Maybe baby...

19.02.2019., utorak

TREBAM PSIHOLOGA...

U opisu moga bloga, a i prvom postu mislim da je svima otprilike jasno kakav bi ovo blog trebao biti.
Da, ovaj blog meni osobno služi kao psiholog koji samo sluša i šuti.
Osoba kojoj mogu reći i najdublje skrivene misli.
Misli koje moj M., obitelj i prijatelji ne mogu razumjeti.
I ne krivim ih zbog toga.
Jedine osobe koje mene mogu razumjeti su druge žene koje dijele iste moje misli, strahove i želje.
Iste žene koje viđam u čekaonici Zavoda za humanu reprodukciju.

Kada dođete na taj Zavod, kada čitate blogove, kada slušate priče, kada pročitate iskustva na forumima shvatite koliko nas zapravo ima.
Znala sam da ima dosta žena i muškaraca koji se na nesreću suoče s terminom "neplodnosti", ali nisam bila svjesna koliko ih je zapravo.
Osoba u vašoj obitelji, vaša prijateljica ili prijatelj, vaši susjedi ili kolege s posla možda imaju isti "problem".
Iskreno zazirem od navedenih termina jer automatski sugeriraju da nešto nije u redu s vama.

Nažalost, u Hrvatskoj, bez obzira koliko se dičili našom pameti, ljudi kada čuju da idete na Humanu reprodukciju, da ste neplodni, da idete na "umjetnu oplodnju", vas gledaju drugačije.
Ne svi, naravno.
Postoje i oni, koji postanu extra ljubazni i obzirni, pa vas svako malo pitaju "Kako si? Kako ide? Jesi već trudna? A kada ćeš biti? A kako ide ta umjetna?" i sl.
Ima i onih koji se trude biti vam potpora bez puno pitanja, oni koji su uz vas ako se trebate isplakati bez razloga i bez pitanja.
Ali svi oni imaju nešto zajedničko.
Što ne znaju osnove biologije.
Možda sam ja iznimka, s obzirom da mi je uvijek biologija bila najzanimljiviji predmet, pa sam ju čak i htjela studirati.
Ali i prije ovoga "problema" dosta sam stvari, osnovnih stvari o začeću znala.

Istina je da je jako puno Hrvata koji su neznalice i zadrti ljudi makar živjeli u 21.stoljeću.

Zakone nam pišu i odobravaju ljudi koji nemaju veze sa strukom, sa iskustvom makar i vlastitim, a niti takve ljude žele slušati.
Neovisno sada da li je to Zakon o oplodnji ili o financijama.
Priznajem da nisam toliko upoznata kao druge žene o zakonskim odredbama Zakona o medicinski pomognutoj oplodnji.
Poznajem neke zakonske odredbe, one koje sam čula u bolnici i na forumima.

Sjećam se da kada se donosio navedeni Zakon 2012. godine da su se neke udruge pobunile, kao i žene.
Sjećam se da sam i tada stala na njihovu stranu, ne znajući da ću nekoliko godina kasnije i ja biti jedna od njih.

Znam da je ljudsko pravo svake osobe da postane roditelj.
Svakoga muškarca da postane otac, svake žene da postane majka.

Ali opet zakonski da to je jest tako ali i nije.
Da možete probati ostvariti to svoje "pravo", ali određeni broj puta.

