po putu i azimutu

Pred dosta godina vračajući se iz planin. doma Hahlić pod Obručem, koje zovemo od milja i Grobničke Alpe skrenuo sam prema mjestu Studena i ostacima Liburnijskog limesa (Clausura Alpium Iuliarium), a poslije (e sad ne znam je li prije toga ili poslije) sam krenuo sa još jednim planinarom, ali iz Studene i preko Limesa i vrha Obruča do doma Hahlić. Na pola puta nas je počela prati kiša, ali tko je vidio vraćati se, krepat ma ne molat! Nešto prije vrha na rubu šume sam se skoro sudario sa velikom košutom jer me nije čula zbog kiše, a kad smo došli u topli i suhi dom domar nas je odmah poslao van za donesti drva iz drvarnice, jer smo ionako mokri. Na žalost, domara Davorića više nema, a bio je jednom proglašen i za najboljeg domara u Hrvatskoj.

O ovom limesu je pisao i bloger @Neverin, a ovako piše arheolog Ranko Starac u "Arheološkoj baštini":



Ovaj put sam posjetio lokalitet Vranjeno gdje se nalazi i lovački dom, a već na početku puta, samo malo iza zadnjih kuća u Studeni lovačko društvo "Zec" iz mjesta Klana me dočekalo sa upozorenjem.


Putem se moglo naći kupina.


Putokaz govori da nisam daleko.


Zanimljivi oblici, vjerojatno još zanimljiviji noću.


Nije baš dobro obilježen pristup ostacima limesa, ali sam uspio pronaći, trebalo je samo doći do lovačkog doma.


Sa dijela puta lijep pogled na vrh Obruča (1377 m).


Ubrao sam i nekoliko boba borovice, zalihu od lani iz okolice Fužina sam već skoro potrošio.


Kad se već nađe vrganjčić šteta ga ne iskoristiti...


...za večeru. Uz podršku kupovnih šampinjona i tikvica, prvo pirjani i zatim lagano pečeni, za umak grubo pasirani pomidori s malo vina, a od začina mor. i him. sol, šareni i kaj. papar (gurmani bi morali dodati još soli i papra jer ja toga na kapaljku), timijan, češnjak, peršin, celer, lovor, na kraju dodano maslin. ulje, ali zaboravih ubrane borovice. Možda je bila i paprika, ali sjećam se da je bilo vino koje se rimuje sa Azija. (Bilo je samo za dvoje).



Fotke za povećati: karta klanske planin. obilaznice koju sam prošao i ostaci limesa na Vranjenu.


U povratku sam navratio do azila za pse između Viškova i Kastva gdje sam par puta i pomagao. Imaju vode, hrane i hladovine, ali u očima se ne vidi veselje. Ovaj dugodlaki odmara u hladovini,


a ovaj crni šeta po dvorištu. Lijep video (link) iz 2010. g., ali uvjeti u azilu su sve lošiji.

Kad se motamo po otoku Krku šteta je ne navratiti do lokaliteta Fulfinum-Mirine gdje se nalaze ostaci starog rimskog grada i ranokršćanske bazilike. Veći dio ovog nekad velikog grada se nalazi u moru i pod postrojenjem DINA-e, ali još uvijek se ima puno toga za vidjeti, a usput se može i okupati jer se nalazi uz more.

Na početku šetnje nakon parkinga primjećuju se ostaci antičkih građevina, kao i velika ranokršćanska bazilika iz 5. stoljeća, koja sigurno ne bi bila sagrađena bez gusće naseljenosti na ovome prostoru u to doba.


Jedno od velikih otvora sa voltom na zidovima oko bazilike uz koju je nekad bio i samostan.


Detalj sa obnovljenim prozorom. Ne znam koliko je autentičan, ali služi svrsi .


Pogled sa strane od mora, ovdje se vjerojatno nekad nalazio samostan.


Pogled sa stražnje strane.


Ovako piše na stranici jedne arheološke udruge: aIPAK



Malo iza bazilike dolazi se do ostataka starog rimskog grada.


Ovdje je vjerojatno bio forum.


Crtež pretpostavljenog rimskog hrama na panou a ispod piše ovo o autorima crteža : -Vuillermoz prema/after M. Čaušević - Bully.


Uz obalu može se naći i jestivi motar.


A kad ga već ima može se ukomponirati kao u ovom jelu u više vrsta salata (zeleni radić je iz vrta) i sa više vrste sira i pastom od maslina uz dosta maslin. ulja. (za one sa intolerancijom na laktozu može tofu, gljive ili nešto drugo proteinsko po želji ).


