo od malo zaslađenog pirea maruna sa čokoladom. (Kupio sam pola kg pirea koji ću poslije moći sam uz šlag ili čokoladni preljev.)


U sobi sa etno izložbom bilo je stvari koje su ljudi nekad koristili, za oko mi zapela ova stara 'Računica'.


Ovdje sam ispod stijene niz koju se nakon kiša slijeva potok Banina tvoreći veliki i lijepi slap. Banina se ulijeva u more u mjestu Ika.


U Lignju uz Marunadu uvijek bude i izložba gljiva, za ovu crvenu sa bijelim točkicama sam siguran kako je svi prepoznajete.


Ovu gljivu nemojte ni dirati jer spada u najotrovnije glive. Zove se zelena pupavka, a veliki problem je što se simptomi javljaju puno vremena nakon konzumacije.


Ovo je sunčanica, jestiva i ukusna gljiva koju često nalazim na livadama Učke iznad Medveje i Lovranske Drage. Ima veliki klobuk i pomični prsten, jestiv je samo klobuk jer je stručak žilav.


Slučajno sam našao jedan osinac i uz ostatak suhih vrganja i kupovnih šampinjona napravio sam jaki gulaš od gljiva.


Fotke za kliknuti: most preko potoka kod Lovranske Drage i lovranski maruni.


Bilo je razne glazbe, pogotovo na kraju dana. Ovo je mislim kvarter "ASI", koji je uz dobro poznavanje pjesama iz ovog kraja, dalmatinskih i drugih koje uvijek idu uz feštu, znao i neke slovenske uz jodlanje.


Za kraj veliki maruni bojci.
I lijepe fotke sa otvorenja 44. Marunade u Lovranu i iz Lignja na stranici PodUčkun.net.

Brdsko biciklistički klub Otok Krk i turistička zajednica Punat i ove godine su , sedmi puta po redu organizirali biciklijadu pod nazivom "Osvoji crni biser". Kao i uvijek do sada, bilo je više ruta, najlakša 'obiteljska', srednja 'rekreativna' i najduža i najteža 'sportska' sa 42 km i dosta uspona. Prvi put je uvedena i kotizacija, ali se uz to dobila majica i bogat ručak u hotelu Omorika.

Plakat za biciklijadu.


Prije dolaska u Puntarsku Dragu prošao sam kraj zaljeva Klimno na drugom kraju otoka. Na plaži Meline bilo je ovog ljeta velika gužva, a sada sam vidio samo nekoliko ljudi koji su hodali po plićaku.


Bicikla svake vrste, bilo je i na prodaju.


Nakon odlaska biciklista koji su izabrali teže ture 'obiteljska' se sprema za start. Bilo je puno male djece ali su odlično vozili.


Kreće se uz obalu po stazi za bicikliste.


Prolazi se kraj poznate stare crkvice Sv. Dunat i nastavlja prema poluotoku Prniba. Na kružnom toku i križanjima vatrogasci su osiguravali prolaz.


Po Prnibi je ugodno voziti se biciklom i kad su ljetne vrućine jer ima hlada. Sad je bilo dosta lokvica na putu koje su ostale od kiša ali to nije smetalo učesnike, tko je vidio vratiti se sa čistim biciklom.


Nakon povratka u Punat otišli smo na ručak u restoran hotela Omorika. Ovo je samo dio od ponude.




Kad se poveća bolje se vidi: oseka u zaljevu Klimno i karta sa ucrtanim stazama za bicikliste oko Krka i Punta.


Pogled sa odmorišta kod Tri križa, kuda se spuštala 'rekreativna', na poluotok Prniba i otočić Košljun. Iznad se vidi dio otoka Cresa. Desno je pogled na Punat sa Prnibe.


Nakon odlaska još jedan pogled na Puntarsku dragu sa Košljunom.

I ove godine sam navratio na tradicionalnu Belu nedeju, koja ustvari traje tri dana, gdje se spaja tradicija, kultura, zabava, gastronomija, enologija i turizam. Naravno, kuša se i mlado vino. Ovim povijesnim stihovima se pozivalo na Belu nedeju “Bela nedeja, beli dan, homo doma na samanj, na samanj va Kastav…" , a ovaj sajam se spominje i u Kastafskom statutu iz 1400. g., pisan hrvatskim jezikom i glagoljskim pismom.

Kažu kako kroz Kastav za vrijeme ove manifestacije prođe i do 80.000 ljudi, i treba biti strpljiv za proći kroz uske kastavske ulice.


U nekim ulicama je velika gužva i hoda se mic po mic,




a neke druge gdje nema štandova i kafića su puste.



Ovdje na trgu Lokvina sluša se klapa Kastav, a bilo je i drugih izvođača.


Na stranici turistinfo Kastav ovako piše:



Bila je i izložba vina Kastavštine u "Kuli" koju organizira udruga "Belica".


Pogledao sam i izložbu speleološke udruge "Estavela".


Popeo sam se i na kulu Žudiku odakle je lijep pogled na okolicu, a ispod nje sam pronašao ove zvončiće.


Na fotkama za povećati pogled sa kule Žudike na planinu Obruč u Grobniščini i na krovove Kastva,


i izložba vina i kula Žudika.


U bačvariji uvijek veselo.


Boje i okusi jeseni.


Dodatak gratis

Kartolina sa Crekvinom u Kastvu iz 1911 g. sa markom iz 1908. g. na kojoj je car Franz Joseph. (Pronašao sam na stranici od lokalpatrioti-rijeka).


Moja fotka Crekvine sa Bele nedeje preko šatora, nisam se htio dalje probijati kroz gužvu.