U onoj hajki kada se tada donosio Obiteljski zakon bila je udruga koja je skupljala potpise po gradovima.
Pa osobno i mene su tražili da potpišem i to u Zagrebu gdje sam bila sa svojim kumovima, ni više ni manje nego ispred katedrale.
Pitala sam je gospođa da potpišemo za očuvanje obitelji.
Na naš odgovor da nam pojasni o čemu se radi točno započela je monolog o tome što je "normalno" i "nenormalno".
Da se zna što su prave Kršćanske vrijednosti i što piše u Bibliji.
Naš odgovor je bio da nećemo potpisati ništa takvo, i u zezanciji rekao "Vidite ovo je moja žena a ovo je ljubavnica" pokazujući na mene.
Malo ju je to izbacilo iz takta, ali je nastavila monolog kao da ga je naučila napamet u školi, na što je izjavila i "Da to nije normalno, jedna žena i žena ne mogu imati djece."
Ja sam se ubacila s onim "Mogu ako odu na umjetnu i netko donira spermu."
Na moju izjavu kao da ju je grom pogodio, pa je iznervirana opet započela priču o Bibliji, prirodnome i neprirodnome te završila s izjavom "Nitko se nema prava u prirodu miješati. Bog nekim ljudima podari djecu, a nekima ne. Oni koji je ne mogu prirodno imati, niti je ne trebaju imati."
Nisam mogla vjerovati da jedna osoba od svojih 30-tak kusur godina ima takvo mišljenje i da je to ovako izrekla.
Uhvatio me bijes, tuga, razočaranje.
Uspjela sam samo izustiti da ne mogu vjerovati i da ljudi koji žele djecu i zaslužuju djecu jer imaju toliko ljubavi za dati, a da ima jako puno slučajeva kojima je dao Bog djecu, a da to nisu zaslužili, koji djecu ne vole, maltretiraju, zlostavljaju i sl.
Moj ju je kum poslao u onu stvar i rekao joj da je zadrta i da je ljubav ljubav i svatko ima pravo na nju i na obitelj.
Uspjele smo ga kuma i ja natjerati na hod i udaljili smo se.
Slijedećih nekoliko minuta smo u nevjerici komentirali događaj.
Kako netko u 21 stoljeću može reći da kome Bog nije podario ne bi niti trebao imati djecu.
I takav netko promovira kao obiteljske, kršćanske i moralne vrijednosti.
Ne, to su zli, jadni, zadrti ljudi sa ispranim mozgom.
Moja pokojna baka koja bi danas imala 92 godine rekla takve je kritizirala i govorila za njih da su ovce, di ih pošalješ tamo idu, bez pameti.
Ona koja je rođena i živila u Dalmatinskoj Zagori, udala se mlada, rodila djecu, bila kućanica cijeli život.

Ne mogu vjerovati da i danas postoje toliko zadrti ljudi, danas u 21.stoljeću sa toliko informacija dostupnih preko novina, interneta.
Ali eto svaki dan sve više vidim da postoje.

Kao i pred par tjedana čitam članak baš o ženama koje imaju djecu zahvaljujući pomognutoj oplodnji.
Pa jedna kaže da je ljudi pitaju "Da li je njeno dijete umjetno? Da li je mogla birati boju kose, očiju? I kako je njezin muž prihvatio dijete koje nije njegovo?"
Ono mindblowing, hej ljudi wtf !!!!

Očito je to još uvijek tabu tema u Hrvatskoj, a ne bi trebala biti. Svaki 6 par u Hrvatskoj se bori s tim problemom.
Koliko slavnih osoba je dobilo dijete zahvaljujući nekom procesu pomognute oplodnje, a da to ljudi uopće neznaju.
Chrissy Teigen i John Legend, Courteney Cox i David Arquette, Mark Zuckerberg i Priscilla Chan, Kim Kardashian West i Kanye West, Sarah Jessica Parker i Matthew Broderick,
Gwen Stefani i Gavin Rossdale, Nicole Kidman.
Žene koje otvoreno o tome pričaju u Hrvarskoj nailaze na užasne, zločeste komentare, psovke, vrijeđanja i maltretiranja.
Kao da nam sam taj proces nije dovoljno stresan, još i to.
Nerazumjevanje okoline i osuđivanje.

Zato i kažem sa svatko od nas u ovim postupcima kada se borimo da postanemo roditelji, trebamo svog psihologa.
Ja srećom imam ovaj blog.







- 08:51 - Komentari (28) - Isprintaj - #

13.02.2019., srijeda

DAN LJUBAVI....VALENTINOVO KAŽU...

Još nas samo jedan dan dijeli od onog dana u godini..Valentinova.
Imam prijateljice i rodbinu koja uvijek kao urica svake godine postavlja isto pitanje "I što ti je M. kupio za Valentinovo?"
Otprilike isto kao što ko papagaji svake godine ponavljaju "I šta ti je M.kupio za rođendan? Šta ti je M.kupio za Božić?" i sve druge značajne blagdane, svetkovine i ine dane.
E pa dragi moji prijatelji, prijateljice i rodbino po milijunti put kao br.1 što se to vas tiče, a kao drugo zar je bitno?!
Nažalost danas većina mjeri ljubav materijalnim, što je kome kupio i poklonio, koliko je novaca na to potrošio.
Meni i mojem M. je Valentinovo svaki dan.
I ja svaki dan dobijem poklon.
Svaki dan, pa i one kada smo posvađani i ne pričamo zato jer nas pere inat, dobijem poljubac.
Svaki dan dobijem zagrljaj.
Svaki dan meni moj M.pokaže da me voli.
Kao on sam kaže "Ja te svaki dan volim, nekada malo više, nekada malo manje."