Fotke za povećati kako bi se veće i vidjeli:




Ispod ovog mostića na stazi za Mirine uz koje se mnogi kupaju nalaze se ostaci rimskih termi.


U povratku me pozdravio i ovaj psić koji se odmara u hladovini uz posudu sa vodom i igračkom dok mu se gazdarica kupa u blizini.

Kako je nekad Osor bio važan grad i luka zahvaljujući položaju i prokopanom kanalu na prevlaci između Cresa i Lošinja sigurno svi znate, a o tome svjedoče zidine oko gradića i više sakralnih objekata. Preko Osora je išao najstariji europski poznati pomorsko-kopneni Jantarni put od Egejskog do Baltičkog mora i u ilirskim grobovima u okolici Osora nađeni su brojni jantarski ukrasi. Danas je Osor malo mjesto sa oko 50 stanovnika ali zahvaljujući turizmu, Osorskim glazbenim večerima (koji se održavaju u Osoru od 1976. godine), i mostu koji spaja otoke Cres i Lošinj, a koji se dvaput na dan okreće kako bi propustio plovila, uvijek je živo u ljetnim mjesecima. Zanimljiv je i planinarima jer odavde vodi staza na Osorščicu, planinu na Lošinju.

Sa trajekta Brestova - Porozina pogled na Sisol na Učki.


Na otoku Cresu pogled iz mjesta Vrana na Vransko jezero, izvor pitke vode za cijeli otok.


Osorom se isplati prošetati, a i restorani su mi se svidjeli.






Na putu za Osorščicu često se sretnu ovce.


Na jugu Cresa ima raznih plaža, ova u uvali je sa sitnim pijeskom.


Ovdje ima stijena, šljunka i pijeska, ali je teže doći pješice. Bilo je dosta turista koji su biciklima obilazili obilježene puteve i spuštali se na plaže.


Jug Cresa volim jer sretnem puno životinja, jedna divlja svinja je pobjegla kad me vidjela i nisam je uspio snimiti, a ova košuta mi je pozirala na kratko. U šumi je teško snimiti na brzinu iz ruke jer grane odvuku fokus i fotka je mutna.


Prije puta treba nešto kalorično (krumpir, mrkva, naranč. leća, celer, vrhnje...


Tumbnails fotke da se bolje vidi: pogled na Osor nešto iznad planin.doma Sv. Gaudent na Osorščici i sa trajekta na Brseč i vrh Učke.


Na Cresu ima dosta mirisne mirte.


Dodatak:

Košuta iz bliže, dozvolila mi je samo dvije fotke prije nego se digla i otišla, a treća bi bila sigurno bolja.

Na otoku Krku nedaleko mjesta Risika, a malo više od 10 km od Vrbnika nalaze se ostaci nekad utvrđenog grada Gradeca, a smatra se da iz ovog mjesta potječu knezovi Krčki , kasnije nazvani Frankopani jer ga u jednom dokumentu 1322. g. krčki knez Nikola naziva svojom očevinom i ovdje su vjerojatno vladali od 12. do 15. stoljeća. Ostaci Gradeca se nalaze usred guste šume i nije ih lako pronaći ako se ne prati planinarska markacija i oznake staze za bicikliste, a na nekim križanjima ima i putokaz. Kažu kako su nekad ovdje bila plodna polja a i logično je imati kaštele kraj plodne zemlje. U blizini je i korito Vrbničkog potoka gdje nakon jačih kiša ima vode, a sigurno je bilo i šterni i pojila za blago.

Do jednog raskršća odakle se za oko 100 m dođe pješice do ostataka kaštela najlakše je doći brdskim biciklom ili motorom jer je cestica uska i na mjestima dosta loša za automobile. Zidine se vide tek kad se dođe blizu jer ih zaklanja šuma, kao neke ostatke gradova u prašumama.


Detalj sa otvorom na debelom zidu.


Najviši zid je visok 8 m, a vjerojatno je nekad bilo i viših. Nakon 15. st. kaštel je napušten i materijal se raznosi za potrebe gradnje nekih drugih kaštela i kuća, a postoji legenda kako je pronađeno i iskopano blago kojim su napravili veliki zvonik u Vrbniku.


Pogled nakon uspona na jedan od zidova.


Uz zid kaštela raste kozlac (nije jestivo!).


Uz ostatke utvrde Gradec nalazi se i ruševina crkvice Svetog Nikole, koju je dao izgraditi knez Nikola I. 1323. g.


