maxx5

Kako ti upisi ili kako se već naziva buđenje u 10 (???) pod praznicima, kako mogu biti tako
naporni? Prvo ne znaš niti di se zapravo nalazi ta gimnazija za koju si se nakon dugo vremena
odlučio, niti šta treba donijeti, niti ovo ni ono! Ma blaaah! Ok, dakle upisi. Neki profači su bili ok
i baš simpa, a neki su se htjeli očito što prije riješiti te hrpetine pubertetlija. Ne znam, ne znam.
Vidjela sam neke poznate...
Mislim valjda sam upala. Imam dovoljno bodova. Jedino ne znam dal ću moć ići sa frendicom u isti razred.
Buuuuu!! :((

Dobro, da pričam o nečem drugom...
Gledala sam "Rat svjetova", film je odličan. Fakat mi se svidio i definitivno ga preporučujem. Možda bi vam bilo
najbolje da odete sa nekim gledati jer ipak su tamo "elijensi". Zato: ko voli nek izvoli.

Ne znam šta da vam više pišem...
Malo mi je dosadio dizajn tj. slika, al ne znam više kako da ju promijenim. Hmmm...

Joj, da! Sad sam se sjetila. Bila sam kod zubara. Žena me izmrcvarila tj. one njezine stvarčice koje se usuđuju
nazivati brusilicama, kosilicama (ovo sam upravo izmislila), itd. Boliiii!! :(( Auč

Što je gore od onog da vam daju previše godina nego što zapravo imate? Odgovor
je jednostavan: kad vam daju manje godina!! (Ovo se, naravno, odnosi samo na one
mlađe od 18 kojima još uvijek vjerojatno smeta da im se daje previše/ premalo god.).
Dakle, susrećete nekog rođaka kojeg niste vidjeli nekih 10- ak godina, odlazite zubaru
kod kojeg niste bili poduže vrijeme, kod doktora na pregled itd. I? Šta se dogodi? Recimo
da razgovor teče otprilike ovako:

xx: "Joj pa koliko te dugo nisam vidio/ la, kako si?"
yy: " Dobro sam, vi?"
xx: "A ide pomalo. Koji si ti ono razred? Sedmi, zar ne??"
yy: "Žmn#4kjklkj%"
xx: "Da, sjećam se kao da je bilo jučer. Kad si bila mala beba u kolicima.
Imaš 13, zar ne?? Da, kako i nebi imala!"
yy: "Zapravo, imam 15 i sad ću u gimnaziju"
xx: " Daaaa?? Ti si velika cura, onda. Dobro idem! Pozdravi svoje!"
yy: " (??)"

Eto, to jedan od onih tipičnih "bolje ti je da šutiš" razgovora. Meni se to tako otprilike događa. Kako je vama? Iste muke ILI??

Jučer sam sa frendicom išla u kino. Kao što se može vidjeti iz naslova, gledale smo "Sin city".
Štoviše, bijasmo na premijeri u 21.oo h. Znam, znam, moja opsjednutost Jessicinim filmovima
izmiče kontroli, no dobro. Dakle film! Hmmm... tak, tak. Ko voli stripove neka obavezno ode, kome
ide na živce crno- bijela tehnika snimanja: baj, baj filmu. Moram priznati da mi se jako svidjela mjuza
na početku filma, a i likovi su odlični. Btw. ako je netko mislio da ću pričati o striptizu Nancy Callahan iliti
Jessice Albe, varate se! :P
U početku je sve bilo ok dok nisam shvatila da frendica i ja nećemo cijeli film provesti same
u kinu (došle smo ranije u dvoranu), već da će biti puno ljudi oko nas. Ljubavni parovi sa lijeve i desne strane:
dakle moje i njezine strane. Bilo bi sve u redu i dalje da nisam skužila da će prezgodni tip (sa curom) sjesti do
koga nego do mene! Naglašavam: došao je sa curom! Tako je to bilo. Pola filma pokušavala sam mu vidjeti facu
kompletno (jer je imao kapu), a kad ono ne mogu jer me je već čudno pogledavao. Vjerojatno je htio pozvati "police"
da nisam shvatila kaj radim. Jadan tip. Pokušavah mu vidjeti facu (isti slučaj ko frendica, samo šta je ona imala bolji
pogled), a on je jadničak sigurno mislio da luđak sjedi do njega. Buuuuu!! :D
Inače, film je gledljiv- previše krvav za moj ukus, ali je gledljiv. Upozoravam vas da poslije ne bude nismo znali: ak netko ide
slučajno gledati film zbog Jessice, ne isplati se (baš). Pojavljuje se u prvih možda 10 min. filma i tek na kraju. Eh, da i
tek na kraju vam je taj striptiz (recimo). :P
Btw. Clive Owen je jakooo zgodan, a Rosario Dawson mi je najbolje glumila.

