marchelina
29.11.2011., utorak
Uvijek ista slika, isti flash
|
Bila je zima 1980. Sarajevo pod snijegom, a mi pod smijehom. Nas četvero iz Splita, Lila i Vesna iz Beograda, Gonzo i Sanja iz Zagreba, i domaćini, Sarajlije. Majka od domaćina nam je pred put napunila torbe pitama. Do Splita se cijeli vlak hranio njenim pitama. Nikad više takvih pita nismo okusili. Lila i Vesna su bile dvije sestre zaljubljene u dva brata iz moje ulice. Kad je počeo rat, jedan brat je s majkom Hrvaticom ostao braniti Hrvatsku od Srba, a drugi brat je s ocem Srbinom otišao "braniti Srbiju od Hrvata." Vesna je u onom zadnjem pozivu iz Beograda plakala. "Što misliš, pucaju li oni sad negdje jedan na drugoga?" Ona dobra žena što nam je svima bila zapakirala pite za po putu, raznešena je granatom na sarajevskoj tržnici Markale. Gonzo i Sanja iz Zagreba odselili su u Australiju. Ja sam ostala u Splitu. Ionako ne postoji to negdje na svijetu koje bi bilo dovoljno daleko. |