Od poklanjanja cvijeća na Valentinovo je odustao nakon prve godine jer sam taj prvi put cvijeće "ubila".
Moj M. se sjeti kupiti mi sitnicu eto tek toliko jer se sjetio il ga je nešto podsjetilo na mene.
Nama je Valentinovo svaki dan koji provedeno skupa.
Svaki trenutak koji provedemo zagrljeni gledajući film.
Svaki smiješak koji uputimo jedan drugome.

Da, obilježit ćemo i to Valentinovo kao i svake godine do sada.
Maznuti ćemo par stotina kunica iz zajedničke kasice i otići na ručak ili večeru da se počastimo nečim finim.
A i da ja ne moram kuhati. :)
- 14:31 - Komentari (5) - Isprintaj - #

12.02.2019., utorak

TKO SAM.. ZAŠTO SAM.. GDJE SAM..

Hello svima!
Moje ime je poprilično uobičajeno...Maja..ili pčelica Maja kako su me najčešće u djetinjstvu zvali.
Ovaj blog je jedan od mnogih koje sam započinjala i na kraju zapostavljala.
Dakle moja blogerska karijera ne počinje samo ovdje..sada...
Ne mogu obećati da neću zapostaviti i ovaj kao i druge, ali blogovi su mi uvijek bili osobni dnevnici
gdje mogu svoja iskustva i znanja podijeliti s drugim ljudima.
Blogovi su bili ispušni ventil koji mi je trebao u najtežim trenutcima u životu.
Mjesto gdje svoje emocije mogu osloboditi bez susprezanja i bojazni.
Pa neka i ova priča i put na kojem sam sada, sve emocije koje držim u sebi, odu u ovu virtualnu sferu.

Kao što u kratkom opisu blog i stoji napisano, žena sam, prijateljica, kćer, supruga, sestra, tetka... ali nisam majka.
Te riječi bole kada ih naglas izgovorim.
Bole nakon svakoga pitanja "A kada vi mislite imati dijete?"
Boli svaki puta kada vidim bebu na cesti, šetnici, televiziji, svaki put kada primim svoju nećakinju.
Svaki puta samu sebe pitam "A zašto to nemogu biti ja?"
Sada nakon toliko vremena postanem ljuta..bijesna na takva pitanja. Nekako nabacim fake smješak i nešto odgovorim. Možda bih trebala svih poslat u p..m...kad me tako nešto pitaju.
Ljudi nemaju pojma koliko se žena i muškaraca susreće s onim problemom- Da li možemo imati dijete?
Da nekima se dogodi iz prve, pete, pedesete...ali mnogima ne.
Mnogi provedu sate i sate na odjelu humane reprodukcije, mnogi satima i danima čekaju da test za trudnoću pokaže i drugu crticu.
Mnogi se kljukaju svakavim ljekovima i preparatima.
Mnogi plaču na onaj test koji je pokazao da opet nismo trudni.
Mnogi, kao i ja i moj M.

Kada mi je sestra rekla da je trudna prva pomisao, sram me priznati, ali je bila "A zašto nisam to ja? Zašto ona prije mene?"
Naravno da volim svoju sestru i oduševljena sam bila vijestima, ali opet je bio onaj mali glasić u meni koji je to pomislio.
Kako da se veselim, gledam kako joj trbuh raste, gledam kako se malena rita, kako izgleda na ultrazvuku, kada i ja sve to želim doživjeti.
I ja želim osjetiti svoje dijete kako raste u meni, cvati od sreće i sanjati o tome kako će moje dijete izgledati, kako će se zvati, što će postati kada odraste.

Sve u životu sam radila po PS-u kako se kaže.
Odrasla, završila školu, upisala fakultet i radila.
Nakon godina ljubavnih jada i muka, napokon pronašla nekoga tko će me iskreno voljeti i ja njega.
Udala se, živimo lijepo i sretno.
Ali samo ta jedna činjenica, ta jedna stvar nam nedostaje da bismo bili potpuni.



- 12:13 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Sljedeći mjesec >>

  veljača, 2019 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28      

Travanj 2019 (2)
Ožujak 2019 (5)
Veljača 2019 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi