TREBAM PSIHOLOGA...
U opisu moga bloga, a i prvom postu mislim da je svima otprilike jasno kakav bi ovo blog trebao biti.
Da, ovaj blog meni osobno služi kao psiholog koji samo sluša i šuti.
Osoba kojoj mogu reći i najdublje skrivene misli.
Misli koje moj M., obitelj i prijatelji ne mogu razumjeti.
I ne krivim ih zbog toga.
Jedine osobe koje mene mogu razumjeti su druge žene koje dijele iste moje misli, strahove i želje.
Iste žene koje viđam u čekaonici Zavoda za humanu reprodukciju.
Kada dođete na taj Zavod, kada čitate blogove, kada slušate priče, kada pročitate iskustva na forumima shvatite koliko nas zapravo ima.
Znala sam da ima dosta žena i muškaraca koji se na nesreću suoče s terminom "neplodnosti", ali nisam bila svjesna koliko ih je zapravo.
Osoba u vašoj obitelji, vaša prijateljica ili prijatelj, vaši susjedi ili kolege s posla možda imaju isti "problem".
Iskreno zazirem od navedenih termina jer automatski sugeriraju da nešto nije u redu s vama.
Nažalost, u Hrvatskoj, bez obzira koliko se dičili našom pameti, ljudi kada čuju da idete na Humanu reprodukciju, da ste neplodni, da idete na "umjetnu oplodnju", vas gledaju drugačije.
Ne svi, naravno.
Postoje i oni, koji postanu extra ljubazni i obzirni, pa vas svako malo pitaju "Kako si? Kako ide? Jesi već trudna? A kada ćeš biti? A kako ide ta umjetna?" i sl.
Ima i onih koji se trude biti vam potpora bez puno pitanja, oni koji su uz vas ako se trebate isplakati bez razloga i bez pitanja.
Ali svi oni imaju nešto zajedničko.
Što ne znaju osnove biologije.
Možda sam ja iznimka, s obzirom da mi je uvijek biologija bila najzanimljiviji predmet, pa sam ju čak i htjela studirati.
Ali i prije ovoga "problema" dosta sam stvari, osnovnih stvari o začeću znala.
Istina je da je jako puno Hrvata koji su neznalice i zadrti ljudi makar živjeli u 21.stoljeću.
Zakone nam pišu i odobravaju ljudi koji nemaju veze sa strukom, sa iskustvom makar i vlastitim, a niti takve ljude žele slušati.
Neovisno sada da li je to Zakon o oplodnji ili o financijama.
Priznajem da nisam toliko upoznata kao druge žene o zakonskim odredbama Zakona o medicinski pomognutoj oplodnji.
Poznajem neke zakonske odredbe, one koje sam čula u bolnici i na forumima.
Sjećam se da kada se donosio navedeni Zakon 2012. godine da su se neke udruge pobunile, kao i žene.
Sjećam se da sam i tada stala na njihovu stranu, ne znajući da ću nekoliko godina kasnije i ja biti jedna od njih.
Znam da je ljudsko pravo svake osobe da postane roditelj.
Svakoga muškarca da postane otac, svake žene da postane majka.
Ali opet zakonski da to je jest tako ali i nije.
Da možete probati ostvariti to svoje "pravo", ali određeni broj puta.
U onoj hajki kada se tada donosio Obiteljski zakon bila je udruga koja je skupljala potpise po gradovima.
Pa osobno i mene su tražili da potpišem i to u Zagrebu gdje sam bila sa svojim kumovima, ni više ni manje nego ispred katedrale.
Pitala sam je gospođa da potpišemo za očuvanje obitelji.
Na naš odgovor da nam pojasni o čemu se radi točno započela je monolog o tome što je "normalno" i "nenormalno".
Da se zna što su prave Kršćanske vrijednosti i što piše u Bibliji.
Naš odgovor je bio da nećemo potpisati ništa takvo, i u zezanciji rekao "Vidite ovo je moja žena a ovo je ljubavnica" pokazujući na mene.
Malo ju je to izbacilo iz takta, ali je nastavila monolog kao da ga je naučila napamet u školi, na što je izjavila i "Da to nije normalno, jedna žena i žena ne mogu imati djece."
Ja sam se ubacila s onim "Mogu ako odu na umjetnu i netko donira spermu."
Na moju izjavu kao da ju je grom pogodio, pa je iznervirana opet započela priču o Bibliji, prirodnome i neprirodnome te završila s izjavom "Nitko se nema prava u prirodu miješati. Bog nekim ljudima podari djecu, a nekima ne. Oni koji je ne mogu prirodno imati, niti je ne trebaju imati."
Nisam mogla vjerovati da jedna osoba od svojih 30-tak kusur godina ima takvo mišljenje i da je to ovako izrekla.
Uhvatio me bijes, tuga, razočaranje.
Uspjela sam samo izustiti da ne mogu vjerovati i da ljudi koji žele djecu i zaslužuju djecu jer imaju toliko ljubavi za dati, a da ima jako puno slučajeva kojima je dao Bog djecu, a da to nisu zaslužili, koji djecu ne vole, maltretiraju, zlostavljaju i sl.
Moj ju je kum poslao u onu stvar i rekao joj da je zadrta i da je ljubav ljubav i svatko ima pravo na nju i na obitelj.
Uspjele smo ga kuma i ja natjerati na hod i udaljili smo se.
Slijedećih nekoliko minuta smo u nevjerici komentirali događaj.
Kako netko u 21 stoljeću može reći da kome Bog nije podario ne bi niti trebao imati djecu.
I takav netko promovira kao obiteljske, kršćanske i moralne vrijednosti.
Ne, to su zli, jadni, zadrti ljudi sa ispranim mozgom.
Moja pokojna baka koja bi danas imala 92 godine rekla takve je kritizirala i govorila za njih da su ovce, di ih pošalješ tamo idu, bez pameti.
Ona koja je rođena i živila u Dalmatinskoj Zagori, udala se mlada, rodila djecu, bila kućanica cijeli život.
Ne mogu vjerovati da i danas postoje toliko zadrti ljudi, danas u 21.stoljeću sa toliko informacija dostupnih preko novina, interneta.
Ali eto svaki dan sve više vidim da postoje.
Kao i pred par tjedana čitam članak baš o ženama koje imaju djecu zahvaljujući pomognutoj oplodnji.
Pa jedna kaže da je ljudi pitaju "Da li je njeno dijete umjetno? Da li je mogla birati boju kose, očiju? I kako je njezin muž prihvatio dijete koje nije njegovo?"
Ono mindblowing, hej ljudi wtf !!!!
Očito je to još uvijek tabu tema u Hrvatskoj, a ne bi trebala biti. Svaki 6 par u Hrvatskoj se bori s tim problemom.
Koliko slavnih osoba je dobilo dijete zahvaljujući nekom procesu pomognute oplodnje, a da to ljudi uopće neznaju.
Chrissy Teigen i John Legend, Courteney Cox i David Arquette, Mark Zuckerberg i Priscilla Chan, Kim Kardashian West i Kanye West, Sarah Jessica Parker i Matthew Broderick,
Gwen Stefani i Gavin Rossdale, Nicole Kidman.
Žene koje otvoreno o tome pričaju u Hrvarskoj nailaze na užasne, zločeste komentare, psovke, vrijeđanja i maltretiranja.
Kao da nam sam taj proces nije dovoljno stresan, još i to.
Nerazumjevanje okoline i osuđivanje.
Zato i kažem sa svatko od nas u ovim postupcima kada se borimo da postanemo roditelji, trebamo svog psihologa.
Ja srećom imam ovaj blog.
|
