Koliko ste se puta u životu zapitali: "Zašto nisam poznat/a zvijezda?!" Nikad niste mogli naći
odgovor ili se to nikad niste zapitali jer vas to ne zanima? Mislim da se ,bez obzira na sve, svatko
barem jednom to zapitao. Uzet ću sebe kao primjer. Još kao klinka sa kikicama sanjala sam i maštala
da ću jednog dana stajati na pozornici i pjevati svoje najveće hitove dok će publika pljeskati, plesati,
padati u "trans", itd. Nekoliko godina kasnije situacija se drastično promijenila. Htjela sam postati pisac.
Onaj poznati. Kao J.K. Rowling i ostali. Želja mi je bila napisati knjigu koju će čitati apsolutno svi! Bez obzira
na godine. Maštala sam da ću na promociju knjige doći u nekoj najpoznatijoj haljini još poznatijeg dizajnera.
Sanjala sam da ću se smješkati kao Katie Holmes, da ću biti bogata kao Bill Gates, lijepa kao svoja naj glumica,...
Znači htjela sam biti zgodna i pametna. Danas, kad razmišljam, još uvijek želim postati pisac, još uvijek maštam
o crvenom tepihu i dizajnerskoj haljini, o publici koja mi kliče,... Jedino što tada nisam bila svjesna druge strane slave:
neprestana medijska pozornost, non- stop biti u "gost" žute štampe, kritiziranje, ljubomora,...
Sada sam toga svega svjesna- i dobrih i loših strana slave. I dalje želim ostvarenje svih mojih želja, snova, maštanja
uz ono najbitnije: zdravlja i sreće jer mislim da nitko ne želi završiti kao u jednoj pjesmi Britney Spears (?) koja kaže:
"She is so lucky, she is a star but she cry, cry, cries..."
Post je objavljen 23.06.2005. u 13:21 sati.