Uffff! Najduži post dosad. Veri praud!! :))

Koliko ste se puta u životu zapitali: "Zašto nisam poznat/a zvijezda?!" Nikad niste mogli naći
odgovor ili se to nikad niste zapitali jer vas to ne zanima? Mislim da se ,bez obzira na sve, svatko
barem jednom to zapitao. Uzet ću sebe kao primjer. Još kao klinka sa kikicama sanjala sam i maštala
da ću jednog dana stajati na pozornici i pjevati svoje najveće hitove dok će publika pljeskati, plesati,
padati u "trans", itd. Nekoliko godina kasnije situacija se drastično promijenila. Htjela sam postati pisac.
Onaj poznati. Kao J.K. Rowling i ostali. Želja mi je bila napisati knjigu koju će čitati apsolutno svi! Bez obzira
na godine. Maštala sam da ću na promociju knjige doći u nekoj najpoznatijoj haljini još poznatijeg dizajnera.
Sanjala sam da ću se smješkati kao Katie Holmes, da ću biti bogata kao Bill Gates, lijepa kao svoja naj glumica,...
Znači htjela sam biti zgodna i pametna. Danas, kad razmišljam, još uvijek želim postati pisac, još uvijek maštam
o crvenom tepihu i dizajnerskoj haljini, o publici koja mi kliče,... Jedino što tada nisam bila svjesna druge strane slave:
neprestana medijska pozornost, non- stop biti u "gost" žute štampe, kritiziranje, ljubomora,...
Sada sam toga svega svjesna- i dobrih i loših strana slave. I dalje želim ostvarenje svih mojih želja, snova, maštanja
uz ono najbitnije: zdravlja i sreće jer mislim da nitko ne želi završiti kao u jednoj pjesmi Britney Spears (?) koja kaže:
"She is so lucky, she is a star but she cry, cry, cries..."

Tko bi rekao da tenis može biti tako naporan! Dakle, dođoh u 10 na trening (obratite pozornost
na vrijeme- sunce pržiiii), igram laganini sa trenerom kad ono... forhend, bekend, smeš, volej,...
na pol treninga sam crkla!Uginula! Uvenula! Ok, imala sam odmore, ali treba se
naprezati ak nešto želiš postići! Bez obzira na sve obožavam ga igrati, a i dobih laganu bojicu...
hehe! Ovo ljeto će mi biti ispunjeno svakakvim aktivnostima kao što su: gledanje telke, pisanje
postova, knjige, itd., igranje tenisa ofkors, plivanjeee, sunčanjeeeee... jedva čekam, tj. već sam
dočekala. Pročitala sam da je svake godine Sunce sve opasnije zbog svojih zraka pa me sad malo trta,
pogotovo jer su rekli da će se to sve odraziti na jadnoj koži za nekih 15-ak godina.
Današnja pouka: oprezno se sunčajte uz visoki faktor kremice i naravno uživajte- u hladu! :p

Ciaos!

