Kako je nekad Osor bio važan grad i luka zahvaljujući položaju i prokopanom kanalu na prevlaci između Cresa i Lošinja sigurno svi znate, a o tome svjedoče zidine oko gradića i više sakralnih objekata. Preko Osora je išao najstariji europski poznati pomorsko-kopneni Jantarni put od Egejskog do Baltičkog mora i u ilirskim grobovima u okolici Osora nađeni su brojni jantarski ukrasi. Danas je Osor malo mjesto sa oko 50 stanovnika ali zahvaljujući turizmu, Osorskim glazbenim večerima (koji se održavaju u Osoru od 1976. godine), i mostu koji spaja otoke Cres i Lošinj, a koji se dvaput na dan okreće kako bi propustio plovila, uvijek je živo u ljetnim mjesecima. Zanimljiv je i planinarima jer odavde vodi staza na Osorščicu, planinu na Lošinju.
Sa trajekta Brestova - Porozina pogled na Sisol na Učki.
Na otoku Cresu pogled iz mjesta Vrana na Vransko jezero, izvor pitke vode za cijeli otok.
Osorom se isplati prošetati, a i restorani su mi se svidjeli.
Na putu za Osorščicu često se sretnu ovce.
Na jugu Cresa ima raznih plaža, ova u uvali je sa sitnim pijeskom.
Ovdje ima stijena, šljunka i pijeska, ali je teže doći pješice. Bilo je dosta turista koji su biciklima obilazili obilježene puteve i spuštali se na plaže.
Jug Cresa volim jer sretnem puno životinja, jedna divlja svinja je pobjegla kad me vidjela i nisam je uspio snimiti, a ova košuta mi je pozirala na kratko. U šumi je teško snimiti na brzinu iz ruke jer grane odvuku fokus i fotka je mutna.
Prije puta treba nešto kalorično (krumpir, mrkva, naranč. leća, celer, vrhnje...
Tumbnails fotke da se bolje vidi: pogled na Osor nešto iznad planin.doma Sv. Gaudent na Osorščici i sa trajekta na Brseč i vrh Učke.
Na Cresu ima dosta mirisne mirte.
Dodatak:
Košuta iz bliže, dozvolila mi je samo dvije fotke prije nego se digla i otišla, a treća bi bila sigurno bolja.