Fotke za povećati: Jedva vidljivi ostaci gradine dok se ne dođe blizu.


Za večeru nakon šetnje bez kuhanja; crno su masline.


Iznad ovog kaštela na brdu (mislim 255 m n/m) nalaze se ostaci crkvice sv. Kršovana iz 12 st., odakle su lijepi pogledi na sve strane, vidi se Risika, Vrbničko polje i Punat, a preko kanala Crikvenica i Selce uz more, kao i nekadašnji posjedi Frankopana (dok im nije uzela A. Komora) u Vinodolu, Drivenik, Belgrad, Bribir i drugi.


Crkvica s druge strane.


Pogled na Vrbničko polje koje je nekad također bilo u posjedu Frankopana uz mnoge druge na Kvarneru.



Fotke za povećati: pogled sa ruševine crkvice sv. Kršovana na Vrbničko polje pod vrbničkom žlahtinom i preko dijela Risike na Crikvenicu i Selce preko kanala. Iznad vinodolskih planina vidi se Bjelolasica u Gorskom Kotaru.


U povratku bliže moru puno smilja koje se svidjelo i ovoj šarenoj stjenici.

Sutra ću ponovo na par dana izbivati i evo malo slikica koje sam skupio u međuvremenu.

Prvo sjećanje na runoliste sa Snježnika.


Osolika muha cvjetarica na ivančici kojih je također bilo puno na Snježniku.


Zajutrak od šumskih borovnica sa šumskim medom.


Sve više sam za kupiti kajak.


U ovo doba zbilja treba iskoristiti more.


Da li ste kad vidjeli ovoliko krava na ljetovanju?


Fotke za povećati: kad nosim majicu "prijatelja GSS-a" medvjedi mi ne mogu ništa, a malo enigmatike dobro dođe na ljetovanju kao ova sa asocijacijama iz Ljetnog Feniksa, lako rješivo, samo ne treba dramatizirati.


Leptir prugasto jedarce iz porodice lastinrepaca (Papilionidae) .


Smiraj u zaljevu.

Kad se Snježnik (1506 m) već tako lijepo vidio sa Crnog Vrha u "Grobničkim Alpama" poželi se ubrzo doći i do njega. Makar sam bio više puta na Snježniku, uvijek mi je zanimljiv jer svaki put nudi nešto novo, u ovo doba na nekoliko mjesta malo ispod vrha cvatu runolisti.
Stari poznanici koji ljetuju u jednom goranskom mjestu htjeli su da im pokažem gdje rastu runolisti kojima sam se hvalio i poveo sam ih do njih. Staza do runolista je obrasla klekovinom i treba se često u stijenama pomoći rukama, ali se isplati obići.

Na Snježnik je najlakše doći sa livade Platak gdje se može ostaviti vozilo. Pogled na vrh sa dijela puta.


Putem je bilo puno raznih biljaka u cvatu, jedna od njih ovaj vunasti osjak.


Zadnji dio uspona je dosta strm i sporije se ide.


Planinarski dom u kojem sam često boravio još je uvijek bez obnove i polako propada.


Pogled na obližnji vrh Guslica sa ostacima nekadašnjeg vojnog objekta.


Dolazimo i do "staze runolista" gdje smo se duže zadržali.




Bilo ih je i u većim skupinama.


Dolaskom na vrh lijepo su se vidjele i Kamniške Alpe sa Kočnama i Grintavcem, što je rijetko ljeti. Vidjeli su se nešto slabije i dijelovi Julijskih Alpa u Italiji i Sloveniji, a vrh Triglava i drugih većih vrhova su sakrivali oblaci.


Iz Novog sam ponio ubrane šljive i ćiburiće (amule), a i čokolada u planini dobro dođe.




Povratak kraj doma, kroz voltu se vidi more.


Od životinjskog svijeta sam vidio u zraku nekoliko jastreba i drugih ptica, na tlu samo tragove divljih svinja i jelenju balegu, jednog sljepića, ali kukaca je bilo puno i raznih vrsta. Ovo je pčelolika muha cvjetarica, dobar je oprašivač, voli cvijeće kao pčele i ose kojih je također bilo, a ne bode.
(Da li se i vama čini kako reklamira sunčane naočale poznate marke?)




Fotke za povećati: pogled na Risnjak u Gorskom Kotaru i prema sjeveru na Guslicu, Snežnik u Notranjskoj i Alpe u daljini.



I runolisti i arnika (brđanka).


Još jedan runolist izbliza.