Jučer sam naletila na super stranicu na netu: samo šta više nemam blage
kako se zvala. Neš u stilu " celebs without make- up ". Ja tu stranicu obožavam!
Toliko je realna da počinješ shvaćati kako su i slavne osobe jednako lijepe ko i mi
obični smrtnici. To se dakako odnosi samo na žene jer muških zvijezda nema. Nisam
na njih " naletila " Ak netko nađe- javite! Tako imate Avril, Jenifer Lopez, Angelinu Jolie
( koji blogeri s razlogom stavljaju kao pozadinu ili bar sa strane jer je fakat zgodna da joj
ni ne treba lickanje i trackanje šminkom ), imate i Jessicu Albu ( isti slučaj ko i Angelina: neznaš
jel ljepša sa ili bez šminke ), ok lagano počinjem paničariti. Ne mogu se sjetiti sad ni jednog "famousa "
koji je bez šminke! Aha! Salma Hayek, Penolepe Cruz ( neznam vam ja kak se to piše), Cameron Diaz,...
ma uvjerite se sami! Surfajte! Dakle, pouka priče je da su i slavne osobe ljudi i da ih nikakve šminke neće
promijeniti ( hmmm, da ... ),
čast iznimkama ...
; ))

Neću vam pričat o zadnjem danu osnovne- previše sam u depri. Već sam se dovoljno
isplakala i oči su mi ko dve veeeeelike buhtle. Dakle, o nečem drugom ću brbljati. Sutra
bi htjela ići na bazen, tj. frendica me nagovara, ali ni to nije loša ideja jer je tolko vruće
da sam se skoro danas zbljuvala u autu dok sam se vozila (oprostite na fuj izrazu ).
Bez obzira na bazen ili ne, moram obaviti neke " sitnice " prije samog pravog početka
ljeta, poput: odlaska zubaru, depiliranja nogica, pospremanja sobe jer izgleda koda je
pala bomba, ... Mislim da ću pospremanje sobe obaviti već na početku ( ??! ). Idem na
more tek krajem 7. mj. ( šmrc ) tako da ću imati vremena i za tenis. Odlučila sam si
definitivno kupiti šos za treniranje- znate onaj pravi teniski! Nadam se da ću ga napokon
naći jer sam ga tražila, ali nigdje ga nije bilo, tj. nije bilo nikakvog koji se meni svidio. Eto,
to će mi biti prvi poklon povodom završetka godine ( barem mislim da je prvi ) koji će mi
biti, ofkors, plaćen. Ne mojim sredstvima. Upravo sam saznala da će se Cruise i Holmes
vjenčati: pliz, kakva glupost ( ? ). Neznam više šta da vam pišem osim šta mi je danas crko
fotić pa nisam mogla sve slikati u školi kaj sam htjela. Valjda je baterija. Neznam. Idem, hmm
pa ne žurim se jer ljudi: PRAZNICI SU!!!

... barem nama koji ne idu na faks :( ... getting emotional ...

* svima!

Napisala sam post i slučajno ga ... IZBRISALA! AAAA! Ok, sad mogu nastaviti dalje.
Dakle, ispočetka: u školi je meni sve nekako veri sed. Opraštali smo se s nekim profačima
jer više nećemo imati neke predmete. Skoro sam se rasplakala kad smo svi skupljali potpise svojih
razrednih " kolega " i profača. Eto sa suzicom u okecu pričam vam dalje... hmmm, šta sam
ono htjela reći ... zaboravih! Šta sad, ovaj će post biti kraći nego inače. Znači bit će kraći od
kraćeg! :). Razmišljam dal da sutra vježbam tzk ili ne ( inače sam jakooo neodlučna osoba ).
Neznam šta da vam pišem. Odoh na tenis. :)

M#a#x #x#5

Uuuuf, pomučila sam se za ovo iznad ... :-)

Kao što se može vidjeti iz priloženog naslova, prvi dio dana provela sam osjećajući se kao da
ću nekog ili nešto polomiti, strgati, popljuvati, izprostačiti, ... Dakle, dan je bio poprilično buran.
Pisali smo gluuuuupiiii test iz matiše kojeg sam očajno napisala kao i ostali, no i ta utješiteljska
činjenica nije me spriječavala da se ne živciram. Užas! Lakše mi je kad shvatim (tj. nadam se ),
da neće ispraviti. Drugi dio dana prošao je ODLIČNO! Tako da taj izgleda ko mušica koju ću krvoločno
zgaziti (sorry- te na izrazu ljubitelji životinja ... i ja sam, ali etooo ... ) Sad sam ok, malo sam ponovila
neke stvarčice za sutra i pripremila eventualne izgovore u slučaju da me netko nešto pita šta nisam učila.
Nadam se da će uspjeti :D

Idem se nastaviti veseliti ... :)))

Koliko god zvučalo strašno ili grozno, većini u razredu se neda ništa napraviti za kraj školske godine.
Možda mi se samo čini, ali kao da svi očekuju da će se sve samo od sebe napraviti. Htjela bih nekako
obilježiti kraj 8. razreda, a svi nešto mrmljaju. Mogla bih i sama nešto izvesti, ali potpore treba imati!
Još samo 5 dana i GOTOVO! Zar to nitko ne shvaća??! Još 5 dana i možda neke ljude iz razreda više nikad
neću vidjeti, možda tek za nekih 15- ak godina kad ćemo biti stariji, neki možda i sa klincima, muževima, curama,
zaručnicima, ... Raska očekuje da ćemo neš izvesti, ostali profesori isto, imamo mjesto i vrijeme, samo nam fali
predstava- nešto što će " razveseliti roditelje "- citiram rasku, nešto " naše ". Tužno je i to što su neke cure iz
razreda znale da će cure iz drugog razreda plesati i nas ostale nisu ni obavijestile da se uključimo, to smo tek
saznale na jednom izletu. Eto toliko o dobrim razrednim odnosima. Dečki bi pak izveli neku glupost od koje na kraju
neće ništa biti. Nismo se čak ni slikali od petog do osmog. Možda su to raske trebale bolje organizirati. Znam da će se
svi jako razočarati jer su nas profači obavijestili, a mi ćemo, kao i obično biti krivci. Kako i nebi!
Već mi je sad jako žao kad se sjetim što smo sve prošli zajedno, mi kao razred. Svi oni lijepi i ružni trenutci, svi izleti,
maturalci- oni mali i veliki, svađe, zaljubljenosti, ... Uvijek smo bili najbolji razred po svemu. Pokvarili smo se tek ove zadnje
dvije godine- po svemu. Jedan lošiji dečko dođe i cijeli se razred razdvoji. Cure su oduvijek bile podijeljene: na cool cure i one
ne cool. Ja, naravno, spadam u ovu drugu skupinu. Kod nas " cool " cure su one koje nose majice do pupka, šoseke i minice dužine
hmmm u školu, one koje dečki obožavaju, kojima ne smeta non- stop šlatanje za dupe, otkopčavanje grudnjaka, tj. samo se prave da im to smeta.
"Cool " dečki su oni koji šlataju, vrijeđaju ostale cure kad su u društvu " cool " cura, super se oblače, imaju pristojne ocijene, tjelesni im je
najbolji predmet, ... Sad kad tako gledam možda je i bolje da se napokon rastanemo, da si svatko nađe nove frendove, nove " neprijatelje " sa
kojima će se svađati, ... , a ja još uvijek želim da se napokon sastanemo i kao razred nešto napravimo pa makar to bio zadnji put ...

Uuuuuffff! Kak dugo nisam pisala post! Danas mi se neda objavljivati ulomak knjige, nemojte se ljutiti,
nego ću vam reći što se događalo ovih dana...hmmmm, ništa posebno... osim kaj sam... ispravila sam fiziku na p-e-t!!!
Imat ću 4, a ne 3!!

Cijelo vrijeme sam isčekivala film : "Sin city", btw., sutra dolazi u kina!! :))

Još tjedan dana škole, a onda: kupanje, moreeee, sunčanje, bazeni, sokići na plaži,... ili... upisi u gimnaziju,
kako kome...

Sad bi trebala ići učiti prije nego mi dođe sister da gledamo neki dvd. Biologiju, da, dobro čujete! Predmet koji
nisam učila nekih... 5 MJESECI!! Hahahaaaa!! Nakon ovog nimalo luđačkog smijeha, vjerujte, pričam vam dalje.
... Brad Pitt se ofarbao u plavo.. (neznam zašto sam upravo rekla ovu bespotrebnu informaciju )...
...Jessica Alba je izjavila da se ofarbala (u plavo??) jer nije dobivala uloge koje je htjela zbog svog egzotičnog izgleda... ????
kuda ide ovaj svijet... pa žena je prekrasna, ali o tom- potom.
...Lindsay Lohan ode u plavuše... pa šta se to događa?! Baš kad kažu da su brinete in, oni tako! Buuuu!! :(( Max is sad... :(
... still crying...


Ne mislim ozbiljno...

Odlučila sam: objavit ću ulomak svoje knjige pa makar i bez autorskih prava! Ako, pak netko
prepiše ovo, loše mu se sprema (iako nema takvih), ajde, ajde, šalim se ja! Samo vi uživajte
čitajući, a ako vam se ne svidi, recite pliz na vrijeme... dok vam sve ne objavim, hehe! :))

P.s: Ovo je meni najdraži ulomak, ali nije početak knjige. Ak ne kužite kaj se događa- pitate! :)

XV.POGLAVLJE

... došla sam kući. Mama je bila ljuta, čudna , bijesna, tužna- sve odjednom. Imala je čudan izraz lica
i samo je tiho rekla: "Idemo!" Nisam se niti stigla ispričati za kašnjenje, a već smo se našli u automobilu.
Tek sam kasnije shvatila da je Monikina mama nazvala moju i sve joj ispričala. Vozili smo se dugo. Našli
smo se svi: Monikini roditelji, Boris, mama, i ja... kad smo došli ispred te tajanstvene bravarije, shvatili smo
da nema osvijetljenja. Bio je mrak, tišina, muk, samo se ponekad začulo hukanje sova. Svi smo bili uplašeni,
ali spremni za pozivanje policije. Boris je bio zadužen za to, trebao je samo odabrati prikladan trenutak...
Pokucali smo na vrata bravarije. Nitko nije otvarao, tek se nakon nekog vremena začuo tihi topot nogu. Bio
je to Vidrić... Monika i ja nikad nismo vidjele taj njegov opaki izraz lica. Kako i bi! Profesor tjelesnog i ne smije
biti takav, ali smo se očito gadno prevarile. Vidrić nije ništa rekao. Vodio nas je dugačkim hodnikom sve dok se
nije začuo vrisak. Bio je to ženski glas. Zastao je na trenutak, zapalio cigaretu, pogledao nas sve redom, te nastavio
hodati. Ušli smo u veliku prostoriju koja je izgledala je poput garaže. Unutra je bila Karmela koja je samo nervozno
motala pramen kose, Profesor tehničkog koji očito nije niti shvaćao što se događa, sudeći po njegovom zbunjenom
izrazu lica, te Virićeva zavezana zaručnica. To je bio njen vrisak...

Nastavit će se... (ak hoćete)

Sramota! Koliko me dugo nije bilo na blogu- strašno. Ljudi moji, za to vam je kriva jedna, jedina
i ne ponovljiva- škola! :(( Toliko su nas sve natrpali sa testovima i ispitivanjima- sad te shvaćam
Pinky Eto, to je tako. Neznam još uvijek sa koliko ću proći,
mislim znam, ali to se sve može promijeniti- neznam jel to ok ili ne. Također nemam blage o čem da
pišem. Ah, da, sjetila sam se: about the book... možda čak neke njene dijelove objavim na blogu, ali
moram prvo zaštititi svoja autorska prava, he, he! Hmmm... , ali kako? Znam da je većina ljudi na blogu
super, ali za 10, 15, godina ne želim shvatiti kako imam jednak text kao netko... mislim ko bi prepisao dječji
text, ali opreza nikad dosta...
Dobro, neću vas više gnjaviti sa ovim jer već vidim da ste pozaspali od dosade. Ciao!